Izvanredna Skupština Teniskog kluba Karlovac zakazana je za utorak 4. kolovoza 2020. Ostanimo u vjeri da će se sve odvijati u skladu sa Statutom kluba.
Sazvati Skupštinu kluba u srcu godišnjih odmora bez prave rasprave i pripreme za širu javnost čini nam se neozbiljno i vremenski promašeno. Ovakav način poigravanja sa stogodišnjakom iz Vrbanićevog perivoja sličan je afričkim pučevima u kojima je uvijek u pravu onaj koji je jači. Afričkim pučevima neće se riješiti gordijski teniski čvor star više od dva desetljeća.
Da nije žalosno bilo bi smiješno – najčešći su komentari koji prate zbivanja oko nekad jednog od najpopularnijih karlovačkih klubova iz čijih su redova nerijetko dolazili najbolji sportaši grada i županije. Nakon gotovo dva desetljeća lutanja i nestanka sa teniske natjecateljske pozornice tračak nade uslijedio je početkom ove godine promjenom uprave Kluba. Operativnim resetiranjem neke su se stvari približile normali. Ali, već u samom početku postojala je trunka sumnje – može li uopće na brzinu izabrano novo vodstvo TK Karlovac odgovarajuće znati odgovoriti na svu zahtjevnost teniske priče u Vrbanićevom perivoju – totalni nered na koji su naišli. Nova metla počela je mesti brzinom najmodernijeg Siemensovog usisavača i mnogima se činilo da nakon godina teniske pomrčine napokon dolazi svjetlo. Legitimno izabranim predvodnicima potvrđena je puna podrška, dobili su i povećalo za bolje snalaženje u šumi problema, prvenstveno zbog loših iskustva iz prošlosti.
Novi val počeo je zapljuskivati tenisku obalu kluba sa Korane i sve se činilo kao u prvim godinama braka. No vrlo ubrzo počelo su se pojavljivati i prve pukotine. Prvo mučan rastanak s bivšim trenerom i tajnikom koji je bio nužan. Potom nespretna i neuspješna akvizicija novog trenera koja nije bila ni potrebna ni nužna. I na kraju bomba – odlazak s funkcije prije šest mjeseci izabranog predsjednika kluba. Ne ulazeći u opravdanost ovakvog poteza ovim se samo potvrdilo da je klub iz Vrbanićevog perivoja bio i ostao teniska prćija kojima se svi poigravaju kako žele. Svjetlosnim godinama udaljen od zlatne generacije koja je egzistirala u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.
DA LI JE MORALO BITI BAŠ TAKO
Naravno da nije trebalo i smjelo doći do ovakvog kompliciranog Spielberskog scenarija. I naravno da su svi generali poslije bitke, i naravno da je puno toga napravljeno … Ali to nije i neće biti dovoljno da Klub ponovno prohoda. Opće je mišljenje da je nova uprava predoperativna i s nedovoljno iskustva. Činjenično stanje i odlazak predsjednika nakon svega nekoliko mjeseci potvrdili su da je situacija u klubu puno kompleksnija i složenija te da za njegov razvoj nije dovoljno imati samo operativnu snagu i volju već puno više od toga – viziju i jasne strateške odrednice. Teniski klub u Karlovcu ima dosta sličnosti sa „majstorima s mora“, s Bilima, a bolje bi bilo kad bi više sličili zagrebačkim Modrima. U Hajduku, kao i u TK Karlovcu neće biti sreće dok se u Klub ne vrate njihove teniske legende. Kao rijetko koji klub u gradu na četiri rijeke egzistiraju pojedinci, a sada top manageri koji su se školovali i radili po Americi, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i širom svijeta. Svi redom akademski građani, sjajni igrači i još bolji organizatori koji su odavno posložili svoje živote i čije bi iskustvo bilo od neprocjenjive vrijednosti. Žele pomoći! Zašto nisu dobili priliku?
RESTART RESETIRANJA
Što se zamjera sada već bivšem, i u povijesti kluba najkratkotrajnijem predsjedniku, koji unatoč svemu uživa više nego pozitivno mišljenje. Nije se smio prihvatiti predsjedavanja ako je zbog specifičnosti svoje obiteljske dislociranosti postojala i najmanja sumnja da bi mu to mogao biti remetilački faktor. Osobno je sigurno dobar potencijal, mlad je i ambiciozan, sjajan igrač iz odlične obitelji, ali ispalo je da se okružio pojedincima na čiji izbor nije mogao utjecati. Saznajemo da je prilikom preuzimanja vođen vrlo konstruktivan razlog sa skupinom ljudi koja bi definitivno bila najbolje rješenje za klub i koja je imala pripremljen kompletan plan. Prevagu je odnijela skupina rukovodeći se motom „neće nama poslije netko odnijeti slavu nakon što mi sve počistimo“. Kao i mnogo puta u životu pobijedile su emocije pred razumom. Početno resetiranje koje je izvršeno morati će se ponoviti, trebati će napraviti restart resetiranja.
Da li je iz kluba trebao otići bivši trener? Ne samo on nego svi! To je bila dobra odluka makar ne i način na koji je to učinjeno. Bivši trener je odličan teniski stručnjak, ali nedostaje mu managerskih i organizacijskih vještina. Ako se zna da je trener glavni pokretač i motor svih zbivanja u klubu onda je sasvim jasno zašto Karlovac više ne postoji na hrvatskoj teniskoj sceni.
Nes (p)retnost sa dovođenjem novog trenera najbolji je pokazatelj neiskustva nove uprave. Svako daljnje odlaganje dodatni je uteg ionako kompliciranom stanju u klubu i nenadoknadiv gubitak za sadašnje generacije.
Ogulin je danas za Karlovac Roland Garros!? Zašto se Karlovčani ne mogu ugledati na Ogulince? Da složna kuća braću grade dokazali su Pavići u Ogulinu i proći će još podosta svjetlosnih godina dok se tenis sa Korane približi Kleku. U Ogulinu su bili pametni i legendama kluba širom otvorili vrata. Nije zadatak uprave čistiti terene nego strateški i financijski osmisliti i jamčiti napredak i budućnost.
ZA IZAZOVNA VREMENA POTREBNI SU PRAVI LJUDI
Brojne poklonike tenisa u gradu na četiri rijeke zanima što je sve potrebno učiniti da na mjesto glavnog čovjeka Kluba dođe netko kome je tenis više od života, ili će se opet samo zadovoljiti forma čekajući novo iznenađenje za novih šest mjeseci. Što o svemu tome misli KŠZ kao krovna sportska institucija grada te kakav je oko toga stav Grada kao vlasnika Kluba? Tko se ima pravo poigravati gradskom imovinom i novcem poreznih obveznika?
Zar ništa nije naučeno iz loših iskustva vođenja kluba u prošlih dvadeset godina?
Piše: Marijan Bakić
