Ove nedjelje organizirali su planinarski izlet na Bijele stijene. Okupili su se jutros po prekrasnom sunčanom i toplom vremenu i autima krenuli u podnožje planine kako bi željni hodačkih avantura krenuli prema Bijelim stijenama.
Provjereni ljubitelji prirode svoje automobile su ostavili u podnožju planine odakle su u grupi, bez vodiča, krenuli put svoga odredišta. Tijekom hodanja osjetilo se da je proljeće već došlo te da se priroda već naveliko počela buditi. Cvjetanje raznog samoniklog cvijeća te miris prirode pravio je najljepšu idilu za svakog od „pedala“.
Inače, Bijele su stijene uvijek privlačile posjetitelje. Od Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica do njihovog najvišeg vrha, koji se nalazi na 1335 metara nadmorske visine i ispod kojeg se nalazi planinarski dom, stiže za 3 do 4 sata hoda. Vrh Bijelih stijena je jedinstvena kamena gromada na koju se stiže uz pomoć klinova i sajlI što, dakako nisu koristili članovi SRK Pedala Laganini. Vrh je označen natpisom imena na kamenu u koji je ugrađen i planinarski žig. S vrha se pružaju nezaboravni vidici u svim smjerovima. Posebno treba istaknuti vidik prema Samarskim i Kolovratskim stIjenama, kao i onaj prema Bjelolasici. Zbog svoje iznimne ljepote Bijele su stijene proglašene prirodnim rezervatom.
Konačno, odvažnim „pedalama“ nije nepoznata ni gastro avanturu s naglaskom na razne domaće delicije, što i priliči ovoj družini. Iz njihovih se ruksaka širio miris špeka i kobasice uz, dakako, tekuću podlogu vina s vinogradskog podnožja Desinca, ali i limenki piva za pivopije. Već po tradiciji Slatkica je još kod klupskih prostorija u vojarni na Luščiću otvorila ponudi raznih slanih i slatkih kolača kojoj nije mogao odoljeti čak ni autor ovih redaka koji ih je došao ispratiti i fotografijom u prilogu obilježiti njihov polazak iz Karlovca. Bude li s vrha Bijelih stijena potekla kakva pjesma, ako ih ne čujemo u gradu na osam obala, valjda će nam javiti kad se spuste s planine.
