OSTALI SPORTOVI VESLANJE

KLINCI ZA BUDUĆNOST: Zanimljivo ljeto među mlađim kategorijama veslača ukrašeno je uspjesima naših predstavnika

Olimpijsko zlato braće Sinković osvojeno u Parizu još je jednu godinu učinilo velikom za hrvatsko veslanje. Nema većeg uspjeha od toga, njihovog već trećeg u nizu, ali niti najveći šampioni ne traju vječno, pa neće ni Sinkovići. Oni, baš kao i Damir Martin, nastavljaju dalje, ali i najmlađi od njih, Martin Sinković, uskoro će proslaviti 35. rođendan. U seniorskom veslanju osim njih imamo još samo braću Lončarić na ozbiljnoj razini i sestre Jurković od kojih se puno očekuje u ženskoj konkurenciji. I to je to.

Hrvatsko veslanje je proteklih 10-ak godina propustilo iza leđa Sinkovića i Martina posložiti barem pristojan sustav, a to je bilo puno lakše napraviti dok su se medalje “slijevale” sa svakog natjecanja, nego što će biti kad to “presuši”. No, to je priča koja sad pripada prošlosti i ništa se neće dobiti ako se nastavi “prežvakavati”. Svrsishodnije je podvući crtu i primiti se posla da se idućih godina ne dođe u situaciju samo obilježavati obljetnice velikih medalja i plakati za “dobrim starim vremenima”. U svjetlu toga zanimljivo je baciti pogled što smo napravili ove godine u mlađim kategorijama – juniorskoj i mlađe seniorskoj, koja je posljednja stepenica prije ulaska u “ozbiljno društvo”.

U turskom Erdineu na Balkanskom prvenstvu za juniore i mlađe juniore osvojeno je šest medalja i Hrvatski veslački savez je u objavi na svojoj službenoj Facebook stranici uputio “čestitke svima na vrhunskim rezultatima”. Bez ikakve namjere da obezvređujemo trud koji su veslači i veslačice i njihovi treneri uložili, ostaje činjenica da je to natjecanje na kojem nastupa 8 zemalja (Turska, BiH, Bugarska, Grčka, Sj. Makedonija, Rumunjska, Srbija i Hrvatska) i tko god nastupi vesla u “finalnoj” utrci jer nema više od sedam posada po disciplini. Uglavnom, svaki dobar nastup, pogotovo ako je obilježen medaljom, može biti poticaj tim klincima i klincezama da ozbiljno zagrizu za veslanje, ali to nije natjecanje koje objektivno ima rezultatsku težinu.


DVIJE MEDALJE ZA KAveKAŠa ŠIMU RAVNJAKA

Član VK Korane Šime Ravnjak (skroz desno)

Podsjetimo, Šime Ravnjak, Ema Hodak i Josip Jakšić iz VK Korane te Tin Jarnjević iz VK Karlovac nastupili su u sastavu reprezentacije Hrvatskog veslačkog saveza (HVS) na Balkanskom veslačkom prvenstvu za mlade veslače u Turskoj.

Najuspješniji Karlovčanin na toj regati bio Šime Ravnjak iz Korane koji je osvojio dvije medalje – srebrnu u četvercu i brončanu u dvojcu na pariće. Ravnjak je u četvercu na pariće za juniore B nastupio s Lukom Sabeljom i Markom Sredićem (oba Croatia, Zagreb) i Gabrijelom Madunićem (Zagreb). U dvojcu na pariće za juniore B Ravnjak je veslalo s Madunićem (Zagreb).

KAveKAŠevci Ema Hodak je veslala u skifu za juniorke B gdje je zauzela 6. mjesto, a Josip Jakšić je s Markom Martinovićem (Krka, Šibenik) nastupio u dvojcu na pariće za juniore A, također je bio šesti. Tin Jarnjević iz VK Karlovca nastupio je u skifu za juniore A zauzevši 4. mjesto.


Uoči Balkanskog prvenstva, Edirne je bio i domaćin Europskog prvenstva do 23 godine na kojem su nastupile tri hrvatske posade, a dvije su se kući vratile sa srebrnim medaljama. Ivan Talaja i Davor Poljančić u dvojcu na pariće, a Roko Bošković, Dominiko Ivo Arnerich, Fran Šuk i Marine Anthony Arnerich u četvercu ‘bez’.

MOGU SE JOŠ PUNO DIGNUTI

Ovo je već puno ozbiljnije natjecanje, ali daleko od kvalitete i konkurencije kakva je na SP do 23 godine. Na EP primjerice nije bilo Velike Britanije, Nizozemske, Njemačke, Francuske, Irske, a neke zemlje su poslale izmijenjene posade u odnosu na SP U-23 koje je u kombinaciji s juniorskim SP-om bilo prije toga u Kanadi.

Dva srebra na EP U-23 su jedine hrvatske medalje u mlađim kategorijama na europskim i svjetskim juniorskim i U-23 prvenstvima posljednje dvije godine. Pritom, uvjerljivo najveću pohvalu za pokazano ovog ljeta zaslužuju Ivan Talaja i Davor Poljančić, koji su u dvojcu na pariće bili 4. na SP U-23 u Kanadi i srebrni na EP. Kako je Poljančić 2003. godište, a Talaja 2005., imat će priliku sljedeće godine osvojiti i svjetsku medalju.

  • Ako ostanu tu gdje su sada to neće biti dovoljno i to sam odmah rekao i njima. Moraju se dignuti nekoliko sekundi, a stvarno imaju puno prostora za to napraviti. Ono što je jako teško dobiti, oni imaju – kao partneri u čamcu su očito sjajno “kliknuli” i bila bi šteta to ne iskoristiti tako da se nadam da će se ova priča nastaviti – kaže Toni Urlić, trener ove posade.

Na SP-u su ispred njih bili Poljaci, Australci i Irci, a na EP-u samo Poljaci Wozniak i Domanski, koji su tako spojili svjetsko i europsko zlato. Australci naravno nisu ni mogli biti na EP, a Irci nisu nastupali na EP. Usput s te dvije posade se Talaja i Poljančić više i neće susresti u U-23 konkurenciji jer su obje sastavljene od veslača koji su izlazno godište, a neće ostati u ovom sastavu ni poljska posada budući da samo jedan od njih ima pravo nastupa i sljedeće sezone. No, doći se novi, a dvije takve mlade posade vidjeli su upravo na EP-u jer su Česi Vokalek i Lambl bili odmah iza njih, brončani, a obojica su 2005. godište, dok su peti bili još mlađi Grci Giannoulis (2007.) i Cholopoulos (2006.), koji su ove godine postali svjetski juniorski prvaci u Kanadi.

Zanimljivo, kombinacija Talaja – Poljančić je slučajno zajedno sjela u čamac na početku sezone, ali očito im je bilo “suđeno”. Odmah su se sjajno povezali i nastavili rasti kao dubl kroz sezonu. Zbog obveza Tonija Urlića s braćom Lončarić, dogovorom trenera do završetka SP-a vodio ih je Krešimir Petrović, a na EP Urlić, koji bi s njima trebao i nastaviti raditi ako ostanu zajedno, a nema razloga da ne bude tako.

Davor Poljančić ima juniorsku europsku broncu iz 2021. u dublu s Rokom Boškovićem, Talaji je ovo prva medalja, a 2022. je s Marinom Smoljanovićem bio 4. u dublu na juniorskom EP i 6. na juniorskom SP. Iako je tek 19-godišnjak o Talaji se u veslačkim krugovima već duže priča, a Urlić ga jako dobro poznaje jer mu je i trener u klubu.

  • On je stvarno ogroman potencijal, a sad je prvi put pronašao partnera s kojim se baš “poklopio” i drago mi je da je počeo naplaćivati trud koji ulaže. On je jedini kojeg ja moram kočiti, što mu god daš, to će napraviti i još više od toga. Istovremeno je i težak za raditi, ali i vrlo zahvalan za raditi. Uvijek si postavlja jako visoke zadatke i ciljeve, izgara za to i moram ga spuštati da se ne razočara. Pozitivno je “lud”, glavni za atmosferu uvijek i doista očekujem da bi mogao puno toga napraviti u karijeri.

ČESTITKE ZAMIJENILE KRITIKE

Četverac ‘bez’ je objektivno na EP-u imao puno slabiju konkurenciju nego na SP-u na kojem su završili 10. Na EP je od A finalista sa SP-a bila jedino posada Rumunjske (6. na SP) i to s pola izmijenjenog sastava i samo Švicarska od posada koje su bile ispred Hrvatske u B finalu SP-a. Upravo su mladi Švicarci (7. na SP) osvojili europsko zlato ispred naših veslača.

Tri od četiri člana ove posade – blizanci Dominiko Ivo i Marine Antony Arnerich, koji su počeli veslati u Novom Zelandu, a sada studiraju u Velikoj Britaniji i Roko Bošković su 2003. godište, što znači da su i dogodine B seniori, a jedini koji neće moći više nastupati u ovoj konkurenciji je Fran Šuk koji je 2002. godište pa je i to priča koja se može i trebala bi se nastaviti razvijati.

Najveći dobitak ova dva srebra bit će upravo ako se ona shvate kao temelj na kojem se može nastaviti graditi, a ne da se ponovi priča iz prošle i puno prethodnih godina kad su se stalno iznova slagale i rastavljale posade. Uostalom, tri od pet veslača koji su sad osvojili europska srebra i za to su zasipani pohvalama jednako su tako kritizirani prije samo godinu dana nakon što su u četvercu, tada na pariće, bili tek 14. na SP i “za kaznu” nisu ni dobili priliku nastupiti na EP 2023.

Izvor: SN/Renata Beluhan Foto: HVS