Hrvatska Davis Cup reprezentacija zaustavljena korak do finala. Odgovor na pitanje da li je ovogodišnje polufinale modificiranog Davis Cup natjecanja uspjeh za dvostrukog osvajača popularne Salatare je vrlo kratak i precizan DA !
Hrvatski predstavnici i ovoga puta dokazali su da su teniski čarobnjaci. U sezoni koja je naročito za naše singl igrače bila promjenjivog intenziteta i uspjeha, u kojoj je bilo dobrih i loših trenutaka, promjenjive forme ali i dosta pauziranja zbog ozljeda, naročito kod Borne Čorića, kada se podvuče crta Hrvatska kao reprezentacija nema za čime zažaliti. Kao prvo sezona je za sve igrače bila naglašeno duga i zahtjevna. Osim stalnih putovanja i prilagodba na različite podloge tu su i vremenske razlike kao i sve ostalo što utječe na igrače da se ne osjećaju optimalno. No ono što naši igrači nisu nikad gubili je nevjerojatna volja i htjenje nastupa za Davis Cup reprezentaciju.
Nastup u Davis Cupu znatno se razlikuje od pojedinačnih nastupa na turnirima i to se nikako ne smije zanemariti. U tom natjecanju kao da vrijede neka druga pravila a ne trenutni renking tenisača. To je opće poznato. Mogli bi sada s pozicije teniskih neistomišljenika ići u dublje analize i reći kako je pravo čudo kako se Marin Čilić provukao u izgubljenom prvom susretu protiv Španjolaca i nestao s terena u srazu sa Australcima. Treba znati da taj „klokan“ Alex de Minaur u posljednjih 11 nastupa u Davis Cupu ima čak 10 pobjeda. Isto tako, Borna Čorić nakon očigledno zaliječene ozljede ponovno igra na razini na kojoj se od njega očekuje. Odigrao je dva izvrsna meča i upisao dvije pobjede i zapravo postao naš prvi reket. Glede parova Mektić/Pavić držim da su ti dečki istinski teniski virtuozi. Način na koji oni igraju parove u posljednjih nekoliko godina iz temelja je promijenio osnove te igre, učinio je toliko atraktivnom i brzom kao da se radi o nekom drugom sportu. Mogao bi ih kao rijetko koji drugi sport danima gledati.
U porazu s Australcima o pobjedniku su odlučivale dvije, tri lopte koje su ovoga puta otišle na suparničku stranu. Zato se nikako ne mogu složiti s tvrdnjom raznih dušebrižnika da je jedan od naših, ali i svjetskih najboljih parova, podbacio. Svi oni koji su se u svom životu makar i rekreativno bavili sportom znaju da je iluzorno očekivati da se stalno pobjeđuje. Naročito u tenisu u kome vrijedi pravilo – neki put dobiješ, a neki puta naučiš!
Ne mislim da je australski izbornik dvjema promjenama gotovo pred sam početak meča u pojedinačnoj igri i parovima nadmudrio našeg izbornika Vedrana Martića. Jednostavno, iskusni Lleyton Hewitt ovaj puta pogodio je sa sastavom, naročito odredivši raspoloženog Jordana Thomposona da se okuša u paru.
S druge strane Hrvatska je bez obzira na sve nastupila u najboljem sastavu. I kada uz sve to dodamo izvrsne nastupe Borna Goje iz prijašnjih mečeva koji je u ovom natjecanju pobjeđivao znatno bolje rangirane igrače onda je sasvim jasno da je Hrvatska unatoč porazu u polufinalu samo na dobitku.
Foto: Thomas Coex/AFP