Na današnji dan 20. studenoga 1991. godine u 42. godini života u Zagrebu je preminuo Antun Tova Stipančić, jedan od najboljih stolnotenisača Hrvatske i bivše Jugoslavije u povijesti.
Dragutin Šurbek i Antun Stipančić najveća su imena u povijesti stolnog tenisa s ovih prostora. Kasnije je stigao Zoran Primorac koji je također ušao u povijest hrvatskog stolnog tenisa kao jedan od onih koji su bili u svjetskom vrhu, ali količina odličja koje su osvajali Šurbek i Stipančić na europskoj i svjetskoj razini je teško dostižna.
Stipančić je osvojio ukupno čak 27 medalja s međunarodnih velikih natjecanja, 11 sa svjetskih prvenstava i 16 s europskih prvenstava.
Godine 1979. u Pyongyangu u paru s Dragutinom Šurbekom osvojio je titulu svjetskih prvaka i to u konkurenciji apsolutno svih najboljih azijskih igrača. Danas bi to bio pothvat neviđenih razmjera, bio je i tada, ali u to vrijeme Šurbek i Tova Stipančić bili su ime na svjetskoj sceni, stalno su bili na postolju i ovo je bio veliki rezultat i uspjeh, ali ne i svjetsko čudo.
Na europskim prvenstvima uzeo je četiri zlata. 1976. godine u Pragu momčadsko u društvu Šurbeka i Jurčića, dva u muškim parovima zaredom, 1968. u Lyonu s Veckom i 1970. sa Šurbekom te jedno u mješovitim parovima s Eržebet Palatinuš 1976. godine u Pragu.
Godinu dana ranije na Svjetskom prvenstvu u Kolkati u Indiji osvojio je tri srebra, momčadsko, u singlu i u paru sa Šurbekom. Na kraju godine proglašen je i za najboljeg sportaša Hrvatske u izboru Sportskih novosti.
Karijeru je započeo u rodnoj Dugoj Resi, ali ubrzo je preselio u zagrebački Vjesnik s kojim je bio i prvak Europe u tri navrata.
Osvojio je i Fair play trofej ‘Richard Bergmann‘ kada je 1980. godine kod 19:19 u odlučujućem petom setu promijenio odluku suca i protivniku dao poen.
Preminuo je prerano, prije 30 godina u 42. godini u Zagrebu.
Foto: Facebook
