O Teniskom klubu Karlovac koji ove godine bilježi 110 godina postojanja nije potrebno puno pisati i govoriti jer se o tom karlovačkom stogodišnjaku iz Vrbanićevog perivoj gotovo sve zna. Kao što je dobro poznato koja su sve teniska imena proslavile ime tog kluba.
Konačno, sve o karlovačkom „bijelom sportu“ možete saznati iz više knjiga i monografija o ka-tenisu a posebno u zadnjoj knjizi „Obrisi jednog vremena” koju zajednički potpisuju kroničar karlovačkog sporta nažalost pokojni Zdravko Švegar i, autor ovoga teksta, a koja je objavljena povodom 100-te obljetnice kluba. Ako je kojim slučajem još od 2011. niste uspjeli „ugrabiti“ i pročitati, možete je bez problema potražili u Gradskoj knjižnici ‘Ivan Goran Kovačić’ ili u klubu na Korani gdje im je, možda, ostala još koja.
NE DAJU SE, NE POSUSTAJU
Dakako da ovo nije tekst o 110. godina TK Karlovac već o nekim njegovim uspješnim članovima koji se još i danas ne „gase“ i ne staju u igranju tenisa nego i dalje uspješno nastupaju na raznim domaćim i međunarodnim turnirima. Naravno, u svojoj kategoriji gdje na natjecanjima ne „plešu samo jedno ljeto“. Dapače, vraćaju se s dobrim plasmanima, ponekad i s osvojenim „kantama“ i što je najvažnija, mnogima su „tvrd orah“. Ti teniski internacionalni-veterani jesu Zdenko Hoppe (62), Dinko Gudelj (51) i Dario Smojver (56).
Kakav su tek u teniskom okruženju imali respekt prema karlovačkim tenisačima! Tko to nije doživio ne može vjerovati. Kroničar ka-sporta Zdravko Švegar pisao je tada o „Novom valu uz Koranu“. Pobjeđivali su i znatno „razvikanije“ klubove iz bivše Juge … Bili su jedini klub koji je isključivo bio sastavljen od domaćih tenisača. Uz navedenu trojicu momčad su činili još: Dean Gačić, Ivan Žuvela, Mladen Sušanj, Zdravko Švegar ml., Vlado Sever, Dragan Radojčić i Nino Golubić, a vodio ih je najuspješniji trener svih vremena Zagrepčanin Damir Abaffy. Oni su zlatna i neponovljiva generacije karlovačkih tenisača s kraja 80-ih koja je „žarila i palila“ u ondašnjoj Prvoj teniskoj ligi, tada najvišem rangu natjecanja bivše države. I još nešto, ono što je jako važno i što bi danas mnogima trebalo preporučiti je da ih je krasilo nevjerojatno zajedništvo i sloga. Zar to nije i jedan od temelja uspjeha!?
I dok su neke životni putovi odnijeli na razne strane svijeta, ili su se prestali aktivno baviti tenisom Hoppe, Gudelj i Smojver su kao „staro vino“. Ne daju se, ne posustaju, štoviše prebacili su u „šestu brzinu“ i pojačali teniske aktivnosti.
100 MOMČADI IZ CIJELOG SVIJETA
Početkom rujna ove godine ta trojica „mušketira“ s Korane koji su svoju „tenisku abecedu“ naučili na teniskim terenima u Vrbanićevom perivoju igrati će na ovogodišnjem momčadskom i pojedinačnom Svjetskom veteranskom prvenstvu u Umagu, pazite svjetskom a ne nacionalnom prvenstvu (!), koje se održava u Teniskom centru u Umagu. Istom onom Centru gdje su se pred manje od mjeseca dana za naslov najboljeg tenisača borili najbolji iz svjetskog ATP natjecanja, a direktor tog istog ATP-a je Tomislav Poljak, još jedan član karlovačkog teniskog kluba. Dakle, ovo je nezaobilazna priča za sportski portal kakav je KAŠ.
U hrvatskoj reprezentaciji na SP-u u Umagu Dinko Gudelj je kapetan u +50, a Dario Smojver u kategoriji +55 godina. Momčad čine dva igrača koji će igrati po jedan pojedinačni susret i jednu igru parova.
- Očekuje se nastup preko 100 momčadi iz cijelog svijeta koje će biti podijeljene prema jakosnim skupinama. Za svaku momčad moglo se prijaviti četiri igrača. Kako su kategoriju +60 već ranije rezervirali braća Igor i Robi Flego, a naslov u toj kategoriji osvojio je Jura Filjev, kao četvrti igrač upao je Mate Matić. U takvoj konstelaciji odnosa najlogičnije bi bilo da se onda Zdenko Hoppe prebaci u mlađu grupu. Tu bi igrao sa mnom s kojim redovito trenira i odlično se slažemo – misli Smojver.
- Pa zapravo nemamo nikakva očekivanja. Idemo na to prvenstvo s namjerom da odigramo što bolje. Dobro smo se pripremali. Uvijek je dobro kad smo zajedno jer tada bolje postavimo strategiju i razradimo taktiku, a nakon meča jasnije analiziramo cijelu igru. Tako je bilo i kad smo igrali Prvu ligu – objašnjava Hoppe.
- Ovo je dobra prilika da vidimo gdje smo trenutno po vrijednosti u svjetskom tenisu i koliko još možemo dati na toj razini. Osobno nisam još sto posto spreman ali se veselim ovom izazovu – oprezan je Gudelj.
- Čast nam je, i posebno lijep osjećaj, predstavljati svoju zemlju na ovakvom natjecanju. Želimo se pokazati u najboljem izdanju. Znate kako je u tenisu. Neki put pobijedite, a neki put naučite – zaključio je Dario Smojver.
NA SVJETSKIM RANGLISTAMA
Sva trojica su višestruki veteranski prvaci Hrvatske u svojim kategorijama, a „drmali“ su i na službenim svjetskim ranglistama. Dinko Gudelj je 2013. u svojoj kategoriji +40 godina bio prvi na službenoj ITF listi, Zdenko Hoppe 3. u kategoriji +50, a Dario Smojver 32. u kategoriji +45 godina. Smojver je trenutno 45. igrač na ITF svjetskoj ranglisti, a Hoppe i Gudelj trenutno nemaju službeni ranking jer u posljednjih godinu dana nisu nastupili na službenim natjecanjima. Možda će se to promijeniti već u Umagu!?
Zdenko Hoppe je nastupio na čak 9 svjetskih prvenstva. Tko zna „Zdenjeka“ nikoga to ne bi trebalo čudi jer još i sada vitalan 61-godišnjak. Kao junior (do 16 godina) poražen u polufinalu prvenstva Europe u bugarskom Plovdilu sa 6:4 u odlučujućem trećem setu od nekada najboljeg igrača svijeta Čeha Ivana Lendla. Dinko Gudelj ima 6 nastupa na svjetskim prvenstvima, a na jednom od njih pobijedio je i bivšeg Davis Cup reprezentativca Njemačke Alexandra Zoeckea. Dariu Smojveru ovo prvo natjecanje ovakvog karaktera. No, ne treba zaboraviti da je Smojver dosad nastupio na 4 Svjetska prvenstva za novinare te da se od tamo čak 3 puta kući vratio s naslovom najboljeg u najjačoj Open kategoriji.
U karlovačkom tenisu, klubu pa i u KŠZ-u i ZŠKŽ, vjerojatno su prepoznali da trojica igrača iz istog kluba predstavljaju svoju zemlju na jednom takvom velikom i važnom natjecanju. Isto tako, kada budu u gradskoj i županijskoj krovnoj asocijaciji jednom godišnje nagrađivali svoje sportske veterane za godišnja postignuća trebalo bi ih se sjetiti i cijeniti i to koliko su oni igranjem u reprezentaciji, pa makar se radilo i o veteranskoj, na takvim i sličnim natjecanjima doprinijeli promociji grada Karlovca. Pretpostavljamo da njima nije do priznanja ali … čovjeku se lijepo vidi, zar ne?
Foto: Privatna arhiva
