Ispisivao je povijest jugoslavenskog rukometa, a onda znanje pokazao i u najjačoj ligi svijeta. Šezdeset i osam. Toliko je godina novom treneru Zagreba. Nakon mlađahnog Andrije Nikolića, velika promjena. No, ovoga puta Zagrebaši igraju na iskustvo i renome jer Velimir Petković nije bilo kakvo ime.
Nije Petković niti običan trener, a pogotovo ne “običan balkanski” trener. Nije netko tko se treba ili želi pod stare dane dokazivati jer je odavno dokazano ime. Tri desetljeća je proveo u najjačoj rukometnoj ligi svijeta – Bundesligi. Ondje je s berlinskim Lisicama četiri puta osvojio EHF kup, no nakon četiri vezana poraza, morao ih je napustiti. Uz Füchse Berlin trenirao još Göppingen, Wetzlar, Ossweil, Rintheim, Scharnhausen, Wernau… Kakav trag je ostavio u Njemačkoj u 30 godina govori i činjenica da su ga dva grada proglasila počasnim građaninom.
Zanimljivo, jedan je od obožavatelja Slavka Goluže, što je i javno priznao. Za Balkan Handball jedne je prilike rekao da je Goluža najbolji hrvatski rukometni trener. To je još jedan raritet ovdašnjeg trenerskog puka koji inače teško preko usta prevali pohvalu za drugog kolegu. Znate kako to ide na ovim prostorima: bolje da susjedu crkne krava … E, Petković je tu taštinu ostavio sa strane. Dapače, koliko je od ranije poznato našoj redakciji, kod odlaska Goluže iz Zagreba, upravo je Petković trebao biti nasljednik, ali to nije htio učiniti svome kolegi i prijatelju.
Kada je u pitanju ime Velimira Petkovića, možemo slagati razne procjene i ocjene, pitati gdje su trofeji Lige prvaka i slično, ali ono što mu nitko ne može osporiti je respekt koji njegovo ime izaziva u cijelom rukometnom svijetu, od brdovitog Balkana, preko ‘luksuza’ Bundeslige do surove Rusije.
Izvor: Germanijak.hr /E. Grgić Foto: David W Cerny