U 86. godini preminuo je legendarni gimnastički trener Ivan Belina. Da je živ Ivo Belina bi ove godine obilježio 76. godina bavljenja gimnastike. Kao istinski sportaš dugo se borio s teškom bolešću. Posljednji ispraćaj biti će u četvrtak, 28. ožujka 2024. u 14 sati na Vojnom groblju u Karlovcu, a komemoracija će biti u četvrtak u 12 sati u maloj sali Školske sportske dvorane na Rakovcu.
Rođen je u Zagrebu (9. 12. 1938.) gdje se kao desetogodišnji dječak počeo baviti gimnastikom. Jedanaest godina kasnije položio je za gimnastičkog trenera. Završio je Trenersko-prednjačku školu, 1961. godine, a 1976. je diplomirao na Višoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu gdje se 1951. počeo baviti gimnastikom. Nastupao je za juniorsku i seniorsku reprezentaciju Hrvatske.
U jednom je trenutku morao odabrati između Siska i Karlovca gdje će nastaviti svoju sportsko-gimnastičku karijeru. Odabrao je Karlovac kamo je dolazio na pripreme, sklopio prijateljstva i gdje mu se grad na četiri rijeke više sviđao od Siska. U Karlovcu je djelovao od 1964. u GD ‘Ivo Marinković’, potom GK Sokol, kao dugogodišnji trener i tajnik. Vodio je više hrvatskih i jugoslavenskih selekcija juniorki i seniorki (1969.-1982.). Bio je i tajnik Streljačkog saveza Karlovca (1986.-1993.). Od 1991. djeluje u Izvršnom odboru Karlovačkog športskog saveza, a član je i Izvršnog odbora Hrvatskog gimnastičkog saveza (1998.-2002.).
U Karlovcu je trenirao gimnastičarke i gimnastičarke, a kako mu je to bilo naporno morao se odlučiti. Odlučio se za žensku gimnastiku koja mu se činila kompaktnija i zahtjevnija nakon što je već bio uložio mnogo truda u žensku gimnastiku.
„Zbog složenosti treninga, a u ženskoj je gimnastici bilo malo trenera, trebalo je razmišljati, ne samo o fizičkoj spremi i vježbama na spravama, već i o ritmici, koreografiji, baletu i još nizu drugih stvari koje radi grupa od dva-tri čovjeka, za što nažalost mi u Karlovcu trenutno nemamo financijskih mogućnosti“, rekao je u jednom intervju za KAŠ (16. 12. 1998.), prigodom svojih pola stoljeća posvećenosti gimnastici.
Bio je prvi trener brojnim, kasnije sjajnim karlovačkim gimnastičarkama Emi Nalić, Mariji Tomažić, Jadranki Antić i drugima koje su bile svjetske gimnastičarke u uvjetima u kojima je tada radio karlovački Sokol. Kroz njegove trenerske ruke prošlo je nebrojeno puno vježbačica od kojih je bilo preko 50 nositeljica naslova ondašnjih republičkih prvakinja i 30-ak reprezentativki te 8 reprezentativki Jugoslavije.
„Generacija gimnastičarki koje treniram profesionalno i ozbiljno shvaća svoje obveze i to me impresionira i posebno motivira. Svaki put kada se na početku treninga postroje u vrstu uvijek me iznova ugodno iznenade svojom željom da treniraju. Isto tako priznanjem da sam zahtjevan trener i koliko ulažem truda u svaki trening, isto toliko tražim i od njih da se trude“, govorio je tada Ivan Belina.
Dobitnik je više nagrada i priznanja od kojih izdvajamo nagradu KŠZ za dugogodišnji rad u sporu – životno djelo (1989).
