„Bilo je trenutaka kada smo i malo ‘poletjeli’ misleći da smo vrhunski nogometaši, pa smo organizirali utakmice s profesionalnim nogometašima. Ipak nisu te utakmice bile igrane da bi mjerili snage s profesionalnim nogometašima, već da tim profesionalnim nogometašima Crkva bude predstavljena u jednom drugačijem svijetlu“, kaže preč. Žinić.
Današnji četvrtak 30. svibnja,Hrvatska slavi Dan državnosti, a na današnji datum je i kao svetkovina Crkve – odnosno blagdan Tijelova. Tijelovom Katolička Crkva slavi ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri na Veliki četvrtak prije muke Isusa Krista, a slavi se deveti četvrtak nakon Uskrsa. Tom prigodom objavljujemo prilog o izborniku Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika, preč. Krešimiru Žiniću, koji je sa svećeničkom reprezentaciju dosad dva puta gostovao u Karlovcu. Prvi put bilo je to u sklopu humanitarne akcije Karlovačke banke „Štedim-darujem“ kad su se prikupljala sredstva za Dječji odjel karlovačke bolnice, a drugi put su u OŠ Grabrik imali malonogometni ogled s nogometašima NK Karlovac-veterani koji je održan prije jedne od deset misa za sportaše Karlovca i Karlovačke županije u župnoj crkvi Presvetog Srva Isusova u karlovačkom Novom centru.
Preč. Krešmir Žinić, župnik župe sv. Šimuna i Jude Tadeja u Cigleni, ujedno i dekan Bjelovarskog dekanata te povjerenik za pastoral obitelji Bjelovarsko-križevačke biskupije i izbornik Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika, predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirali su svećenici iste generacije preč. Dražen Karačić, karlovački dekan i mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta.
Na početku homilije preč. Žinić je posvjedočio kako je sveti Josipu uistinu dobar svetac koji rado i brzo pomaže u svakoj situaciji. Naime, iako je krenuo na vrijeme iz Ciglene kao hodočasnik u Josipovo svetište, zapeo je u prometnoj gužvi na autoputu od Zagreba do Karlovcu. Nakon naplatnih kućica, zbog prometne nesreće nastala je gužva u kojoj je jedno dulje vrijeme čekao, odnosno pomicao auto tek nekoliko metara u minuti. Gledajući prometne aplikacije, spoznao je da će zakasniti na početak mise koju treba voditi. Tada je počeo moliti svetog Josipa i ubrzo se prometna gužva smanjila te je u Josipovo svetište stigao na vrijeme, odnosno petnaestak minuta prije početka mise.
ZALJUBLJENIK U SPORT
Pored brojnih službi koje preč. Žinić obnaša u Bjelovarskoj – križevačkoj biskupiji, veliki je zaljubljenik u sport te je i izbornik Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika.
Kao svećenik i sportaš tom je prigodom posvjedočio.
- Još dok sam se školovao u sjemeništu i kasnije u bogosloviji svoje smo slobodno vrijeme, zajedno s drugim sjemeništarcima i bogoslovima koristili igrajući nogomet. Konačno još su stari Latini ustvrdili Mens sana in corpore sano – zdrav duh u zdravom tijelu, a do toga se dolazi preko fizičkog napora. Znači da bi mogao čovjek duhovno rasti potrebno je da svoje tijelo razvija. Da li kroz sport ili kroz neke druge aktivnosti sasvim je svejedno. Poznato mi je da su se mnogi ‘stari’ svećenici bavili sportom i na neki način mrtvili svoje tijelo, istrošili ga, umorili ga tako da mogu duhovno jačati i posvjedočiti svoju vjeru, svećeničku vjeru napose onima kojima su poslani. I zato je i te kako spojivo svećeništvo i nogomet. Već sam više put kazao kako se ne može dogoditi da svećenici na Veliki petak popodne igraju nogometnu utakmicu. Nemoguće. Želim kazati da mi kao svećenici znamo svoj prioritet, znamo kome smo povjerovali, a to je naš spasitelj Isus Krist. A naš nogomet i naša ljubav prema nogometu samom je jedan medij pomoću kojeg proširujemo svoje svećeničko poslanje. O Bogu možemo svjedočiti ovako obučeni u liturgijsko ruho, ali i na nogometnim terenima – propovijedao je preč. Krešmir Žinići dodao:
- Bilo je trenutaka kada smo i malo ‘poletjeli’ misleći da smo vrhunski nogometaši, pa smo organizirali utakmice s profesionalnim nogometašima. Ipak nisu te utakmice bile igrane da bi mjerili snage s profesionalnim nogometašima, već da tim profesionalnim nogometašima Crkva bude predstavljena u jednom drugačijem svijetlu. Mogu posvjedočiti da u krugu tih profesionalnih nogometaša doista imamo mnogo prijatelja s kojima smo povezani i kojima smo posvjedočili svoju vjeru. Slobodno mogu kazati da ima mnogo onih koji su našim posredstvom došli bliže Bogu i Crkvi.
VJERONAUK U SVLAČIONICI
Kao župnik u Križevcima imali ste jednu malonogometnu ekipu sačinjenu od laika.
- Točno. U toj momčadi jedino sam ja bio svećenik, a sve drugo laici. Prije svake utakmice u svlačionici smo izmolili Oče naš, došli na teren, pred publikom jednako tako se prekrižili i izmolili Oče naš. Primijetio sam da dvojica igrača nešto mumljaju, prekrižit su se znali, ali za vrijeme molitve samo nešto mumljaju. Nakon utakmice priđe mi jedan i kaže: ‘Čuj ti si me prisilio da naučim moliti Oče naš.’ Dakle, nisu znali niti Oče naš moliti. Kroz određeno vrijeme, taj mladić koji je postao i profesionalni nogometaš, došao je k meni i izrazio želju da ga krstim. Ne samo da sam ga krstio, već je primio sve sakramente, a na kraju sam ga i vjenčao u crkvi, i dalje ga pratim i, on je sada redovit na svetoj misi. Dakle, prije deset godina on je bio nigdje što se vjere i Boga tiče. Danas je praktičan vjernik koji redovito ide na svetu misu. I još nešto, taj isti mladić volio je ‘partijati’. Nakon obraćenja, nije mogao odjednom prekinuti različita druženja. Ipak, u koje god doba noći i iz kojeg god dijela grada Zagreba se vraćao, prije povratka kući pohodio bi Majku Božju kod Kamenitih vrata i jedno vrijeme boravio u tom svetom prostoru. Ako je netko prolazio i zaustavio se, a nije znao moliti, onda sam molio za njega, jer je njemu Božji blagoslov i Božja pomoć sigurno potrebnija nego meni. Ako nije bilo nikoga onda sam ja svojim riječima molio za sebe, povjerio mi se jednom. Molitvena zajednica Srca Isusovog i naš poznati duhovni kantautor Alen Hržica upravo su od ovog spomenutog mladića primili nadahnuće te pokrenuli poznatu molitvenu aktivnost kod Majke Božje od Kamenitih vrata. Poput svetog Josipa on je skrovit, ali duhovno djelatan, ime mu je Zoran S.
O svećenicima nogometašima
Četiri su svećeničke nogometne momčadi koje se izdvajaju po kvaliteti, a to su Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Portugal i Poljska. Svećenici Bosne i Hercegovine trenutno igraju najljepši nogomet premda smo mi svećenici iz Hrvatske ove godine osvojili Europsko prvenstvo i okitili se zlatnom medaljom. Obzirom da Hrvata ima po cijelom svijetu, pa tako i hrvatskih svećenika, hrvatski svećenici nogometaši igraju za svećeničke reprezentacije Rumunjske, Mađarske, Austrije i Slovenije.
MONOGRAFIJA O SVEĆENICIMA NOGOMETAŠIMA
Pri kraju svog svjedočenja preč Žinić ukratko je predstavio foto monografiju: “Nogometna reprezentacija hrvatskih svećenika u službi ljubavi i zajedništva” izdanu ususret proslavi 30. obljetnice postojanja Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika.
- Mi smo kroz ovih 29 godina odigrali i organizirali mnoštvo susreta, a većina od tih susreta bili su humanitarnog karaktera. Svećenička reprezentacija uvijek je izlazila na humanitarne akcije. Mi smo svećenici koji žele posvjedočiti Božju ljubav s oltara iz sakristiji, ali bivamo s narodom i narodu pokazujemo gle i to je Crkva. I kroz nogomet se mnogo toga može učiniti dobroga i plemenitoga. O tome svjedoči ova monografija koja ima tri dijela. Prvi prikazuje humanitarne utakmice. Drugi prikazuje 16 europskih prvenstva, na kojima smo osvojili deset medalja od toga tri zlatne. Treći dio prikazuje prijateljske. Ova monografija na 282 stranice sadrži oko 1100 fotografija iz 29 godina odnosno 110 naših susreta. Posebno smo ponosni da je Hrvatski nogometni savez stao iza nas o čemu svjedoči uvodna riječ aktualnog predsjednika Saveza Marijana Kustića. Tu je i prigodni tekst izbornika Zlatka Dalića, kao i brojnih drugih profesionalnih nogometaša i sportskih dužnosnika, poput glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora Siniše Krajača s kojim gajimo dobre odnose – zaključio je svoje obraćanje preč. Krešimir Žinić.
