Članovi Upravnog odbora nisu gospodari kluba već su sluge koje volonterski i samozatajno nastoje osigurati uvjete veslačima – kaže Boris Vrbanac, dopredsjednik VK Korana.
Po prvi puta u 86-godišnjoj povijesti Veslačkog kluba Korana došlo je do razjedinjenosti među članovima kluba koja vrlo ozbiljno ugrožava njegovo funkcioniranje kao dubovačke institucije, simbola Dubovca i grada Karlovca. Uloga kluba je ne samo da podučava najmlađe članove veslanju već ih se kroz rad, odricanje i disciplinu, priprema za rješavanje stvarnih životnih problema.
– Upozoravam članove da kroz realan opis trenutne situacije u klubu ozbiljno razmislite i ocijene da li podržati opciju koja jamči kontinuirani uspješni rad kluba ili opciju koja i pod cijenom destrukcije funkcioniranja kluba nastoji ostvariti osobne interese i ambicije. Ovo je apel da se izbjegne podjela članova na ‘naše i njihove’ – započinje ovaj razgovor Boris Vrbanac, dopredsjednik VK Korana i jedan od najstarijih i najutjecajnijih članova kluba s desne obale rijeke Kupe na Dubovcu.
Zar je došlo do poremećaja osnovne funkcije Kluba?
– Nije. Govoreći o funkcioniranju kluba postoje dva osnovna aspekta – jedan je veslanje a drugi upravljanja klubom. Prije svega potrebno je naglasiti da je Veslački klub osnovan da privuče djecu Dubovca i Karlovca veslačkom športu. Da se kroz veslačke pripreme i takmičenja, red, disciplinu i uvjetovanim dobrim rezultatima u redovnom školovanju, izrastu u karakterne osobe vrijedne poštovanja u društvu.
160 MEDALJA, 40 NASLOVA DRŽAVNIH PRVAKA
VK Korana ima se čime pohvaliti?
– Točno. Mi smo relativno mali i skroman Klub ali koji se, tome usprkos, po športskim rezultatima postignutim na veslačkim takmičenjima nalazi među najboljim klubovima Hrvatske. Oduvijek smo imali talentirane veslače koji su postizali odlične rezultate na raznim natjecanjima i nije bilo godine da nismo imali prvake države i veslače koji su ravnopravno veslali na međunarodnim regatama. O tome svjedoče brojni pehari pohranjeni u prostoriji kluba, te činjenica da se svake godine među nagrađenim športašima Karlovca i Karlovačke županije obavezno nađe jedan ili više aktivnih veslača. Naš klub je i niz godina bio plasiran između 6. i 8. mjesta na prvenstvu RH u ukupnom poretku u konkurenciji 30 klubova. Od neovisnosti do danas na tim je prvenstvima osvojeno preko 160 medalja od toga više od 40 naslova državnih prvaka. Od 1995. do danas 12 naših veslača i veslačica nastupalo je za nacionalnu selekciju na 17 velikih veslačkih natjecanja kao što su svjetska i europska seniorska i juniorska prvenstva, te na svjetskim kup regatama pri čemu su osvojene i dvije medalje na svjetskim prvenstvima (srebro i bronca).
Dio tog uspjeha su i treneri?
– Trenutno ih imamo dvojicu od kojih jednog vrhunskog koji svojim znanjem i upornošću zna dovesti veslače do njihovih maksimalnih sportskih dosega. Drugi je također počeo samostalno pripremati veslače za nastupe na najjačim regatama. Tu možemo ubrojiti i jednog volontera koji pomaže u vođenju škole veslanja i tek
mora završiti potrebne tečajeve i seminare kako bi dobio licencu trenera.
Uprava kluba također daje svoj obol?
– Drugi aspekt je vođenje kluba na način koji stvara maksimalne uvjete normalnog treniranja i takmičenja mladim veslačima. Članovi Upravnog odbora nisu gospodari kluba već su sluge koje volonterski i samozatajno nastoje osigurati uvjete veslačima. Do danas nije nitko osporio ovu ulogu Upravnog odbora i njegovu uspješnost vođenja kluba i po svojim ukupnim rezultatima klub je među najuspješnijim klubovima Hrvatske ne samo u veslačkom športu.
GDJE JE PROBLEM?
Ponovno vas moram pitati gdje je tu problem?
– Polako. Osvrnimo se na jedan, po funkcioniranju kluba, sasvim sporedni aspekt a to je veteransko veslanje. Ne postoji grana športa niti športski klub u svijetu u kojem su prava i obveze takmičarskih i veteranskih natjecatelja izjednačena i jednako tretirana. Ne postoji. Veterani idu na svoja takmičenja sa svojom vlastitom opremom (čamcima) i o svom trošku i ne predstavljaju niti matični klub, niti grad niti državu. Zaljubljenici u veslanje koji veteranska natjecanja koriste za međusobno upoznavanje, ugodno i neobavezno druženje i izmjene iskustava i informacija. Značaj tih natjecanja je zanemariv. Recima, na natjecanje se prijavi 50 skifista, podijeli ih se u 10 ili više grupa i pobjednik svake trke je svjetski prvak, odnosno ovisno o broju skupina dobije se i toliko svjetskih prvaka. Nema kvalifikacija, repesaža, eliminacija …
Što je pokazala dosadašnja praksa?
– Dosadašnja praksa formiranja Upravnog odbora i ostalih tijela polazila je od stajališta da se u sva tijela biraju članovi koji su svojom privrženošću klubu, svojim djelovanjem na dobrobiti kluba ali i svojim moralnim i etičkim značajkama podobni za uspješno vođenje kluba, odnosno za uspješno služenje višim interesima kluba. Imajući u vide te značajke Upravni odbor kojem izlazi mandat predlaže članove za novi saziv i ostala tijela i taj način je uspješno funkcionirao cijelo vrijeme njegova postojanja, sve do ove izborne godine. Po tome dio članova ostaje i dalje u Upravnom odboru radi kontinuiteta vođenja kluba, a dio se bira između članova koji će nastaviti samozatajno zastupati interese kluba.
NEUTEMELJENI ZAHTJEVI POJEDINACA
Što to znači da Uprava i veterani nisu na istoj „valnoj dužini“?
– Prošle godine javila se grupa bivših veslača koji žele u cijelosti i na svim funkcijama preuzeti vođenje kluba. Istini za volju mora se spomenuti da se radi o bivšim veslačima među kojim ima onih koji su postigli vrhunske rezultate tijekom takmičenja, ali koji su po završetku aktivnog veslanja prestali plaćati članarinu i prestali biti njegovi članovi. Nakon 10-15 ili više godina, tijekom kojih se uopće nisu zanimali za rad kluba niti mu na bilo koji način pomagali, ta grupa bivših članova sada želi preuzeti vođenje kluba. Na čelu te grupe je g. Tihomir Jarnjević, naš najuspješniji veslač, olimpijac, koji je kao jedini veslač iz našeg kluba bio sudionikom Olimpijskih igara. Doduše u društvu s našim klupskim trenerom koji ga je doveo do njegovih maksimalnih dosega. Nažalost, po završetku igara g. Jarnjević je počeo postavljati zahtjeve financijske prirode koje mu klub nije mogao osigurati i umjesto da se barem dijelom oduži klubu i gradu za sredstva i povjerenje koja su u njega uložena, bilo animiranjem djece, dovođenjem sponzora, ulaskom u Upravni odbor kluba itd., on je okrenuo leđa klubu, ispisao se iz kluba i na njega zaboravio idućih 20 godina. Niti jednom ni on niti članovi njegove grupe nisu iskazali želju da se uključe u upravna tijela i kroz rad u tim tijelima unaprijede ukupno funkcioniranje kluba. Nedostatak veslačkog kadra u upravnim tijelima kluba, posebno Upravnog odbora, ogleda se u činjenici da smo tijekom dugog niza godina za članove Upravnog odbora pa i same predsjednike kluba birali osobe koje se nikad nisu aktivno bavile veslanjem ali su tu čast zaslužili i opravdali istinskim zauzimanjem za interese kluba.
Koji je stvarni razlog te grupe bivših veslača. Da preuzme vođenje klubom?
– U svom intervjuu kojeg je g. Jarnjević nedavno dao KAŠ-u nije naveo ništa što sadašnji Upravni odbori već desetljećima nisu radili. Razlika je samo u pristupu i tretiranju veteranskog veslanja. Krajem 2019. na zahtjev te grupe održan je sastanak predsjednika i dopredsjednika kluba s tom grupom bivših veslača koji u to vrijeme nisu ni bili članovi kluba jer nisu plaćali članarinu po 10 i više godina. Zahtijevali su da im se omogući treniranje u klupskoj teretani, daju čamci u kojima mogu trenirati te dopustiti da zajedno s regatnim veslačima treniraju tijekom zime u školskoj dvorani koju klub iznajmljuje. Upravni odbor zaključio je da najprije moraju postati članovi kluba plaćanjem članarine. Zatim, da ne mogu trenirati u klupskoj teretani budući da je za nju vezan cjelokupni veslački kadar, od škole veslanja do naših najkvalitetnijih veslača. Uputili smo ih da se pripremaju u brojnim teretanama po gradu, odobrili im besplatnu uporabu 5 starijih ispravnih čamaca i vesala koje mogu koristiti za svoje treninge. Tu mogućnost je iskoristila tijekom kasnije sezone grupa od svega 4-5 članova ove skupine.
PRINCIPJELNI STAV UPRAVE
Takva odluka Upravnog odbora im nije odgovarala?
– Da, ovakvo izlaženje u susret našim veteranima nije ih zadovoljilo jer je njihova osnovna intencija da treniraju i nastupaju na veteranskim regatama u našim najkvalitetnijim čamcima. Podsjećam da su čamci izuzetno skupi i klub ih vrlo teško, tek svakih nekoliko godina nabavlja, jer se sve teže nalaze sponzori. Podešavamo ih i čuvamo za naše najkvalitetnije veslače koji zastupaju klub i grad na regatnim takmičenjima. Zbog toga principijelnog stava Upravnog odbora da u tim čamcima mogu isključivo trenirati regatni veslači ta grupa predvođena g. Jarnjevićem odlučila je na predstojeći izborima preuzeti vođenje kluba te u slučaju preuzimanja Upravnog odbora zlouporabiti svoju poziciju i ravnopravno s regatnim veslačima koristiti naše vrhunske čamce za svoje treninge i natjecanja. Zaboravljaju pritom da je Grad vlasnik kluba i sve njegove imovine te da KŠZ kao predstavnik Grada sigurno neće dozvoliti takav tretman mladih veslača-natjecatelja koji na natjecanjima predstavljaju klub, grad i državu.
Zar tu nema mjesta za spoj mladosti i iskustva?
– Nažalost, moram javno obznaniti da u cilju preuzimanja Veslačkog kluba g. Jarnjević i njegova grupa bivših veslača učlanjuju veći broj osoba koje s veslanjem i veslačkim klubom nemaju apsolutno nikakvih dodirnih točaka. U politici se to naziva državni udar, jogurt revolucija, a u poslovnom svijetu to se zove ‘neprijateljsko’ preuzimanje. Zasigurno da ima mjesta za suradnju, za sve, ali nipošto ne pod uvjetima kako nam ih nameću veterani na čelu s g. Jarnjevićem.
Imate li rješenje koje bi zadovoljavalo obje strane?
– Upravni odbor je svjestan da je ovakva podijeljenost članova Veslačkog kluba najvećim dijelom odraz nemogućnosti starijih članova Veslačkog kluba da u klubu ostvare društvene kontakte kakvi su u prošlosti bili normalni. Nažalost, potrebe redovnih veslačkih aktivnosti nisu omogućavale da se taj problem dugi niz godina adekvatno riješi. Međutim, ovaj očito gorući problem danas se može riješiti na odgovarajući način a da ne utječe na odvijanje veslačke aktivnosti regatnih veslača. Naime, izgradnjom novog hangara koji služi kao odlagalište starijih čamaca koji nisu u svakodnevnoj uporabi, otvorila se mogućnost da se dio tog hangara prenamijeni i unutar njega izgradi prostorija koja bi bila članovima svih uzrasta svakodnevno na raspolaganju da ostvare društvene kontakte. Mjesto okupljanja svih ljubitelja veslačkog športa. Iskazano zanimanje starijih veslača-rekreativaca za veslanje moglo bi se poduprijeti osnivanjem sekcije veterana koji bi pod određenim uvjetima i prema izrađenom Pravilniku o korištenju klupske opreme mogla rabiti dodijeljene čamce za svoje potrebe.
NIJE KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA
Veterani su se potrudili i vlastitim radom obnovili staru splav?
– Ohrabruje zainteresiranost većeg broja bivših veslača posljednjih godinu dana da pridonesu razvoju kluba što se ogleda u pokretanja izgradnje nove splavi svojim sredstvima premda bez suglasnosti Upravnog odbora kluba. Upravni odbor im zahvaljuje na toj inicijativi, premda je potrebno naglasiti da će nova splav donijeti i određene probleme aktivnim mladim veslačima. Naime, kako razina vodostaja rijeke Kupe varira tijekom godine i preko 9 metara, problem sidrenja splavi, njihovog nasukavanja i odsukavanja udvostručuje se. Inicijativa je pohvalna ali ujedno nepotrebna jer je za normalno svakodnevno odvijanje treninga sasvim dovoljna jedna splav koja je izgrađena pred tri godine, a ova druga splav će dobro doći samo tijekom održavanja Karlovačke regate kada će dijelom ubrzati njeno odvijanje.
I za kraj, jeste vi kandidat za novog predsjednika VK Korana?
– Nipošto! Prestar sam za tu funkciju, tu sam da pomognem. Mislim da se g. Bruno Rogić pokazao kao uspješan predsjednik. Da li će se ponovno kandidirati to ovisi o njemu samome. Dozvolite mi na kraju još i da zamolim sve članove, istinske prijatelje kluba, da pomno razmisle o tome kakav klub je ovom gradu potreban. Da li onaj koji je u funkciji veslanja naše djece ili u funkciji zadovoljavanja privatnih sujeta i megalomanije – zaključuje Boris Vrbanac.
