Slobodno se može reći da ne postoji niti jedan karlovački rukometaš ili rukometašica u proteklih dva desetljeća koji nisu osjetili „krv i znoj“ Rukometnog kampa u organizaciji RK Škole rukometa Karlovac u Selcu.
Nekada solidan golman RK Dubovca i ondašnjeg RK Zagreb Miloš Đanković uspio je učiniti ono što mnogi drugi nisu. Okupio je mlade rukometne nade, omogućio im polazak u Školu rukometa i podučio ih tajnama rukometne igre. I zato je danas karlovački rukomet nemoguće zamisliti bez „Đanija“ Đankovića i njegovog karlovačkog rukometnog rukopisa.
- Moj je osobni dojam da iz godine u godinu naš Kamp dobiva na kvaliteti. Radi se puno i po posebno režimu. Itekako nam se kasnije to vrati. Radimo stručne analize i gledamo da u sljedeću sezonu uđemo što bolji s novim idejama i različitijim treninzima – kaže šef karlovačke škole rukometa.
No, niti jedan uspjeh ne dolazi sam po sebi, a još manje preko noći. Trebalo je puno ljubavi prema sportu, slobodnog vremena, ustrajnog rada i godine odricanja, uvjeravanja „nevjernih Toma“ da nam je potrebna Škole rukometa da bi se dobilo ono što se danas ima – prvu i jednu od najuspješnijih Škola rukometa u Hrvatskoj. Ali, svima mora biti jasno i da bez upornosti nema uspjeha.
Što smo između ostaloga dobili? Više 140 polaznika Rukometnog kampa podijeljenih u dvije grupe koji po suncu i vjetru marljivo treniraju tri puta dnevno. I dok su u prvom turnusu u Hostelu Karlovac bile mlade rukometne nade (rođeni 2012. do 2015.), u drugom turnusu dolaze već „ozbiljni“ igrači (rođeni 2007. i 2011.). Naravno da u Kamp ne dolaze samo rukometaši već i mlade rukometašice koji jako žele napredovati u ovom kampu.
- Polaznici Škole rukometa i Stručni stožer na čelu sa šefom Đankovićem redoviti su gosti Hostela Karlovac. Tradicija traje punu 21 godinu. Naše osoblje se maksimalno trudi kako bi im ugodilo i kako bi se u naš grad na četiri rijeke s mora vratili puni dojmova i lijepih uspomena – kaže direktor Hostela Karlovac Dario Smojver, nikad rukometaš ali zato uspješan karlovački tenisač i teniski trener s međunarodnom licencom.
Danas je mnogima jasno i da Stručni stožer Škole radi pravu stvar, ne samo u grupnim već i individualnim treninzima. Ove godine je Stručni stožer respektabilan. Ne sjećamo se da je ikada bio ovako kvalitetno zastupljen. U kampu svoje znanje, zamisli i ideje na mlađe generacije prenose Dinko Đanković. Izuzetno nadaren mlad stručnjak s master licencom od nedavno i međunarodnim iskustvom – trener u mađarskom RK Vespremu. Bivši je trener premijerligaša Karlovca i Poreča koji je svoju rukometnu abecedu naučio u Karlovcu. Prava je šteta što nije ostao u karlovačkom klubu. Čest gost u Selcu je poznati hrvatski trener, vanjski suradnik i trener-savjetnik u Školi rukometa – Goran Mrđen koji je trenirao RK Podravku i hrvatsku žensku reprezentaciju. Od domaćih stručnih trenerskih snaga tu su dva iskusna „karlovačka morska vuka“: živa legenda ka-rukometa Ivan Musa Pavlaković i trener prvoligaške ženske ekipe RK Škola rukometa Karlovac Dražen Keča. Bivši „dubovački sinovi“ i vratari rukometnih klubova Dubovac i Karlovac na koje se ne bi mogla primijeniti pošalica: „Imala majka dva sina. Jedan je bio pametan, a drugi golman!“. Tu je, dakako i još uvijek aktualna trenerica seniorske momčadi HRK Karlovac Tanja Rašić, predsjednica RK Škola rukometa Karlovac. Svakako treba spomenuti i dugogodišnjeg iskusnog trenera Danijela Grbačića i još jednog dubovačkog vratara Zlatka Grcu Grčića – supruga bivše uspješne strijelkinje Tamare i zeta također nekadašnjeg uspješnog karlovačkog strijelca Stipe Špoljarića. U Selcu je i najuspješniji trener u Školi rukometa Ivica Ljubić te Goran Ivković i igrač seniorske momčadi HRK Karlovac Ivan Rukavina, junior. On se u Školi rukometa priprema za buduću funkciju trenera neke seniorske momčadi. Senior Ivica Rukavina zadužen je za logistiku, a fizioterapeutkinja Dina Ajvazi je pouzdana klupska „liječnica“.
„Ne mijenjaju se stvari koje vrijede!, narodna je uzrečica pa je tako i kod rukometaša koji ovih dana borave na 14-dnevnim pripremama, kampu, u Hostelu Karlovac u Selcu. Cijeli program nezamisliv je bez „maestra“ Miloša Đankovića za kojega kruži priča: „S Đankovićem nije lako a bez njega je još teže!“.
- U Selcu imamo sve što nam je potrebno. Uistinu se osjećamo kao kod kuće. Smješteni smo na prvom katu koji je u potpunosti preuređen. Transformacija Hostela Karlovac u nekoliko posljednjih godina vidljiva je na svakom koraku. Zaposlenici su sjajni domaćini i vjerujem da smo i mi isto tako dobri gosti – kaže Đanković.