Na Olimpijskim igrama u Tokiju mnoge je pogodilo koliko su dominantni sportaši iz zemalja bivše Jugoslavije u borilačkim vještinama u kojima su osvojili nekoliko zlatnih medalja. A to vjerojatno nije sve što se tiče sportaša iz zemalja bivše Jugoslavije …
Taekwondo, judo, karate, boks, hrvanje … U gotovo svim borilačkim sportovima iz zemalja bivše Jugoslavije uvijek su bili dominantni. I ta se dominacija nastavila 30 godina nakon raspada Jugoslavije, od Slovenije, preko Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pa sve do Makedonije i Kosova.
Naravno, za mnoge je Mate Parlov i danas broj jedan , boksač koji je bio ispred svog vremena. No i nakon njega mnogi su postigli veliki uspjeh, od kojih su neki stjecajem okolnosti ušli u povijest, poput Envera Idrizija , Albanca iz Makedonije koji je za hrvatsku karate reprezentaciju – neposredno nakon neovisnosti Republike Hrvatske – osvojio nekoliko medalje na velikim natjecanjima. svjetski i europski prvak u apsolutnoj kategoriji, op.a.).
A posebno je ponosan na činjenicu da je prvu medalju koju je osvojio za Hrvatsku postigao na dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Bilo je to na Svjetskom prvenstvu u Milanu.
- Naravno da sam ponosan na to! To je bilo nešto posebno za sve Albance. Vjerojatno sam u Hrvatsku donio ukupno 20 kilograma medalja s velikih natjecanja – rekao je Idrizi, 54-godišnjak koji već godinama živi u njemačkom gradu Düsseldorfu, gdje je do korona krize radio u ugostiteljstvu tportal.
U posljednje vrijeme, kako nam je rekao, najviše se bavio seminarima o karateu i prijenosu znanja i iskustva na mlađe osobe.
ŠTO JE POSEBNO U SPORTAŠIMA S OVIH PROSTORA?
A sudeći prema rezultatima s posljednjih velikih natjecanja, svjetskih i europskih prvenstava i Olimpijskih igara, očito postoji nešto posebno na ovom području kada sportaši bilježe takve uspjehe u borilačkim sportovima. Idrizi kaže da ga to nije iznenadilo te da će na Olimpijskim igrama za Balkan, kako ih on naziva, biti još medalja. Tek kad je njegov sport u pitanju – karate.
- Balkan je čudo i nekako je oduvijek bio rasadnik sportaša u individualnim sportovima, uvijek u stanju izvući maksimum iz sebe kada je najteže. U redu, na Balkanu postoje vrhunski sportaši u timskim sportovima, poput nogometa, košarke ili rukometa, ali po mom mišljenju, Balkan više voli individualne sportove nego kolektivne sportove – rekao je Idrizi, svjetski poznat po tome što je dva puta pobijedio Chucka Norrisa.
Ove su informacije mnogima zapele za oko, no Idrizi se na to ne obazire previše.
- Tada se jako bavio glumom i htio se boriti protiv najboljih. Znate što ovdje kažu? Bile su to utakmice koje nije vrijedno spomena, zaista ništa posebno. Dobio sam ga oba puta lako.
MEDALJE OD HRVATSKE PREKO SRBIJE DO KOSOVA
Kad je riječ o Hrvatskoj, 23-godišnja taekwondo sportašica iz Knina Matea Jelić, osvajačica naslova olimpijske pobjednice u kategoriji do 67 kilograma u dramatičnom i neizvjesnom finalu , oduševljena je u kojoj je izvela čudesni preokret i bila bolja od Britanke Lauren Williams 25:21.
- Ne mogu opisati tu sreću. Puno najboljih puklo je na Olimpijskim igrama, a ja sam odlučio ne. Obećao sam da neću odustati do posljednje sekunde, da neću iznevjeriti sve što smo radili s izbornikom i da neću iznevjeriti svoju obitelj i cijelu Hrvatsku. Izdržala sam do kraja – rekla je nakon borbe nova olimpijska pobjednica Matea Jelić, dodajući kako jedva čeka doček u rodnom Kninu.
Inače, olimpijsko zlato koje je osvojio Jelić najveći je uspjeh hrvatskog taekwondoa na Olimpijskim igrama. Prije nje brončane medalje osvojile su Sandra Šarić i Martina Zubčić u Pekingu 2008., Lucija Zaninović u Londonu 2012. i Toni Kanaet u Tokiju. Velika je priča aktualna svjetska prvakinja Barbara Matić, no ipak nije uspjela osvojiti brončanu medalju u kategoriji do 70 kilograma u Tokiju. U borbi za broncu poražena je od Ruskinje Madine Taimazove. Nakon Jelića, taekwondo sportašica Milica Mandić podigla je Srbiju na noge osvojivši zlatnu olimpijsku medalju u kategoriji preko 67 kg. U finalu je svladala Korejku Da-bin Lee rezultatom 10: 7, a nakon toga je potvrdila da se nakon Igara u Tokiju prestala aktivno baviti sportom. Odlazi kao djevojka koja je ušla u povijest.
- Puna sam emocija, sretna i zahvalna. Ovo su moje posljednje Olimpijske igre i htjela sam ih završiti kako treba – kratko je rekla Mandić.
Treba reći i da je Mandiću ovo drugo olimpijsko zlato u karijeri, jer je bila najbolja na OI u Londonu 2012. godine. Na pitanje smatra li ovo zlato većim uspjehom od onog u Londonu 2012., iskreno je rekla:
- Čini mi se da je veći jer mi strani mediji nisu dali veliku priliku da ponovim uspjeh, pogotovo nakon Rija. Otišao sam s vjerom u sebe, i iako je bilo teško, znao sam koliko sam dao za ovo. Išli smo protiv svih prilika i našli se na postolju – dodala je.
‘IMA MNOGO U GENIMA, U VODI …’
No, posebna priča su i dalje djevojke s Kosova, dominantne u judu. Naime, nakon Distrie Krasniqi koja je sa stilom osvojila zlato u kategoriji do 48 kg, zlatnu medalju za Kosovo na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojio je još jedan judaš. Nora Đakovica slavila je u kategoriji do 57 kilograma, što je njezinu mladu zemlju podiglo na noge. Zaista uspjeh za povijest!
- ‘Osjećam veliko olakšanje jer sam ostvario san koji sam imao kao dijete – rekao je Krasniqi.
Za Kosovo je to bilo treće olimpijsko zlato u povijesti i treće u judu. Podsjetimo, prije pet godina u Rio de Janeiru slavila je Majlinda Kelmendi u kategoriji do 52 kilograma.
Koja je tajna uspjeha sportaša iz zemalja bivše Jugoslavije u borilačkim vještinama ili, točnije, sportaša s Balkana? Nema pravog odgovora, ali pokušao ga je dati Idrizi, legendarni karatist koji je svoj put započeo u rodnom Skoplju, nastavio u Mostaru, a svjetski poznat postao je kad je stigao u Zagreb.
Kaže da je kao klinac iz Skoplja odabrao karate jer je volio gledati filmove s Bruceom Leejem, a sport mu se činio mnogo privlačnijim od hrvanja ili boksa, što je bio izbor njegovih prijatelja iz susjedstva. Kratko se vrijeme okušao i u kick-boxingu …
- Ima mnogo u genima, u vodi koju pijete i u hrani koju jedete i gdje odrastate. Znaš, uvijek sam govorio da na svijetu postoje dvije vrste ljudi: dobri i loši. To vam je poput voća i povrća – nema svugdje istog okusa. Moram reći da nisam iznenađen uspjehom sportaša s Kosova jer je to područje u kojem je uvijek bilo dobrih sportaša, ali dok se nisu osamostalili, mnogima je bilo teško probiti se. Kad dođete na Kosovo, prvo što vam padne u oči je ogroman broj mladih ljudi i gotovo da ih nema. Po mom mišljenju, ta zemlja ima ogroman potencijal, a olimpijske medalje koje osvoje to dokazuju. Oni zaista imaju ogroman potencijal za sport i tu rastu nevjerojatni talenti jer još uvijek žive na staromodan način, u kombinaciji s modernim.
Izvor: T-portal / Vlado Radičević Foto: Davor Pongračić / CROPIX
