Olimpijske igre sve su bliže, a nakon velikog rođendanskog transfera u Veszprem, hrvatski navijači očekuju od Cindrića da zajedno s Duvnjakom povede i našu reprezentaciju do velikog uspjeha u Parizu.
Točno dan prije 31. rođendana, Luka Cindrić je završio sve finese transfera iz bukureštanskog Dinama u mađarski Veszprem. Sjeli smo, između ostalog, zbog te promjene kluba s našim reprezentativcem napraviti razgovor i vidjeti prve dojmove o transferu i o očekivanjima na Olimpijskim igrama za koje se trenutno hrvatska reprezentacija priprema u Prelogu.
Baš dok smo ovaj razgovor radili, stigao je Nikola Grahovac, pružio ruku i rekao – Čestitam, brate! – a Cindrić je simpatično upitao: “Objavili su?”, – “Jesu, ajmo cimeru!”, odgovorio mu je Grahovac s osmijehom. Upravo će on s Cindrićem činiti hrvatksi duo u redovima Veszprema. Nota bene, čitate li redovito Germanijak, za dovršen transfer ste već mogli znati budući da smo vam to javili nekoliko dana prije službene objave kluba. No, vratimo se na razgovor i sam transfer… Ogulinski playmaker mogao je Dinamo napustiti bez odštete budući da je u ugovoru imao klauzulu koja mu dopušta odlazak ako iz Bukurešta ode i trener Xavi Pascual, a sada će zajedno krenuti u pohod na Ligu prvaka.
“Odradili smo sve detalje, bio sam u Mađarskoj na liječničkom, a onda sam stigao ovdje na pripreme s reprezentacijom.”
Povezanost njega i španjolskog stratega je doista fascinantna. Još iz dana u Barceloni pa preko Dinama, sada i Veszprema, Pascual i Cindrić se ne odvajaju jedan od drugog.
“Xavi i ja imamo doista vrhunski odnos, toliko respekta imamo i on prema meni i ja prema njemu. On najviše cijeni kod igrača da daju svoj maksimum i on zna da ću mu ja to dati i da ću odigrati ono što on traži. Tako sam stekao njegovo poštovanje. On živi rukomet. On gleda sve, videe, utakmice, igrače, ide kod drugih trenera, razmjenjuje mišljenja i znanje, posvećen je, onda vidiš da mu nije sve palo samo tako. Kada vidiš njegovu ambiciju i posvećenost, kada znaš da je on cijelu noć gledao videa i reazao ih da nama nešto objasni i došao s podočnjacima na trening, ne možemo onda mi napola odraditi trening. Daješ onda, naravno, sve od sebe. On te vuče svojim primjerom. Osim toga, vrhunska je osoba, baš zna balansirati između prijateljskog i profesionalnog”, pohvalio je Cindrić svog dugogodišnjeg trenera Pascuala s kojim je osvojio i jednu od svoje tri Lige prvaka, a one su samo dio onoga što je naš srednji vanjski ostvario u svojoj karijeri, no nešto ipak nedostaje.
Naime, podsjetili smo Luku da su prošle točno dvije godine otkako je u još jednom razgovoru za Germanijak rekao da mu je najveći san u karijeri zlato s Hrvatskom pa ga upitali ima li i dalje tako gorljiv motiv za najsjajniju kolajnu?
“To mi je motiv, za to živim. Moje prvo natjecanje za reprezentaciju bilo je 2016. u Poljskoj, a sada smo ovdje, iskusniji, pripremamo se za Olimpijske igre, naravno da želim to zlato, samo što je to lako reći, ali treba do njega i doći. Nije to samo tako jednostavno, ali Igre su van svih drugih natjecanja, one su nešto posebno. Sjećam se Ria. Dođeš u olimpijsko selo, radiš u teretani, pokraj tebe vozi bicikl Đoković, par metara dalje utege dižu drugi sportaši koje gledaš na televiziji. Vilica mi je pala kad sam to sve vidio, haha”, prepričava nam Cindrić svoje dojmove.
Tako vjerojatno i neki mladi sportaši reagiraju kad vide vas?
“Ma da, haha, na dečka iz Ogulina”, skromno je dodao.
“AUTORITET TRENERA PRIHVAĆAMO KROZ ZNANJE, A NE GALAMU”
Kako ste zadovoljni novim sustavom priprema s jednim treningom dnevno?
“Dobro je. Buđenje u sedam, aktivacija, doručak, rukometni trening koji spajamo s trčanjem i teretanom. Prvih par dana je bilo naporno, stalno smo spavali od umora dok se nismo adaptirali na ta dva, tri sata treninga u komadu i koliko god je teško, imaš cijelo popodne za odmor i regeneraciju tako da sljedeći dan opet budeš svjež. To sve više i više trenera primjenjuje. Ja to radim već godinama s Pascualom, nema popodne opet treninga, shvatili su vjerojatno treneri da nema potrebe dva puta umarati sportaše kada se može u komadu spojiti rukomet sa snagom. Vidim da su dobro to prihvatili i ostali igrači.”
Dakle, ‘military drill’ je prošlost kada su pripreme u pitanju, odnosno, ta stara škola koja smatra da je potrebno trenirati po cijele dane. Sigurdsson sada zapravo inzistira na 21 satu odmora i regeneracije kako bi se prevenirale ozljede.
“Prije je rukomet bio drugačiji, bile su i lige drugačije. Mi sada u polusezoni imamo 30 utakmica. Prije si odigrao ligu od 15 utakmica i išao si na prvenstvo, a mi dođemo doista praktički napola istrošeni, a onda te na pripremama još pritisnu s treninzima. Ne kažem da to nije ponekad dobro, ali nisu to dobro izbalansirali. Nije isto igrač koji igra i tešku domaću ligu, uz to i Ligu prvaka ili neki koji igraju samo nacionalno prvenstvo jer jednostavno po zdravoj logici nije moguće svima onda staviti iste treninge. Osobno bih volio da smo se više onda bavili taktikom u tom periodu. Ne možeš očekivati da ćemo u dva tjedna eksplodirati, a mi već načeti.”
Kako je momčad kliknula sa Sigurdssonom i njegovim principima rada? Prema njegovim riječima, zadovoljan je onim što igrači pokazuju na pripremama.
“Jako je smiren čovjek i nevjerojatno je koliko to pozitivno utječe na nas. Kod nas igrača je vrlo bitno steći autoritet, ali ne na način da se galami i da nas se tlači s dva, tri, četiri sata treninga samo da bi se postavila neka gruba disciplina. To nije autoritet. Mi trenerov autoritet prihvaćamo kroz njegovo znanje, kada mi vidimo da on zna, da on nama ukaže na naše greške, na stvari koje bismo trebali primijeniti i da mi u njega gledamo, vjerujemo mu i da ga slijedimo. Kod Dagura se vidi da zna, da živi to što radi i vidimo da to ima smisla. Svi smo dobili jasne zadatke koje očekuje od nas i to slijedimo. To je dosta pozitivno utjecalo na nas.”
Morali smo primijetiti da je cijela reprezentacija, čini nam se, skinula nekoliko kilograma. Je li to neka posebna Dagurova metoda?
“Jesmo, da. Hrana je odlična, a jako puno trčimo, uz to nas i važu svaki treći dan. Cijela momčad se doista posvetila svemu, prehrani, treningu, odlasku na spavanje u pravo vrijeme… Vidi se da smo svi željni ovih Igara i dobrih rezultata, a atmosfera je odlična.”
Prva pripremna utakmica je s Egiptom. Jeste li ga već spominjali?
“Fokusirali smo se na ono što mi trebamo raditi. Navikli smo na pripremama do sada igrati s nešto lakšim protivnicima, tako da mi je drago da je sada u pitanju doista jaka reprezentacija. Na Olimpijskim igrama je svaka utakmica na nož, znamo da ako želimo tamo nešto napraviti da moramo dati 100 posto od sebe svaku utakmicu. Nismo mi ni Danci ni Francuzi da mi kalkuliramo, da idemo na lagano pa nešto na iskustvo pa poslije ćemo… Nećemo. Iskustvo nam govori da ako mi nismo svi, baš svi na 100 posto, da ćemo izgubiti. Detalji odlučuju.”
Fokus je kod Sigurdssona postao trčanje i na treninzima, a koliko znamo, inzistirat će na tome i u utakmicama.
“Drago mi je da smo uveli sada jako puno trčanja jer mislim da je to ono što sam već ranije naglašavao – nedostaje nam ta tranzicija, ti laki, brzi golovi jer teško je probijati te obrane Francuza, Danaca, kada se postave, kada nas čekaju. Izbornik sada inzistira na tom brzom rukometu i to mi se sviđa. Realno, to je moderno, takav je rukomet danas. Kada pogledaš Final Four, ljudi lete po terenu, primiš loptu, pet sekundi i gol. Lijepo je to i za gledati. Ne stojiš minutu u napadu i gledaš što napraviti. Naravno da treba nekad i stati na loptu, ali podloga treba biti prava.”
“NE MOŽEŠ POBIJEDITI NA INDIVIDUALNU KVALITEU BEZ TEMELJA”
Cindrić je jedan od naših reprezentativaca koji se često znaju susresti s kritikama javnosti koje kažu da u klubovima u kojima je igrao pruža puno više nego li u reprezentaciji.
“Kritika će uvijek biti, na to se ne obazirem, ali ja znam da dajem uvijek 100 posto od sebe i to je ono što mi je bitno. U prošlosti sam imao problem da nisam toliko fokus stavljao na sebe na polju, već sam se trudio da ta naša igra liči na nešto. Moj fokus je bio na tome da pripremim recimo, Srnu i Klaricu na to što ćemo odigrati, ako to ne prođe onda ja probam nešto i onda to ili bude dobro ili ne bude. Sada sam počeo to sve drugačije slagati. Naravno, u klubu radiš cijelu godinu i uigravaš se cijelu godinu, puno je to teže napraviti u kratkom periodu u reprezentaciji i razumjeti uz to našu glavu i ono što mi želimo. Kada pričamo o turnirskom tipu natjecanja, ako nemaš postavljene temelje, ne možeš pobijediti na individualnost, koju mi sigurno imamo. Možeš jednu utakmicu, ali kad igraš svaki drugi dan, kad si umoran, kad dolaze izmjene, onda se tu ne smije vidjeti da je netko napustio teren, već da igra bude ista, da teče.”
Neće Sigurdssonu biti lako baš zbog popisa igrača, budući da ih može povesti samo 14 uz trojicu koja možda čak neće moći biti u olimpijskom selu, prema novom pravilu IHF-a u suradnji s MOO-om.
“Meni je to katastrofa. Premalo je. U svakom natjecanju imaš 16, 17 igrača. Ovdje imaš mogućnost da dovedeš dosta ljudi iz stožera, ali ne možeš naći mjesta za još tri igrača, ne razumijem to, ali bit će zanimljivo. Neće biti izborniku lako, svi koji su ovdje zaslužuju ići, da ne govorim o rotacijama, igra se svaki drugi dan, a moramo biti svježi. Bit će dosta izazovno, ali vjerujem u njega. Mi smo čak i navikli na takav ritam u kojemu igraš svaki drugi, treći dan, što isto mislim da je bezveze. Ni ne stigneš se regenerirati, već imaš drugu utakmicu, osobito kada se dogodi da imaš put, da moraš u drugi grad. Dosta je bitna ta širina klupe.”
Uostalom, izmjene s tom trojicom dodatnih igrača će se moći napraviti samo ako se ozlijedi netko od ovih 14 i to na odobrenje nadležnih tijela uz dokumentaciju koja potvrđuje ozljedu, dakle, nema izmjene samo zato što netko možda lošije igra.
“Nadam se da ćemo svi ostati zdravi, a ako bude trebalo igrat ćemo i ozlijeđeni, ne bi bilo prvi put nikome od nas, haha.”
Hrvatska se na Olimpijskim igrama u Parizu nalazi u Skupini A zajedno sa Španjolskom, Njemačkom, Švedskom, Slovenijom i Japanom. Upravo s potonjom reprezentacijom otvaramo natjecanje 27. srpnja u 14.00 sati. Nakon toga, slijedi susret sa Slovenijom 29. srpnja u 11.00 sati. Treći susret naši rukometaši igraju protiv Njemačke 31. srpnja, ponovno u 11.00 sati. Dva dana kasnije odnosno 2. kolovoza Hrvatsku u 14.00 sati čeka susret sa Švedskom.
Zavrni okršaj je onaj protiv Španjolske, 4. kolovoza u 21.00 sat. Kakva vam se čini skupina?
“Svaka utakmica će biti teška, a mislim da je početak najbitniji. Japan je neugodan, lete po terenu, brzi su, agilni, drugačije su kretnje, drugačije akcije, nismo mi navikli na takav rukomet. Mislim da će ta utakmica biti dosta važna, budući da nismo prepoznatljivi po dobrim startovima na turnirima, nadam se da ćemo to uspjeti promijeniti.”
“KLJUČ JE KONSTANTA, A GOLMANI DONOSE RAZLIKU”
Dominik Kuzmanović i Matej Mandić su pokazali da na golu imamo doista dvije hobotnice, uz to će i naša obrana 6-0 i rezervna varijanta 5-1 puno značiti, a hoćemo li napokon nagraditi sve što obrana radi i s dobrim napadom?
“Golmani su više od 50 posto momčadi u današnjem rukometu, on donosi razliku. Možeš složiti akciju, ići sam na krilu i golman obrani, nećeš reći ‘vidi loš napad’, nego je golman obranio. Isto tako nekad napraviš nešto što i nisi htio pa lopta uđe. Znamo da to nije ništa tako crno-bijelo, ali vjerujem da mi imamo kvalitetu i za jedno i za drugo i da to oboje pokažemo napokon na jednom turniru. Obično smo bili obrana super, napad šteka ili napad super, obrana šteka ili golman ne poprati. Nikad nismo mogli naći tu neku konstantu…”
Izbornik je upravo spomenuo konstantu kao ono što želi vidjeti u našim utakmicama. Da ne padamo, da nemamo crne rupe u utakmicama.
“To je ključ. Dobra je stvar što imamo dosta vremena da to pripremimo. Mislim da ćemo u drugom dijelu više raditi taktički, sada smo radili puno na fizičkom dijelu, ali detalji rade razliku. Naučio sam od Španjolaca koji su me trenirali kroz karijeru. Upozoravaju te doslovno da ti stopalo mora biti okrenuto na jedan način, a ne na drugi i čini ti se banalno, ali kada to primijeniš i kada osjetiš, čini razliku.”
Budući da nismo mogli ne primijetiti Cindrićevu fascinaciju trenerima, a uostalom, znamo i koliko je privržen Pascualu, iako mu je tek 31 godina, morali smo ga pitati vidi li i sebe jednog dana kao trenera?
“Da, ako me sada pitate da. Zato sam i krenuo u priču s kampom koji funkcionira odlično. Dvije su grupe popunjene skroz, dolazi nam jako puno i stranaca, to su djeca od 12 do 18 godina. Ima i iz Hrvatske baš nekoliko odličnih igrača. Radim sa sjajnom ekipom trenera koje sam okupio oko toga, jedan je trener iz Španjolske, Đanković je tamo, Vedran Mataija je tu, tu sam i ja naravno. Baš sam zadovoljan, baš mi je lijepa priča. Lijepo mi je to. Podsjeti me i na mene kad sam bio klinac, išao sam u kampove, sada to želim omogućiti i drugima. Osim toga, vidim se kasnije u ulozi trenera, želim imati nešto posloženo već sada da kad jednog dana završim s igranjem mogu krenuti odmah raditi, a ne da tada smišljam što ću od života”, kaže popularni Cindra o svom projektu.
Izvor: Germanijak.hr / E. Grgić Foto: J. Čabraja/Reuters