ODLAZAK IZBORNIKA Dugogodišnji izbornik potvrdio oproštaj 2028. u lovu na jedino zlato koje još nije osvojio s hrvatskom reprezentacijom
Najtrofejniji i najdugovječniji izbornik neke hrvatske momčadske reprezentacije, Ivica Tucak, još je jednom najavio i potvrdio odlazak s izborničke klupe nakon olimpijskog turnira u Los Angelesu 2028. Četvrti u nizu nastup na OI Tucak je unaprijed označio kao svoj oproštajni, nakon što je, do današnjeg dana, prvim čovjekom struke hrvatskog vaterpola već punih 14 godina.
Kada 2028. prepusti mjesto nekom drugom, izbornički će mu mandat u vaterpolskoj reprezentaciji trajati punih 16 godina. Realno, to je čitav nečiji život. Nakon što je u interpretaciji nekih senzacionalističkih i “klikova gladnih” medija etiketiran kao osoba koja se povlači u najgore vrijeme, dvije godine uoči najvažnijeg i najvećeg nastupa, Tucak je pomalo revoltirán. I s pravom je takav, a što je zapravo napravio?! Ljudski je i pošteno odlučio i izrekao da je vrijeme za promjenu, kao što to u životu uvijek biva. Narušeno zdravlje, zasićenje, umor… svakako se sada tumači osobna potvrda te već ranije donesene njegove odluke: Vrijeme je za nekog drugog, nema sve to nikakve, baš nikakve veze sa slabijim rezultatima, eventualnim pritiscima, zakulisnim igrama. Taj veliki sportaš i čovjek odlučio je prepustiti svoje mjesto nekom drugom.
Njegov je monolog i više nego jasan, logičan:
- Dosta je bilo, 16 godina je jako dugačak period. Potpuno je prirodno da tu ulogu preuzme netko drugi. Ja sam svih ovih godina svakog dana davao cijelog sebe, živio sam za vaterpolsku reprezentaciju, nisam imao privatni život. Ne znam zašto je sad to tako velika stvar; ne bi, uostalom, bilo niti pošteno s moje strane da sam doživotno tu, da “privatiziram” ovo odgovorno mjesto na kojem sam, evo, već punih 14 godina. Ima i drugih ljudi i kvalitetnih trenera, koji će nastaviti tamo gdje ću ja stati…
Tako je, uostalom, bilo i s velikim Ratkom Rudićem, kojeg je Tucak naslijedio i uspješno zamijenio kad je ovaj, između ostalog, uzeo svjetsko zlato 2007., europsko 2010. i olimpijsko 2012. I Rudić je tada, kad je bio na vrhu, odlučio reći da je vrijeme da glavnu ulogu preuzme netko mlađi.
Da, Tucak je po broju medalja uvjerljivo nadmašio Rudića, uzeo je, redom, broncu na SP-u 2013. u Barceloni, srebro na SP-u 2015. u Kazanju, srebro na OI u Rio de Janeiru 2016., zatim prvo zlato – ono na SP-u u Budimpešti 2017. Uzeo je nakon toga europsku broncu u Barceloni 2018., pa broncu na SP-u u Gwangjuu 2019., zlato na EP-u u Splitu 2022. U trofejima najbogatijoj 2024. u vitrine HVS-a pomogao je spremiti europsko srebro, svjetsko zlato u Dohi i olimpijsko srebro iz Pariza. Teško je sve te medalje i pobrojati. Lako je primijetiti, a Tucak je to i sam toliko puta naglasio – nedostaje samo olimpijsko zlato jer je dvaput ostajao za korak kratak.
I to mu je najveća “rana” u sportskoj karijeri…
- Ako sam sada, dvije godine prije OI u Los Angelesu, rekao da tada odlazim, to ne znači da sam digao ruke, kako to neki sada insinuiraju, pišu i govore. Do tada ću i dalje ostati potpuno posvećen i dat ću sve od sebe da bih s reprezentacijom ostvario nove uspjehe, posebno na olimpijskom turniru. Bude li tako, uspijemo li uzeti zlato, nitko od mene neće biti sretniji, bit će to najljepši mogući oproštaj. Ne ostvarimo li to s ovom reprezentacijom koju sada s tom namjerom i ciljem podmlađujemo, to će mi ostati nedosanjani san.
No, takav je život… nije mogao i želio dati konkretne odgovore što planira nakon 2028. u tom “novom životu”:
- Hoću li u nekoj funkciji ostati u HVS-u, hoću li se odmoriti pa preuzeti neki klub, hoću li u onu pravu “mirovinu” – to stvarno sada ne znam. Davao sam se cijeli i umorio – jesam, li nisam odustao. Realan sam čovjek i uvijek tako govorim i tako se ponašam. Ne volim prazne riječi, nisam ovo rekao tek toliko da bih nakon toga 2028. “pregovarao” i preispitivao odluku. Ta 2028. je još daleko; tko živ, tko mrtav. Kako god bude, ostat ću i nakon toga najveći navijač naše vaterpolske reprezentacije.
Da, nema tu apsolutno nikakve mudrosti niti “vaganja” i kalkuliranja. Ivica Tucak je čovjek s manama i vrlinama kakve imamo svi mi. Jedno je ipak sigurno, uvijek je bio čovjek od riječi i uvijek je stajao iza onog što je počinio ili izrekao. Otvoren, jasan, konkretan, na trenutke pomalo “lud” u onom najpozitivnijem smislu te riječi.
Njegova odluka (u stvari, ponavljanje ranije izrečenih riječi) da odlazi spomenute 2028. sada se kod nekih tumači na negativan način. A trebalo bi biti potpuno drugačije. Nije sad ovdje riječ o neutemeljenoj kritici, no ono što je Tucak sada javno ponovio u svakom je slučaju poštenije nego ono čemu svjedočimo u nekim drugim slučajevima. Primjerice, manje od dva mjeseca prije najvažnijeg sportskog događaja u 2026., SP-a u nogometu, nitko ništa ne zna o tome kakvi su planovi nogometnog izbornika Zlatka Dalića nakon Kanade, Meksika i SAD-a. I s njegove bi strane bilo ljepše da se povede primjerom Ivice Tucka, kod kojeg su svaka odluka i svaki potez uvijek bili i jesu transparentni…
A ono što je Tucak dosad ostvario i osvojio, učinilo je da će on zlatnim slovima biti zapisan u povijesti hrvatskog vaterpola, baš kao i neponovljivi Ratko Rudić. Nešto slabiji vaterpolski rezultati i plasmani u 2025. i 2026. s tim nemaju nikakve veze. Bez obzira na to što se bliži kraj njegovom izborničkom mandatu, možemo biti sigurni da će Tucak cijelog sebe dati na SP-u u Budimpešti 2027., a zatim i na olimpijskom, njegovom oproštajnom turniru u Los Angelesu 2028. Želimo ga vidjeti još “luđeg”, nego što je to ikad bio i želimo mu još jedno, ono zaključno pobjedničko kupanje u SAD-u.
Zbog svega što je učinio, za života mu se treba podići spomenik…
Izvor: SN Foto: Tom Dubravec /CROPOX