Nismo još doznali kako je Stipe Modrić živio večer Reala protiv PSG-a. Čovjek čvrstih uvjerenja utvrđenih na tvrdom podvelebitskom kamenu i još tvrđih životnih svakodnevica. Tata Modrić, takvog karaktera, ne može pobjeći od sebe kad je u pitanju njegova mlađa kopija. Svaki doživljaj utakmice, susreta i rastanaka, teških dana ozljeda ali i kudikamo brojnijih sretnih faza osobnih i momčadskih dosega svoga sina, obvezno zalije suzama.
Njihova je povezanost duboka i Luka Modrić dijeli tu očevu emotivnu iskrenost. Kao nedavno kada su mu bivši reprezentativci u video poruci iskazali poštovanje, dok je on za stolom na večeri sa Vatrenima briznuo u plač, pritisnut emocijama. Tata Modrić usadio je svom sinu vjeru u sebe ali i prkošenje svakom neprirodnom i nepripadajućem nametanju, ili teškom trenutku. Kao kad je pred mikrofon HRT-a, nakon finala SP-a, dok je primao priznanja kao najbolji igrač Mundijala, odradio izjavu do kraja, iako mu je knedla u grlu lomila glas …
Prizori “otkačenog” slavlja u svlačionici Reala pokazala nam je drugu krajnost emotivnosti igrača koji je osvojio sve što je mogao osvojiti. Kao dio momčadi, i kao pojedinac. Igrač koji je doživljen kao ponajbolji vezista u povijesti nogometa, igrač kojeg u velikom Realu kvalificiraju kao ponajboljeg igrača u povijesti kluba, radovao se pobjedi nad PSG-om kao da je dostigao i naslov prvaka Svemira. I nakon što je izgrlio, izljubio, odao priznanje svakom suigraču, trenerima, fizioterapeutima, članovima uprave, umalo skočio i srećom se zaustavio pred luksuznim ali pokrivenim jacuzzijem wellnes dijela svlačionice, Modrić je sjeo na klupu ispred svojeg ormarića. Ugasio se, rukama pokrio lice i napokon je uzeo daha. Da je neki bližnji mu bio tamo i kazao mu neku “njihovu” riječ, rasplakao bi se. Od sreće.
Ta emotivnost zbog jedne pobjede, ma kako bila važna ali opet ne presudna, je temelj senzacionalne karijere Luke Modrića. Jer svijet ima i pamti velike talente igre kao što je on. Pamti i ima fizički moćn(ij)e igrače koji sjajno igraju. No, svijet ne pamti baš igrača koji na ovim razinama nogometa, točno 6 mjeseci prije 37.rođendana tako dominira u igri, pristupu i učinku.
U moru hvalospjeva koji mu stižu sa svih strana svijeta, ali ponajviše od bivših i sadašnjih velikih igrača, teško je pronaći odgovorajuće riječi komplimentiranja njegovom nogometu. Možda je najpriličnija ona koja pripada takvim posebnim tipovima i situacijama. Luka Modrić je Fenomen nogometa. Igrač koji pomiče granice i koji će svim igračima iznad 33-34 godine svojim primjerom pokazati što se može i sa 36-37 te im ubuduće omogućiti da im se više vjeruje.
Luka Modrić je iz Zadra, koji uz nogomet obožava košarku. I zato ona povijesna iz Jazina, “Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko na svijetu njemu nije ravan” baš lijepo pristaje kao okvir Modrićevog nogometa …
Izvor: SN/Robert Matteoni Foto: Jean Catuffe Dppi Via AFP, Screenshot: YouTube/Real Madrid
