Lijepo zamišljeno – dobro izvedeno, mogao bi biti sukus neobične konferencije za novinare HRK Karlovac koja je održana u ugostiteljskom objektu predsjednika i igrača kluba Ivice Frketića u Bosiljevu koji se zaista potrudio lijepo ugostiti kolege igrače i trenere, malobrojne novinare (nažalost više ih i nema jer je karlovačko sportsko novinarstvo doseglo dno), nekompletnu Upravu kluba (ako uopće još postoji) te uvažene goste gdje je na gostujućem terenu u glavnoj ulozi bio karlovački gradonačelnik Mandić a ne županica Furdek-Hajdin koja je u Bosiljevu ipak „doma“ te osovina gradske i županijske sportske zajednice Šančić-Feitl.
Dakle, konferencija je imala više svečarski nego radni karakter jer uvaženi gosti nisu došli „mašući rukicami“ već po lijepom starom hrvatskom običaju s darovima koje su podijelili igračima i po tradiciji naših političara s obećanjima, iako je kampanja iza nas. Igrači su možda očekivali dobiti nešto drugo, konkretnije, što se nažalost nije dogodilo, a i „poklonjenom se konju ne gleda u zube“. I vrećice su dobre kad boljega nema. Eto, tako je „prvi čin“ završen hvalospjevima s obje strane. Igračima je čestitano na uspjehu a čelnicima grada, županije i sportskih asocijacija zahvalilo se na pomoći kakva god ona bila.
Treneri Tanja (Rašić) i Dinko (Đanković) govorili su o tome da im za novo prvenstvo trebaju bolji uvjeti i neka pojačanja. Iz spomenute „lože“ od igrača glasa čuti nije bilo, pa ni od kapetana Glumca koji je „glumac“ samo po prezimenu. No, nikoga od odgovornih nije dirnula gorka istina da je u novoj sezoni glavni cilj kluba ostanak u Premijer ligi. Nažalost prošla su vremena kad smo bili informirani da je cilj kluba vrh ljestvice i plasman u jedan od euro kupova. Ah, nostalgije! Na koje grane nam je spao rukomet?!
I tako se g’spon Mandić pohvalio da je dobro upoznat s cjelokupnom situacijom u karlovačkom sportu te da klub iz proračuna “inkasira“ 800 tisuća kuna zaboravivši kazati da se iz tog iznosa financiraju još i troškovi dvorana pa to više nije za „hladni pogon“ toliko novca već upola manje, jer fifti-fifti ide Mladosti. Rečeno je da je u novoj sezoni klubu potrebno najmanje 1.300.000 kuna, a “No1” je obećao je da će kao i do sada dati sve od sebe kako bi se klubu osigurala razlika od 500 tisuća kuna. Bio je „mrtvački“ ozbiljan kad je to izustio i zašto mu onda ne vjerovati.
Novinarskih pitanje nije bilo osim autora ovih redaka koji se „drznuo“ upitati „prvog Karlovčanina“ zašto se za klubove koji su ove sezona osigurali viši rang (odbojka i rukomet) te za Nogometni klub čije su ambicije Druga liga ne potrude osigurati više novca iz proračuna koji je cca 200 milijuna kuna, ili više lobira kod tvrtki za sponzoriranje klubovima koji su perjanice karlovačkog sporta. U podužemu odgovoru „od stoljeća sedmog“ gradonačelnik se trudio objasniti, više zbog igrača koji su bili promatrači iz „lože“ nego novinarima, koliko su se on osobno i gradska vlast sa sportskom zajednicom potrudili da bi sanirali gubitke i stečajeve nekih klubova … Ne onim malih klubova, već velikih, atraktivnijih, koji su oduvijek u središtu interesa vladajućih. Naravno da je „zaboravio“ spomenuti da su nogomet, rukomet i košarku u gubitak otjerali upravo njegovi stranački kolege koji su od partije „amenovani“ za čelnike ili u upravu klubova, a kad je sve to skupa „otišlo k vragu“ razbježali su se na sve strane – bilo kuda. Onda su opet dobri bili volonteri koji ne žive od sporta već za sport. Kad je rukomet u pitanju misli se na Miloša Đankovića, Ivicu Frketića i njima sličnih sportskih entuzijasta.
Od uvaženih govornika najkonkretniji je bio „Žiga“ Feitl koji je između ostaloga kazao kako Zajednica športova Karlovačke županije kojoj je on na čelu nije u mogućnosti više podržati rukomet od onoga što već izdvaja. Bez dlake na jeziku je kazao kako pravog sponzora nema i da je to najveći problema karlovačkog sporta. Svi zajedno u sinergiji trebaju poraditi na tome da se rukometu, odbojci i nogometu osiguraju trajniji sponzori kako bi oni mogli funkcionirati s manje problema, predložio je Feitl, sportaš bez mrlje u karijeri.
“Prvi sportaš grada” Željko Šančić je u maniri provjerenoga oratora pohvalio uspjeh rukometaša i u svom “kurtvalhajmovskom” stilu “mir i dobro” kazao kako KŠZ ne može izdvojiti više nego što daje. U jednom času izmakla mu je riječ ribičija – ali Bože moj pa ljeto je i treba ići na more u ribolov a on je tu jak bez da je ovo ribička priča.
Malo je čudno ali na kraju svi su zadovoljni, rekli bi „vuci siti i svi janjci na broju“ (osim onih koji su završili na jelovniku). Rukomet ide dalje bez obzira kako bude. Igrači će i dalje davati maksimum a treneri će „kemijati“ s onime što imaju, prepušteni sami sebi jer im je uprava spala na „tri slova“. Publika će i dalje dolaziti na rukometne utakmice jer vole rukomet. I to bi s pozicije vašeg izvjestitelja s jedinstvene i nikad dosad viđene konferencije za medije stožernog karlovačkog rukometnog kluba bilo sve. Nazočni toj konferenciji, i čitatelji naravno, neka procjene koliko je ovo objektivno izvješće.
