Bilo je dovoljno pogledati nebo iznad Varaždina prošlog vikenda i znati da se nešto veliko sprema. Kiša je sipila, tribine su se stiskale pod kabanicama, a staza je sjajila kao da čeka — Renatu. Renatu Novosel. Našu Renatu. Leteću Karlovčanku.
I kad je startni pištolj puknuo, znalo se da će staza opet gorjeti.
U prvoj utrci, na stotki, sat je stao na 13,6. Rekord Balkana u kategoriji Ž55–59. Nije ni trepnula. U skoku u dalj, unatoč mokroj daski, prvim skokom je preskočila pet metara – drugi rezultat na svijetu u njezinoj kategoriji. A onda su došle i štafete. Tri zlata, pet medalja ukupno, tri rekorda. Pet zlatnih medalja i tri rekorda – samo Renata može odraditi povratak nakon gotovo dvogodišnje pauze kao da je bila odsutna tek jedan kišni tjedan.
A njezin pogled već bježi prema Madeiri. Tamo će, u listopadu, trčati stotku i dvjestoticu, ali ono što svi čekamo jest skok u dalj. Jer kad Renata leti, i mi letimo s njom.
I onda, dok su oči svih bile uprte u zlatnu Renatu, na stazi se odvijala još jedna priča. Priča o upornosti. Ana Dragojević Guštin, žena koja ne zna što znači odustati, uzela je srebro na 800 metara u kategoriji Ž60–65. Ali nije stala samo na medalji – postavila je novi hrvatski rekord. Tiha, nenametljiva, ali uvijek tu kad treba pokazati da se granice pomiču srcem, a ne samo nogama.
Varaždin je proteklog vikenda bio više od atletske arene. Bio je podsjetnik da Karlovac ima dvije heroine – jednu koja leti i jednu koja nikad ne staje.
I dok brojimo dana do europske pozornice na Madeiri, jedna stvar je sigurna: Renata i Ana opet su nas podsjetile da, kad one nastupaju, Karlovac diše brže.
Više informacija o rezultatima i disciplinskim poretima dostupno je na službenim stranicama: www.havu.hr i www.bamacs2025.com