Obično ne ulazim u diskusije o temama kao što su covid i to iz više razloga: prvi je svakako kaj o virusu koji je pokorio cijeli svijet svoje stručno mišljenje ima svaka gospica na placu, drugi je kaj se u pravilu ne petljam u stvari za koje nisam niti školovan niti kvalificiran, a treći kaj sam hvala dragom Bogu ne samo svoju karijeru već i većim dijelom svoj karakter izgradio u Njemačkoj – piše Dario Smojver.
DANKE DEUTSCHLAND
Svi znaju da je Deutschland red, rad i disciplina. E, a sada razlog zašto sam se ipak upustio u ovu nezahvalnu avanturu je taj kaj riječima popularnog Meštra iz Velog mista: ‘Ne želim pulitiku u moju butigu!’ poslije koji me mnogi više možda neće lajkati kao teniskog stručnjaka. A tenis to svakako jeste. Znate kak je to. Vraški je to težak sport – pun odricanja, spartanstva u kojem ne postoji neriješen ili bolje rečeno neodlučen ishod. Pa tako ili naučite gubiti, ili pokušate pobjeđivati. I zato da bi bili uspješni morate imati ne bilo kakvu glavu – nego jaku glavu. Stručnjaci bi rekli morate imati mentalnu snagu. A meni se čini da je zapetljancija oko ulaznih viza, covid potvrda i Australian Opena izbila sve dionike iz tenisica s ravnim đonom. I umjesto da se igra na betonskom igra se za zelenim terenom. Kao da nemaju niti jaku glavu, a još manje mentalnu snagu za rješavanje potpuno nepotrebnog problema. Apsolutno sam siguran da se tako nešto nikada ne bi moglo dogoditi u dragoj mi danke Deutschland. Zapravo cijelu mudrost legendarni Boris Beker rekao je u jednoj rečenici svom bivšem pulenu: ‘Dečko igraj sad Australian Open što bolje, ali onda pokušaj shvatiti da će ti biti lakše ako se cijepiš.’
GEM, SET, SKEČ
Da ne pametujem previše. Strašno me pogodilo što se u tenis, u taj gospodski i prije svega viteški častan sport u kojem nema VAR sobe i kome se svjetske face konstantno svako malo šmajhlaju ali bez previše utjecaja, ipak na mala vrata dopustio da se pod njegove skute uvuče i velika politika. I umjesto da ostanemo fokusirani na prvi ovogodišnji Grand Slam turnir – na kvalitetu tenisa, pomicanje rekorda, ispisivanje novih stranica nevjerojatne teniske povijesti glavna vijest postaje hoće li se Đoletu uskratiti viza za ulazak u zemlju klokana. Dakle unatoč zvaničnom žrijebu još uvijek je potpuno neizvjesno tko će, a tko neće, nastupiti na vrućoj australskoj podlozi. Tražili ste – dobili ste. I sada imate situaciju gem, set, skeč.
Kaj zamjeram organizatorima. Javna je tajna da je tenis bogat sport. Naravno ne za mene 35. igrača na službenoj ITF rang listi u konkurenciji veterana + 55 godina, već za Top 100 odnosno Top Ten igrače. I tu se opet počinje miješati pulitika! Naime, da bi organizatori došli na svoje čitaj: zaradili, dodvoravaju se na različite načine najboljim i najtraženijim igračima. E, sada ako Nole i ja nemamo isti kriterij za ulazak u Australiju onda svi imamo problem. Pošto vizu izdaju mjerodavne institucije sasvim je razumljivo da to odjednom iz ničega prerasta i u problem vlada. A , recite mi koja to vlada na svijetu želi imati problem? Pogotovo ovakav o kojemu apsolutno svi imaju svoj stav. Zašto je čak 26 tenisača i tenisačica izuzeto iz tih pravila? Držim da su pravila od strane organizatora Grand Slama trebala biti puno jasnija.
Bez predaha pratim portale kao derbi između Hajduka i Dinama i svako malo čitam vijesti s dalekog kontinenta i nailazim na izjavu zgodne košarkaške trenerice iz susjedne nam države kako je zbog psihoze i nastalog ozračja samo zbog svog porijekla došla na crnu listu te da je jasno upozorena da pazi kako se izjašnjava i kaj piše na društvenim mrežama kako ne bi ostala bez posla. Nakon toga upalim TV i gledam kako se pleše kolo pred hotelom u kojem je karantena i vidim Novaka i one ostale koji su zapeli negdje u bespuću australskog zakonodavstva sretan što sam u svom referatu u srednjoj školi o ovoj prekrasnoj zemlji dobio čistu peticu. U sebi si pomislim: ‘Stvarno volim tu predaleku zemlju iz koje sam redovito od daleke rodbine dobivao top teniske stvari kad to kod nas u bivšoj državi nisi mogao niti za marke kupiti i vjerujem da me neće pogrešno shvatiti’. Osim toga imao sam coronu. Jednom sam cijepljen i imam EU covid putovnicu. Ali nisam cijepljen protiv pulitike u mojem sportu. Valjda će me ipak pustiti.
ZAKONI ZA SVE MORAJU BITI ISTI
A kaj je Đoković mogao napraviti bolje. Kao prvo htio bi istaknuti da strašno simpatiziram Noleta kao sportaša i tenisača. Mislim da je jedan od najvećih tenisača svih vremena. Kažem, mislim, jer za mene to je još uvijek legendarni Šveđanin Bjoern Borg. Njemu sigurno nitko ne bi zabranio ulazak u Australiju. Znate zašto? Jer ledeni Šveđanin nikada nije pokazivao reakciju na terenu. Ni najmanju mimiku lica. Ne za vrijeme igre. A očito je da je na Australian Openu igra započela puno prije prvog službenog meča.
Inače kao teniski fanatik koji si je umislio da ipak nešto zna o rotaciji i odskoku žute loptice mislim da Novak igra fenomenalan tenis. Smatram ga najkompletnijim i tehnički perfektnim igračem izvrsne vizualne specijalizacije i nevjerojatnog reterna. Takav se igrač rodi jednom u 100 godina. Jednostavno teniska sila koja je postavila nove teniske standarde. Sjećam ga se kad sam ga prvi puta gledao kao 15-godišnjaka na ATP turniru u Zagrebu gdje je došao na poziv Branka Horvata koji je već tada vidio ono što većini nas još nije bilo potpuno jasno. Jako mi se dopao kad je sasvim normalno i sportski prihvatio ispriku kada su na ATP turniru u Rimu pored njegovog imena stavili našu zastavu. Neki bi tada od toga napravili veći cirkus od Australian Opena sada. Iznenađuje me kod njega što unatoč poziciji broja 1. uvijek ima vremena i igra Davis Cup za svoju zemlju. Očito čovjek zna što želi. I to cijenim. Kao što cijenim njegovu suradnju sa Goranom Ivaniševićem. Legendarni Zec bio je nevjerojatan igrač , a po svemu sudeći bit će još bolji trener. Ipak ima jedna sitnica koja mi se ne sviđa kod teama Đoković a to je da zakoni za sve moraju biti isti.
SPORTSKI ASPEKT
I ne ulazeći u to tko je, a tko nije kriv glede ulazne vize, mene više brine onaj sportski aspekt cijele priče. Prvi dio nadam se već sam dovoljno uvjerljivo potkrijepio navedenim argumentima isprepletanja interesa politike i sporta, ali gdje je tu Nole prvenstveno kao tenisač u cijeloj toj priči?
Mislim da nije dobro što je Đoković htio ili ne htio sva događanja oko sebe podignuo na svjetsku razinu događanja. Takav razvoj stvari, opet htio ili ne htio, stvara mu image uličnog ratnika, a on to nije. Daleko od toga da u njemu nema temperamenta, ali za razliku od Zeca koji je morao eksplodirati da bi proigrao, Novak najbolje igra kada pronađe svoj mir i unutarnju ravnotežu. Kao što je to učinio s prehranom. Nadalje, sva ova događanja oko ulaska i deportacije možda su ga emocionalno napalila, ali možda i potrošila. Javna okupljanja uz podršku od Srbije do Australije nikako mu neće donijeti traženi mir i tenisku usredotečenost. I sad ono najvažnije; ona sportska strana koja se izgubila tu negdje u ovom medijskom ludilu je da se ne smije zaboraviti da zbog zatočenosti Đoković nije trenirao, te je bio je primoran preskočiti neke od važnih pripremnih treninga prilagodbe na australsku podlogu. Neki će reći, a kaj to ima veze pa to je njegova omiljena podloga i kao stvorena za njegov stil igre. Ima itekako. Jer nije riječ samo o vrsti terena, rotaciji, brzini i odskoku lopte već o cijeloj filozofiji specifične teniske i fizičke pripreme. Volio bi da se varam, ali osobno sam bliži mišljenju da je tjedan koji je izgubio ne igrajući ekvivalent mjesecu pauziranja. I to se događa ne pred neko obično već pred turbo važno natjecanje. Bolji poznavatelji tenisa spremni su reći kako će sve biti jasno već nakon prvog tjedna natjecanja. I tu bih se složio s njima. Ima tu još otežavajućih okolnosti; najprije kako će Australci kao 18-mjesečna publika u izolaciji na vrućini od 40 i plus stupnjeva reagirat na nastup prvog reketa svijeta? Znate onu Orwelovsku svi smo jednaki samo su neki jednakiji od drugih. Nisam baš siguran da će to kod svih proći. Znate kakve su ljetne vrućine u Australiji – gore šume di ne bi navijači. Više od svega zanima me kakav će tenis nakon svega biti u stanju prikazati Novak.
Definitivno se slažem ako preživi prvi tjedan onda će mu i šanse značajno porasti. Novak je tip igrača koji iz meča u meč igra bolje i koji i najkvalitetnije protivnike može nadigrati upravo zahvaljujući nevjerojatnoj rezervi. U auto industriji on bio najjači hibrid spreman voziti kada to treba i na gorivo i na struju uz najmanju moguću potrošnju, a puni se preko noći. Osobno, volio bih da odvozio svoju najbolju vožnju. Zbog njega, ali i tenisa kao sporta. Ako se ne dočepa drugog tjedna onda mu u daljnjem pokušaju vraćanju pozitivnog teniskog image neće moći pomoći ni Mad Max ni Crocodile Dundee zajedno! Kao niti Australian Openu kao prvom od Grand Slam turnira!
