„Svi u RK Š.R. Karlovac koji su sada, kao i oni koji su bili i radili, jesu obitelj koja je zaslužna za opstanak i rad Škole rukometa. Kada dođe vrijeme netko će se već pojaviti da nastavi rad“, kaže Đanković.
U mladosti je svirao harmoniku, s KUD-om Triglav nastupio na koncertu u Zorin domu. Bio je član gimnazijske ekipe koja je nastupala u kvizu srednjih škola Karlovca. Istovremeno je bio vratar u jednoj od najboljih momčadi RK Dubovac u čijem dresu je postigao sjajne rezultate. Za vrijeme studija na Prometnom fakultetu branio je za RK Zagreb koji je bio prvoligaški klub bivše države. Za zagrebački klub su igrali još i Miroslav Šipek i Ratko Knežević. U sportskoj biografiji ima upisano šest nastupa za B reprezentaciju Jugoslavije te nastup na dvije Studentske olimpijade, kao član rukometne reprezentacije Zagrebačkog sveučilišta. Posjeduje A licencu, bio je trener seniorskih ekipa Dubovca i Karlovca (RK Karlovačka pivovara i RK Karlovačka banka) te trener kadetske ekipe HRK Karlovac s kojom je bio dvostruki prvak Hrvatske, a s juniorskom ekipom Karlovca prvak države. Sa seniorskom momčadi HRK Karlovac triput je bio viceprvak u domaćem prvenstvu. Obnašao je i dužnost trenera kadetske reprezentacije Hrvatske na EP-u, Luxembourgu i u Poljskoj …
To je Miloš Đanković, dobitni KŠZ-ove nagrade za dugogodišnji rad u sportu (2017.), osnivač karlovačke škole rukometa s kojim smo razgovarali u ovotjednom KAŠ-evom intervjuu.
„Utjecaj na moje rukometno opredjeljenje imali su, prvo Mihajlo Prezelj-Mitila, a potom Vinko Tomljanović. ‘Mitila’ je temelj karlovačkog malog rukometa. Sve nas iz moje generacije i mlađe, na Dubovcu i u Karlovcu, zarazio s rukometom. On nam je mnogima, pa i tebi koji si sa mnom izrastao u istom dubovačkom klubu, usadio ljubav prema tom sportu koji nosimo do danas. Tomljanović stoga što sam se zbog njega, na njegovu preporuku 1985., počeo baviti trenerskim pozivom. Od početka je podržavao nastajanje Rukometne škole. Lobirao je za nas kod HRS-a. Sve ostalo je došlo samo po sebi“, kazao je Đaković prije 7 godina u jednom intervjuu autoru ovog današnjeg intervjua.
Nedavno si ponovno postao djed, nadaš se rukometaša?
- Ne volim pričati o obitelji. Ipak, točno je da sam nedavno po treći put postao djed. Imam dvije unuke i jednog unuka. Hoće li netko od njih postati rukometaš, to ovisi o roditeljima. Najstarija unuka ide u drugi razred osnovne škole u Mađarskoj i svaki dan se bavi sportom gimnastikom, atletikom, sportovima s loptom, plivanjem i klizanjem.
Kako se Dinko snašao kao trener u Mađarskoj?
- Odlučio je živjeti kao profesionalni trener, ima najvišu trenersku Master licencu. Kod nas je jako teško živjeti profesionalno od trenerskog rada. Trenutačno je njegova ekipa druga na ljestvici Druge mađarske rukometne lige.
TRENERE TREBA PROFESIONALIZIRATI
Više nisi član Upravnog odbora HRK Karlovac, smijenili te na nedavnoj skupštini?
- Mislim da je to bilo u obostranom interesu. Član UO HRK Karlovca bio sam kao spona između Kluba i Škole koja trenira, animira i priprema dječake kada postaju mlađi kadeti za prelazak u HRK Karlovac – kaže bez ljutnje Đanković i dodaje:
- Želio sam pomoći HRK Karlovac u stručnom radu s mlađim kadetima, kadetima i seniorima. Okupljanje trenera i stručni rad sada će to netko drugi raditi. Nisam bio član Uprave koji je bio zadužen za osiguranje financijskih sredstva, to su svi članovi znali. Aktualizirala se ideja da svi članovi Upravnog odbora moraju dati svoj financijski doprinos. Na to nisam pristao, s obzirom na to da imamo potrebu osigurati velika financijska sredstva za Školu koja ima 10 ekipa djevojčica i dječaka u službenim natjecanjima i još ekipe po osnovnim školama. Iako sam znao ponekad osigurati dio financijskih sredstava za HRK Karlovac, na štetu Škole, a za boljitak premijerligaša.
Zamjeraju ti da si u traženju novca u drugi plan stavio Klub, u odnosu na Školu i tako „oštetio“ blagajnu kluba.
- To je netočno i dezinformacija! Članovi Uprave RK Š. R. Karlovca u pravilu ne idu tražiti donaciju i sponzorstvo kod deklariranih sponzora i donatora koji preferiraju klub kao na primjer odbojka Kelteks, stolni tenis Aquaestil i slično. To se nije desilo s članovima HRK Karlovac koji su ipak ulazili u prepoznatljive sponzore i donatore RK Š. R. Karlovac.
Koliko je bilo teško balansirati između HRK Karlovca i Škole rukometa?
- Ne smatram da je to teško, problem je samo novac. Trenere bi trebalo bolje honorirati, vrednovati, profesionalizirati. Čak 90 posto igrača seniorske ekipe HRK Karlovca i RK Dubovac Gaze, a 100 posto ženske seniorske ekipe RK Š.R. Karlovac, potječe iz naše rukometne škole. Baza su domaći igrači, a nadgradnja se popunjava. Kada bi postojala mogućnost da se s 2-3 kvalitetna igrača, ili igračice, popune seniorske ekipe, bili bi to respektabilni klubovi u Hrvatskoj. Igrači bi trebali imati honorar od koga bi mogli živjeti. U seniorskim ekipama Karlovca, Dubovac Gaze i RK Š. R. Karlovac je potpuni amaterizam. Više klubovi nisu u stanju organizirati treninge 7-8 puta tjedno, 5 u večernjim i 2 -3 u jutarnjim satima. Nitko ne može živjeti od sporta, mora se zaposliti i tada broj treninga pada, posebno jutarnji treninzi. Škole, fakulteti i crkve nisu na strani sporta. Mi u Karlovcu imamo još dvije smjene u školama, a fakulteti u većini predavanje imaju i do 20 sati …
ŠKOLA IZNJEDRILA 41 TRENERA, PROŠLO JE OKO 1500 POLAZNIKA
Sad se potpuno možeš posvetiti radu Škole rukometa.
- Kako se u HRK Karlovac pristupilo organizaciji rada s mladima nisam zadovoljan. No, svakako ćemo pokušati podignuti kvalitetu rada s najmlađima u RK Š.R. Karlovac i podignuti kvalitetu trenerskog kadra.
Bio si, kažu, oslonac trenerici Rašić i da je zato dugovječna u seniorskoj momčadi.
- Oslonac sam svakome tko radi dobro. Škola rukometa osim školovanja i treniranja igračica i igrača, stvarala je i iznjedrila čak 41 trenerski kadar. Mnogi su svoju trenersku abecedu naučili u Školi rukometa, pa tako i Tanja. HRK Karlovac, kada je pokušao dovesti trenera izvan Karlovca nije imao dovoljno sredstava za takvo kadrovsko rješenje pa su ga pronašli u Školi rukometa. Moram kazati još i da u Karlovcu imamo solidan trenerski kadar, ali splet okolnosti u društvu, gdje se nedovoljno izdvaja za sport, trenerima se ne daje mogućnost da se potpuno i do kraja izraze.
Da li bi pravovremenom promjenom trenera Karlovca bio u bolji u Ligi za ostanak.
- Ponavljam, kada se riješe statusi igrača i trenera u smislu honorara i drugih ograničavajućih faktora koje sam već naveo, ako i tada rezultati s domaćim trenerima ne bi bili zadovoljavajući, tada bi promjena bila rješenje.
Procjenjuješ li da će Karlovac zadržati premijer ligaški status?
- Oduvijek sam optimist pa tako i sada. Ako se do kraja pobijede sve domaće utakmice i pobijedi RK Ribola Kaštela u gostima, ostanak je vjerojatno moguć.
Misliš da je mogli i bolje?
- Normalno da je moglo i bolje. Ono što moramo napraviti i što bi bila trajna misija je povećati kvalitetu trenerskog kadra i broj kvalitetnih polaznika Škole je to baza rukometa.
Gdje vidiš problem?
- Problem je statusu sporta u društvu. HRK Karlovac je još 2002. godine imao proračun od Grada i tvrtki u vlasništvu Grada od cca 800.000 kn, 110,000 eura. Danas je to sličan iznos proračuna kluba, a trebalo bi najmanje 250.000 eura.
Zašto su te proglašavali dežurnim krivce za stanje u HRK Karlovcu?
- Pa normalno da sam krivac što sam proizveo stotine rukometaša, rukometašica i trenera. U proteklih 24 godine kroz RK Š.R. Karlovac prošlo je oko 1500 polaznika, djece, koji su se bavili rukometom.
MEĐU VODEĆIM ŠKOLAMA RUKOMETA U HRVATSKOJ
Karlovačka škola rukometa u usporedbi s ostalim sličnim školama u Hrvatskoj.
- Mi smo još uvijek među vodećim školama rukometa u Hrvatskoj. U svom portfelju imamo djevojčice i dječake koji se natječu u prvim hrvatskim ligama. Pojedine škole i ne mogu doći do tog statusa.
Svakodnevno radite na Otvorenom prvenstvu Karlovca u mini i super mini rukometu?
- Međunarodno 22. Otvoreno prvenstvo Karlovca u mini i super mini rukometu, za djevojčice i dječake rođene od 2013. do 2016. godine, održava u Karlovcu u tri sportske dvorane 7. i 14. travnja ove godine. Do sada je prijavljeno dvjestotinjak ekipa iz šire regije i Hrvatske. Ovo je najveće prvenstvo mini rukometa u regiji. Pripreme se odvijaju po planu i programu. Za organizaciju prvenstva bit će angažirano 180 volontera i 32 organizacijska odjela. Potrebno je osigurati i 41.000 eura. Nije lagano organizirati ovo prvenstvo, ali uspjet ćemo.
Prepoznaju li odgovorni u gradu i županiju to što vi u Školi rukometa radite?
- Pa moramo biti s većinom rješenja zadovoljni. Ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, županica Martina Furdek Hajdin i gradonačelnik Damir Mandić počasni su pokrovitelji. Svi će dati svoj doprinos i pomoći organizaciju. Hvala im na tome.
Imaš li nasljednike u Školi, nekoga tko će nastaviti tvoj rad.
- Svi u RK Š.R. Karlovac koji su sada, kao i oni koji su bili i radili, jesu obitelj koja je zaslužna za opstanak i rad Škole rukometa. Kada dođe vrijeme netko će se već pojaviti i nastavi naš dosadašnji rad.
Imaš 71. godinu, jesi se umorio?
- Ne osjećam svoje godine. Još uvijek posjedujem entuzijazam.
