Danima se pratila svaka njegova izjava, svaki njegov pokret, a velika većina najprestižnijih svjetskih televizijskih stanica pratila je i njegov doček u rodnom Splitu. Gdje ga je dočekalo stotina tisuća ljudi, na cesti, na Rivi, po zgradama, na brodicama …
U šestoj igri četvrtog seta Goranu je na servisu, kod prednosti Raftera najprije suđen prijestup, a zatim i sumnjivi aut, što je iznerviralo Ivaniševića, pa je uz taj, izgubio i svoj slijedeći servis, a meč je ušao u odlučujući set. Drama je tu nastavljena, oba igrača čvrsto su držala svoj servis, a onda je Goran u 15. igri uzeo Rafteru servis. Nakon 4 meč-lopte u 16. igri, konačno možemo napisati ono što čekamo već cijelo desetljeće: Goran Ivanišević Osvojio Je Wimbledon!
Jednom je jedan izvjestitelj rekao: “To je možda i najljepša priča u povijesti svjetskog sporta”. Nema nikakve sumnje, Ivaniševićevo osvajanje Wimbledona 2001. godine spada u najdramatičnije, najljepše, najpoučnije, ukratko, epske priče svjetskog sporta, a to što je naš čovjek glavni junak te priče, može nam svima biti na ponos!
Isti novinar u svom napisu je još dodao: “Nitko nije više zaslužio osvojiti Wimbledon od ovoga nezgrapnog dječaka koji se vjerojatno cijeli život ne bi smirio da ovdje nije pobijedio. Ivanišević je vjerojatno jedini tip čijem se trijumfu u dubini duše veselio i njegov suparnik u finalu!”
