Postoji u Hrvatskoj i nekoliko saveza, primjerice košarkaški i rukometni, koji svoje utakmice stavljaju na stream. S jednom kamerom, na kompjuterskom ekranu možete pratiti utakmice. Sasvim sigurno taj užitak nije ni približan onome koji dobivate uz prijenos s nekoliko kamera, uz komentatora, na velikom ekranu, ali svejedno se gleda. Budimo realni, zato jer se drugdje gledati ne može. Vraćam se na početak, jer možda ne znate da su u Hrvatskoj baš svi loptački sportovi ustupili TV prava kabelskim kanalima, kako kojem, pa se osim nogometa ni odbojka ni vaterpolo ni rukomet ni košarka (osim manjim dijelom) ne mogu vidjeti ako nemate kabel i ako dodatno ne platite. Nitko vas, dakako, ne pita zašto pobogu taj prijenos zapravo plaćate dvaput. Naime, iz vaših doprinosa od plaće dio novaca ide kroz proračun natrag i u sport, ali vas svejedno traže da dodatno platite takvo kabelsko gledanje sporta, kojeg ionako plaćate, barem dijelom. Ili zašto baš svi ti novci koje dajete odlaze vlasnicima kabela koji nemaju sjedište unutar Lijepe naše? No, to je neka druga priča. Sad ostajemo na temi vidljivost sporta u doba kad na tribine ne smiju gledatelji, a pitanje je i kad će smjeti. Jasno, prvo logično dodatno pitanje je ima li takav sport uopće smisla? Nema. Ni sportašima, ni gledateljima, ponajmanje sponzorima. Nema u konačnici čak ni državi, jer ne gledanjem sporta se smanjuje želja najmlađih da se bave sportom i budu zdraviji, što itekako ima smisla za državu. Što napraviti?
ZAŠTO NE PRIJENOSI NA 4 TELEVIZIJE
Jednostavno je – osigurati da se prijenosi sportskih utakmica domaćih natjecanja i domaćih klubova vide na nenaplatnim televizijama. Nabrojao sam ih na početku. Možda će vam zvučati čudno što ovdje ne potenciram Sportsku televiziju kao jedino rješenje, nego reklamiram sve nenaplatne TV kuće, ali situacija je jednostavno takva. Poznavajući programske obaveze ostalih televizija, koje se tiču i informiranja, kulture, gospodarstva, zabave i sličnoga i odobrene im programske sheme, malo se toga može dogoditi bez korištenja baš Sportske televizije u promociji sporta. A ulaganje u to je gotovo neznatno. Uostalom, pa da se sport i dogodi na svim nenaplatnim kanalima, zar bi ikome od vas smetalo da ima izbor prijenosa na čak 4 televizije, jer hrvatskoga sporta ima sasvim dovoljno? A najmanje bi smetalo baš sportašima. Doduše, da postoje oni koji svojataju hrvatski sport čak i u ovakvim situacijama, znamo. To je vidljivo i s dolazećim tenisom u Osijeku. Iako je SPTV predložila raditi prijenose prva tri dana, jer je finale već zakaparila nacionalna dalekovidnica, ni tri dana prije početka nema nikakvog odgovora od organizatora. Bespotrebno. Ali i opet, to nam nije tema. Kako će se donijeti odluka o prepuštanju prijenosa, dijela prijenosa ili izabranih prijenosa pokazali su nam Britanci i sad od toga raditi misterij neće imati smisla, iako će neki i to pokušati. Čudilo bi me da ne pokušavaju, posebno ako znamo da je Hrvatska u ovom trenutku među rijetkim europskim zemljama koja je sportu uzela novce, za razliku od onih koji su razmišljajući pozitivno, sportu odlučili novce dodatno dati.
Ali, kao što već znate, Hrvatska je to…
PRENOSIMO www.sptv.hr peJURAtivno
