MIX RUKOMET

Neponovljivi Ivan Maradin i zlatne godine Dubovca – kada je Bastijančićevo polje bilo rukometno središte Hrvatske

KAŠ-ev VREMEPLOV: Jedanaest godina na čelu kluba Ivan Maradin stvarao je temelje najvećih uspjeha RK Dubovac. U vrijeme kada je cijeli Dubovac živio za rukomet, na legendarnom asfaltu Bastijančićevog polja igrali su najbolji mladi rukometaši tadašnje države, a Dubovac je ravnopravno stajao uz najveće klubove i osvajao turnire.

Turnir koji je okupljao buduće rukometne velikane

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina Rukometni klub Dubovac i dubovačka omladina organizirali su tada najbolji omladinski rukometni turnir u zemlji. Na asfaltnom igralištu na Bastijančićevom polju nastupali su kasnije poznati reprezentativci i igrači ljubljanskog Slovana, banjolučkog Borca, Metaloplastike iz Šapca, Medveščaka, bjelovarskog Partizana, Zagreba, Zameta i drugih uglednih klubova. U tako jakoj konkurenciji rukometašice i rukometaši Dubovca bili su i pobjednici turnira.

Bila su to zlatna vremena dubovačkog rukometa. Cijeli Dubovac i Karlovac živjeli su za rukomet, a Dubovčaki posebno – živjeli su za svoj klub i s njim. Igračice i igrači nisu bili samo na terenu, nego su aktivno sudjelovali i u radu kluba koji je punih jedanaest godina vodio arhitekt po zvanju ali i arhitekt i vizionar kluba Ivan Maradin, čovjek kojeg mnogi s razlogom smatraju najboljim predsjednikom u povijesti RK Dubovac. Njegova predanost, vizija i ljubav prema klubu obilježile su jedno neponovljivo razdoblje u kojem je Dubovac postao sinonim za kvalitetan rukomet i zajedništvo.

Ivan Maradin i generacija koja je stvorila zlatni Dubovac

Uz Ivana Maradina nezaobilazan dio te uspješne priče bili su Mihajlo Prezelj – Mitila, Drago Božić, Branko Lakić – Đuka, Šehi Čazim, Boris Kovačić, kao i iskusni igrači Matija Justament, Marijana Žaja, Marijan Bakić, Milan Brkić, Mirjana Đurić, Željko Mrljak, Anđelko Čavlović, Miloš Đanković .. i mnogi drugi prijatelji i poklonici kluba. Bio je to sjajan spoj mladosti, iskustva i entuzijazma koji je Dubovcu donio najljepše stranice njegove sportske povijesti.

Hvala arhitektici Nikolini Maradin koja nam je ustupila vrijednu fotografiju s jedne od skupština kluba, na kojoj su njezin otac Ivan Maradin te Marijana Žaja, Matija Justament i Marijan Bakić – uspomena na vrijeme kada je Dubovac ispisivao svoje zlatne rukometne stranice.