Nakon duge bolesti u Karlovcu je u nedjelju, 20. prosinca 2o20. , u 85. godini preminuo Aleksandar-Aleks Markulin, poznati karlovački gospodarstvenik, pravnik, sportski dužnosnik, a u mladosti atletski rekorder i član reprezentacije bivše države.
Rođen je u Karlovcu 2. svibnja 1936. godine. Atletikom se počeo baviti 1952. godine u karlovačkom Atletskom klubu Željezničar. Bio je omladinski prvak Jugoslavije (1956) u skoku u vis sa preskočenih 186 centimetara. Godinu dana kasnije (1957) državni je omladinski rekorder u troskoku s odskočenih 14,17 centimetara. Iste godine je sa 196 centimetara i seniorski rekorder Hrvatske u skoku u vis. Bio je juniorski i seniorski član reprezentacije Jugoslavije. Na prvenstvu Hrvatske 1957. uskače kao ispomoć kopljašima i osvaja drugo mjesto u bacanju koplja.
Njegova sestra Helena-Hela bila je također uspješna atletičarka, članica juniorske i seniorske reprezentacije Hrvatske.
Pedesetih godina prošlog stoljeća igrao je hokej za karlovački Željezničar pored hokejaški imena kao što su bili: Emil Adlešić, Mario Cetinjanin, Dejan Dejanović, Vladimir Katušin, Čedo Komljenović, Vladimir Marinković, Ivica Matić, Danijel Pahor, Božidar Pibernik, Đuro Puđa, Vladimir Rustija, Branko Simić, Marijan Stipaničić, Franjo Škrabec, Ivo Navratil, Mladen Tušetić, Miljenko Linzender, Ljubomir Vidaković i drugi.
Isto tako početkom 50-ih godina igrao je veliki rukomet. Njegov VIII B razred gimnazije „Dr. Ivan Ribar“ osvojio je 1955. godine prvo mjesto na gimnazijskom prvenstvu u čijem sastavu je bilo nekoliko već poznatih imena karlovačkih sportaša: Aleksandar-Aleks Markulin, Ivan Krajačić, Miroslav Vranić, Velimir Katušin, Ljubomir Tintor, Borivoj-Boro Vitas, Oto Lendler, Ivan Šimić, Vinko Omrčen, Aleksandar Mikić i Josip Bal.
Maturirao je na karlovačkoj gimnaziji (1955) a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1964). Cijeli radni vijek proveo je u Tvornici cipela ‘Josip Kraš’, kasnije KIO, od 1964. do 2000. godine.
Kao sportski dužnosnik od 1996. godine na funkciji je, prvo dopredsjednika a kasnije i predsjednika Rukometnog kluba Dubovac-KIO.
Na svečanoj sjednici Povodom 50 godina Atletskog kluba Željezničar nagrađen je plaketom kluba. Dvaput (1954. i 1955.) biran je među najbolje sportaše grada Karlovca.
Duboko dirnut očevom smrću, tim više što se, poput mnogih nije imao mogućnost vidjeti ga i oprostiti se s njim, obratio nam se i sin preminulog gospodina Markulina, Vladimir Markulin. Objavljujemo dio njegova sjećanja na oca Aleksa.
„Dragi moj Karlovac, ovim putem ti se želim zahvaliti što si stvorio vrhunskog atletičara, izvrsnog ribolovca i odličnog pravnika, ali prije svega pravog „karlovačkog“ gospodina. Moga tatu. Živio je svoj poziv i bio cijenjen po svojoj nepristranosti i pravednosti. Volio je svoj grad, prije svega 4 rijeke koje su iz njega napravile strastvenog i uspješnog ribolovca.“
