I treći put u samo dva dana, VIP salon zagrebačke zračne luke „dr. Franjo Tuđman“, bio je pun. Nakon svečanog dočeka taekwondo reprezentacije sa zlatnom Mateom Jelić i brončanim Tonijem Kanaetom, zatim zlatnih veslača – braće Martina i Valenta Sinkovića te brončanog Damira Martina, na isti način iskazani zahvalnost i poštovanje nevjerojatnom teniskom dvojcu: Mati Paviću i Nikoli Mektiću, olimpijskim pobjednicima u igri parova, ali i Marinu Čiliću koji je osvojio srebro s Ivanom Dodigom. On je pak, zbog ranije planiranih obveza i turnira, produžio put Sjedinjenih Američkih Država, baš kao i Donna Vekić i trenerica Iva Majoli. Ali, svi oni su dobili zaslužen pljesak prisutnih za sjajno predstavljanje svoje zemlje u Japanu.
Iz dočeka u doček, raste i broj uzvanika iz svih sfera javnog života koji dolaze iskazati zahvalnost našim sjajnim sportašima na izvrsnom predstavljanju Hrvatske na OI Tokio 2020. stigli su izaslanici: Predsjednika Republike, Hrvatskog sabora, Predsjednika Vlade, Ministarstva turizma i sporta, grada Zagreba, Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog teniskog saveza.
Mate Pavić i Nikola Mektić, na suveren način su osvojili zlato u Tokiju. Redom su padali: Brazilci Marcelo Melo i Marcelo Demoliner 7:6, 6:4. Zatim, Talijani Lorenzo Sonego i Lorenzo Museti, 7:5, 6:7, 10:7. U trećem kolu, predaju su morali potpisati Japanci Ben Mclachlan i Kei Nishikori sa 6:3, 6:3. U polufinalu su pak, bili bolji od Amerikanaca Austina Krajiceka i Tennysa Sandgrena 6:4, 6:4. I konačno, u velikom hrvatskom finalu, a 113 godina nije se dogodilo da su finale igrali parovi iz iste zemlje, pobijedili su Marina Čilića i Ivana Dodiga, 6:4, 3:6, 10:6.
Olimpijsko zlato samo je još jedan briljant u čudesnoj ogrlici hrvatskog para koji je ove sezone osvojio devet turnira na kojima je sudjelovao, uključujući i onaj najveći na svijetu – Wimbledon. Najbolji par svijeta trenutno je u briljantnom nizu od 14 pobjeda zaredom.
Mate Pavić i Nikola Mektić:
– Osvojili smo devet titula ove sezone, dobro igramo i toplo se nadamo da možemo ovako još dugo. Od početka nam se medalja motala po glavi i drago nam je da smo ostvarili želje i očekivanja svih. U finalu smo svi pobijedili, ovo je nevjerojatan uspjeh, to ponavljamo zadnja dva dana. Tako da stvarno fenomenalan uspjeh.
Marin Čilić i Ivan Dodig također su odigrali turnir za pamćenje. U 1. kolu dobili su japanski par Taro Daniel i Yoshihitko Nishioka 6:2, 6:4. Zatim su put prema završnim borbama zatvorili Amerikancima Rajeevu Ramu i Francesu Tiafoeu sa 6:3, 7:5. U četvrtfinalu su pak, bili bolji od engleskih uzdanica za medalju, Andyja Murraya i Joa Salisburya, 6:4, 7:6, da bi u polufinalu pregazili novozelandsku kombinaciju, Marcusa Daniella i Michaela Venusa sa 6:2, 6:2. Veliko finale s Matom i Nikolom ionako ide u povijest, u legendu i o njemu će pričati generacije i generacije Hrvata.
Međugorskom paru kumova to je prva olimpijska medalja i ostvarenje još jednog dječačkog sna.
Marin Čilić:
– Ovo je ispunjenje sna, pogotovo kad to dijelim s Ivanom, zajedno smo krenuli u Međugorju, i pogotovo kad dijelimo to s Matom Mektom. Dan, dva prije početka turnira, odigrali smo jedan međusoban set, tako da smo tu dobili dosta veliko samopouzdanje, a i tijekom turnira je bilo dosta teških mečeva. Jednostavno je neopisiv osjećaj ući u finale. Uživali smo predstavljajući Hrvatsku i preponosni smo što smo uspjeli ostvariti naš cilj.
Nikolina Babić, predsjednica Hrvatskog teniskog saveza:
– Ovo je stvarno povijesni uspjeh svjetske razine i tenisa, pitanje je hoće li ovo ikad itko ponoviti, hrvatsko finale koje smo mi imali u Tokiju na Olimpijskim igrama. Ovo je jedan trenutak ponosa, sreće, veselja i dolaska medalje, srebra i zlata u Hrvatsku. Tako da, presretni smo i ponosni na naše igrače i na takve rezultate. Oni svi imaju u svojim kolekcijama sva odličja, jedino nisu imali olimpijske medalje. I evo, taj san im se ostvario, to je san svakog sportaša.“ Hrvatski tenis do sada nam je s olimpijskih natjecanja donio pet medalja. Uz ove dvije iz Tokija, tu su još i tri bronce. U Barceloni 1992. godine, osvojili su ih Goran Ivanišević pojedinačno i u paru s Goranom Prpićem te Mario Ančić i Ivan Ljubičić u paru u Ateni 2004. godine.