INTERVJU NOGOMET

KAŠ-ev INTERVJU, Nenad Stražanac: ‘Pokojni tata mi je usadio strast za nogometom i ona traje sve do danas’

„Nema nekog tajnog lijeka ni čarobnih riječi koje bi privukle veterane u nogomet. Sama ideja za okupljanjem veterana nastala je s namjerom da igrači nakon aktive karijere ostanu u klubu, pomognu klubu i na kraju imaju zadovoljstvo. Sve je manje takvih klubova i okupljanja, svi nekud žure i ne stignu“, kaže KAŠ-ev sugovornik.

Više od četvrt stoljeća bavi se veteranskim nogometom koju je započeo nakon završene nogometne karijere 2000. godine. Do tada je aktivno igrao za novog prvoligaša TŠK iz Topolovca. Nakon četiri operacije morao je kopačke poput boksačkih rukavica staviti „o klin“i prestati s igranjem seniorskog nogometa. Ljubav prema „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“ bila je jača od ozljede koljena pa je zaigrao za veterane gdje je od 2003. nastupao za veterane Metalac Sisak, pa Dinamo Novo Čiče, zatim Čeglje. Zaigrao je i za veterane Mostanja, a kraći dio proveo je u veteranima Duga Rese, nakon čega je prekinuo s igranjem jer mu povreda koljena to više nije dopustila. Kasnije se aktivirao kao nogometni dužnosnik u organizaciji liga veterana, što traje sve do dan danas … Godine 2007. osnovao je županijsku ligu veterana NSKŽ.

Nije teško pogoditi o koje je riječ, barem ne onima koji su u nogometu, ne samo u karlovačkom već i u Hrvatskom. Naš sugovornik u ovotjednom KAŠ-evom intervjuu je Nenad Stražanac, Povjerenik za natjecanje veterana i Povjerenik za natjecanje mladeži NSKŽ te Savezni sudački instruktor.

  • Kako sam i napomenuo nakon prestanka aktivnog igranja nogometa, našao sam sebe u svojoj dobnoj kategoriji, a to su sad veterani. Nogomet mi je bila strast od najranijih dana, od onih pionirskih, gdje sam u omladinskoj školi Osijeka započeo svoj nogometni put, pa preko Osječke Olimpije koja je igrala međurepubličku i drugu ligu, pa kratko vrijeme u Koški, Našicama, Slatini i sve završilo u TŠK-u. Pokojni tata mi je usadio strast za nogometom i ona traje sve do danas – odgovara otkud mu strast za nogometom.

NAJVEĆI PROBLEM JE U ORGANIZACIJI

U Komisiji za veteranski nogomet IO HNS-a je od 2011. godine gdje od nedavno obavlja operativne polove organizacije veteranskog nogometa u cijeloj Hrvatskoj. Obrađuje podatke i daje informacije svim klubovima o sastavu i sustavu veteranskih liga. U organizaciji je i provedbe državnih prvenstava u velikom i malom nogometu te pomaže izborniku Uroiću u okupljanju reprezentacije veterana Hrvatske za nastupe.

Veteranski nogomet danas, u Hrvatskoj …

  • Vjerojatno malo ljudi zna kako je ekspanzija veteranskog nogometa bila 2012. kada je u organizaciji HNS-a bilo aktivno čak 420 veteranski klubova. Danas se nogomet igra u gotovo svim županijama osim Ličko-senjske županije, a broj aktivnih igrača je preko 11000. U posljednje vrijeme opao je broj aktivnih klubova pa je ta brojka oko 330. No, tu ne ubrajam one tzv ‘divlje lige’ u nekim županijama kojih doista ima jako puno pa je broj aktivnih igrača puno veći. Grad Zagreb ima 74 kluba, a županija Zagrebačka u svojih 5 Nogometnih središta još 74. Krapinsko-zagorska županija, Varaždinska, Istarska, Međimurska, Koprivničko-križevačka imaju više veteranskih liga. Ukratko, veteranski nogomet igra se puno više na kontinentu, dok onaj veteranski mali nogomet pretežno u Šibeniku, Zadru, Splitu, Dubrovniku … Pravo nastupa za veterane ima igrač koji će tijekom sezone napuniti 37 godina života. Aktivni državni prvak u velikom nogometu je NK Špansko Zagreb, dok su MNK Bilice veteranski prvaci u malom nogometu!

Veteranski nogomet u Karlovačkoj županiji?

  • Karlovačka županija je danas na svega četiri aktivna veteranska kluba; Karlovac 1919, Mostanje, Slunj i VNK Duga Resa i ti klubovi ne dozvole da se veteranski nogomet ugasi. Aktivno sudjeluju na završnicama za prvaka Hrvatske, a igra se i prvenstvo koje itekako zna biti zanimljivo. Isto tako, igra se i jednodnevni dvoranski malonogometni turnir registriranih klubova, gdje se prijavljuju i oni klubovi koji nisu aktivni u velikom nogometu poput Mladost Rečica, Vojnić 95 što je postalo jako zanimljivo posljednjih godina. Kada je osnovana Liga veterana NSKŽ brojala deset klubova, a 2012. narasla je na 12. Nakon toga počela se lagano osipati i danas je tako kako je. Na žalost, već duži niz godina veterani Zrinski Ozalj natječu se u ligi veterana NS Jaska, a ogulinski kraj već nekoliko godina nema nijednu veteranski momčad. Nakon osnivanja lige veterana NSKŽ, već naredne sezone pozvan sam iz Središta Zagreb da se priključim organizaciji veteranskog nogometa ne samo Središta Zagreb, već i cijele države.

Gdje vidite probleme?

  • Najveći problem je u organizaciji. Mora postojati netko tko će okupiti, organizirati i voditi momčadi. Na žalost, sve je manje takvih nogometnih entuzijasta i tu počinju svi problemi. Jednostavno, nogomet više nije prioritet većini bivših igrača ili rekreativaca. Ljudi se bave nečim sasvim drugim i imaju neke druge prioritete i obveze, prije svega prema obitelji i poslu. Nažalost, došla su takva vremena. Nagovarati nekoga da pristupi nekom klubu danas je pravi izazov jer ima još nekoliko drugih obveza i ne može se posvetiti organiziranom igranju nogometa. S druge strane, ima onih ih koji i dalje aktivno sudjeluju i nakon igračke karijere u seniorima i uživaju u tome. To su pravi entuzijasti, oni ne dozvoljavaju da se liga ugasi.

BAVI SE ORGANIZACIJOM I STATISTIKOM

Imate prijedlog kako poboljšati trenutno stanje u veteranskom nogometu?

  • Nema nekog tajnog lijeka ni čarobnih riječi koje bi privukle veterane u nogomet. Sama ideja za okupljanjem veterana nastala je s namjerom da igrači nakon aktive karijere ostanu u klubu, pomognu klubu i na kraju imaju zadovoljstvo. Sve je manje takvih klubova i okupljanja, svi nekud žure i ne stignu. Samo dobra organizacija kluba i entuzijasta po pojedinim sredinama mogu okupiti veterane koji su spremni dati svoje vrijeme i trud i jedino će tako uspjeti. Sve ostalo je kratkog vijeka.

Za vas kažu da ste neumorni statističar nogometnih zbivanja.

  • Moja priroda posla izgradila me kao osobu gdje su mi organizacija posla i dosljednost najveće karakteristike. Od najranijih dana bavim se organizacijom sportskih događanja i statistikom. Ne samo osobnom već i obrađujem razne događaje gdje sudjelujem, a na kraju izrađujem i izvještaje kroz Glasnike koji ostaju zapisani, trajnog karaktera. Na kraju otud je nastala i monografija ‘Četvrt stoljeća veterana Hrvatskog nogometnog saveza’ kojoj sam jedan od autora. Mnogi se iznenade kad im pokažem neki događaj ili pokažem sliku s nekog događaja prije 20, 30 i više godina. Tamo gdje sudjelujem sve bilježim pa imam osobnu sportsku arhivu koja datira iz 1982. godine. Bio sam igrač, nogometni sudac, sada sam delegat, a da ne spominjem koliko toga u međuvremenu organiziram i pomažem organizatorima u provedbi sportskih događaja. Kod mene se može puno toga naći pa neki klubovi pri izradi svojih monografija često znaju i mene zapitati za pokoji podatak. Posebno se mogu pohvaliti sakupljanjem zastavica, nisu samo nogometne, a kolekcija broji više od 5500 komada.

Imate li osjećaj da vas u drugim sredinama više cijene nego u Karlovcu?

  • Na to pitanje ne mogu dati odgovor, ali da sam u puno toga izvan Karlovca i županije to je sigurno. Kroz nogomet i posao upoznao sam jako puno ljudi i organizirao mnoge događaje pa otud i moja poznanstva diljem naše države. Ljudi vole kad je nešto organizirano, a za to treba jako puno truda, vremena i strpljenja. Puno me puta pitaju kako sve to stigneš. Doista, nekada ne znam odgovor na to pitanje. Ne mogu reći da me ljudi ne cijene i ne poštuju u Karlovcu, no znate, ovdje živim tek 20 godina. Možda se nešto promijeni u budućnosti. Dajem puno truda u onome u čemu sudjelujem, a možda se jednog dana prepozna moj rad i u mojoj sadašnjoj županiji! Na kraju o nogometu mogu puno toga reći, što neki možda i ne vole.

JEDNA OD NAJLOŠIJIH NOGOMETNIH SREDINA U HRVATSKOJ

Lige NSKŽ?

  • Županijski nogomet je trenutno na niskim razinama. Prije svega mislim na kvalitetu nogometa, ali i uvijete u kojima klubovi rade. Osim Karlovca 1919 koji je u trećem stupnju natjecanja te Ilovca i Vojnića 95 u četvrtoj ligi, sve ostalo je dosta skromno. Sredine poput Ogulina, Duge Rese, Ozlja, morale igrati u višim rangovima. Ne zato što su to veće sredine, nego tradicija nogometa, veliki broj igrača koji su iz tih sredina nekada imali bitne uloge u nogometu. Velik problem je i financiranje klubova te uvjeti! Pa mi u županiji trenutno imamo samo jedno igralište s umjetnom travom i kad je lošije vrijeme većina igrališta nisu za odigravanje utakmica. Radi se novo igralište u Ozlju, a tereni u Dugoj Resi i Ogulinu više nisu ni blizu onoga što su nekad bili …Sve je manje djece i u manjim sredinama jednostavno klubovi jako teško opstaju. Teško je naći novce za održavanje terena, a kamoli za prateće prostorije. Mislim da smo jedna od najlošijih nogometnih sredina po pitanju travnjaka i infrastrukture u Hrvatskoj. Klubovi se doista trude, ulažu svoje vrijeme i novac, to je sve skromno u odnosu kako je u drugim županijama.

NK Karlovac 1919?

  • Ne bih puno o NK Karlovcu 1919 jer nisam upućen u ambicije i stanje u klubu. Želim im da se što prije plasiraju u viši rang. Nekada je Karlovac bio tamo gdje pripada, a već duži niz godina nastoji se tamo i vratiti. Hoće li ove godine uspjeti ne ovisi samo o njima već i o drugima koji imaju svoje ambicije.

NK Ilovac i NK Vojnić ’95?

  • ‘Kanarinci’ iz Ilovca ove godine sa sasvim solidnom momčadi, dok se Vojnić ’95 uz vrijednu upravu vratio tamo gdje je bio prije dvije godine. Nadam se da će uz kvalitetan rad doći i rezultati te da ćemo dogodine imati ova dva kluba kao stabilne četvrtoligaše. Isto tako želim i novom županijom prvaku da ostvari plasman u viši rang. Tri kluba u četvrtoj ligi bio bi veliki iskorak županijskog nogometa u odnosu na dosadašnje stanje.

Prošle godine dobili ste HNS-ovo priznanje za doprinos razvoju veteranskog nogometa u Hrvatskoj.

  • Netko je u svemu tome prepoznao moj rad kroz sve ovo vrijeme i tako sam uz članove Komisije i bivše zaslužne članove jedan od dobitnika ovog lijepog priznanja … – kratko je odgovorio naš sugovornik u KAŠ-evom intervjuu tjedna.

Foto: Privatna arhiva