Radio Rijeka je u eter pustila pjesmicu koju često pjevaju navijači Hajduka. I odmah – skandal! Navodnih tisuće poziva i e-poruka takozvanih Rijekinih navijača je cijelu stvar diglo na razinu rasprave o tome treba li glazbenoj urednici te radijske postaje dati „cipelu“!? – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
Očito se hrvatskom puku poremetilo u glavi. Jako. Pravdati bilo jednu, bilo drugu stranu ovdje bi bilo pogrešno, jer takve stvari bismo u normalna vremena i u normalnom svijetu jednostavno ignorirali i zaboravili. Kao da ih nije ni bilo. U normalnom svijetu se vjerojatno ne bi niti dogodilo navodnih tisuće poziva i e-poruka, pa ne bi bilo nužno niti o tome raspravljati.
No, ne živimo u normalnim vremenima. Htjeli mi to priznati prvo sebi, a onda nekome drugome, sve oko nas, pa i sport se pretvorilo u neku kontrasliku stanja od prije samo malo više od godinu dana. Svi smo pod nekom presijom, fale nam nedjeljne matineje po sportskim događajima, fale nam brojni TV prikazi utakmica s kojih grmi navijački puk ili nam fali čak i bivanje na toj i takvoj, krcatoj tribini, a i nogometna nas reprezentacija uredno razočarava svojim igrama. Ovdje pišem o seniorskoj vrsti, oni mlađi na Euru ipak nešto pozitive šalju kroz eter, no dok seniori ne briljiraju kao 2018., a ne briljiraju, nacija će biti nervozna. Jako. Dakako da je u takvoj atmosferi samo dodatak na negativnu stranu upozoravajući poraz hrvatskoga vaterpola u regionalnoj ligi, koju usred Zagreba osvoji 5 godina star klub iz Kragujevca, a da je frustracija još i veća jer te utakmice nije moglo vidjeti previše ljudi, pokazuju se na kanalu kojega treba dodatno platiti. Prije tih simptomatičnih godinu i više dana, odnosno prije korone, smo barem kroz neki rezultat vaterpola, rukometa ili u atletici mogli osjećati ponos što smo iz ove male zemlje. Danas te rezultate ne vidimo, ne osjećamo, nema ih prezentiranih kroz medije, jer i novinarima je zabranjeno ići na utakmice u masovnom okupljanju, pa smo svi u nekoj „rupi“.
Korona će još neko vrijeme vladati i sportom, unatoč svim balonima, kontrolama ili mjerama, jer jednostavno je tako. Nesposobni europarlamentarci će i dalje pozivati na cijepljenje cjepivom kojega uopće nema, a sportaši će i dalje prolaziti torture testiranja svakih dva ili tri dana. Sport kao takav će se u potpunosti oporaviti, možda, tek na olimpijskim igrama u Parizu. Uoči Igara u Tokiju još traje nagovaranje zdravstvenih djelatnika širom svijeta da cijepe olimpijce i članove delegacija koje putuju u Tokio, iako bi taj u konačnici minoran broj ljudi zbog svjetske popularnosti OI trebao biti jednostavno cijepljen! Radi se o oko 10 tisuća sportaša i otprilike tolikog broja službenih osoba, što je brojka od ukupno 20 tisuća ljudi. Dodajmo im i organizatore, volontere, taksi vozače i sve što jedan olimpijski grad mora imati kako bi organizirao Igre, pa čak i ako jako pretjeram to nije više od 100 tisuća ljudi. I nije neki broj, kad se uzme u obzir mogućnost da negdje u olimpijsko selo prodre korona ili se prekinu natjecanja u primjerice hokeju na travi jer je u 4 reprezentacije uočeno da pojedinci boluju od tog svima već odvratnog virusa. Makar u konačnici i sam Međunarodni olimpijski odbor u idućih mjesec dana otkupio cjepivo od bilo koje farmaceutske tvrtke ili se dogovorio sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom da im ga ustupi i poslao ga sportašima u sve zemlje sudionice.
To je još uvijek manji i bezbolniji zahvat nego naknadno pravdanje gospodina Bacha, tokijskih vlasti i japanskih dužnosnika zašto se korona dogodila tijekom najveće sportske smotre u svijetu u 2021. godini.
PREMOSIMO www.sptv.hr peJURAtivno
