Niko Kovač je prije šest godina postao treći Hrvat na klupi minhenskog Bayerna. Osvojio je dvostruku krunu, ali je brzo potrošen, kako već nalaže moderni nogomet.
BAYERN – DINAMO Liga prvaka otvara se spektaklom u Münchenu. U 1. kolu Lige prvaka Bayern dočekuje Dinamo koji večeras, u utorak od 21 sat, gostuje kod Bayerna. Prvi put ove sezone Dinamo na jednoj utakmici neće biti favorit. U Münchenu bi sve osim pobjede njemačkog diva bila senzacija, čak i remi.
Kovač nije bio prvi Hrvat na klupi Bayerna. Dva rođena Zagrepčanina zlatnim su slovima upisana u povijest bavarskog giganta. Neki će reći da bez njih ne bi bilo Bayerna kakvog danas poznajemo. To su dakako Zlatko Čajkovski i Branko Zebec. Velikani hrvatskog nogometa postali su još za vrijeme igračke karijere, a slavu hrvatskog nogometa nastavili su prenositi i kao treneri u Njemačkoj. Nije fraza nego povijesna činjenica da su upravo Čajkovski i Zebec kao treneri stvoritelji velikog Bayerna.
”To je prava istina. Čajkovski i Zebec učili su nas nogometu i ujedno digli Bayern u neslućene visine”, kazao nam je slavni Franz Beckenbauer u razgovoru koji smo vodili 2004. prilikom gostovanja njemačke reprezentacije u Splitu.
UZLET BAYERNA
Bayern je pod trenerskom palicom dvojice Hrvata izrastao u jednog od vodećih njemačkih klubova, a sredinom 70-tih na temelju rada Čajkovskog i Zebeca prometnuo se u europskog velikana osvojivši tri uzastopne titule prvaka Europe.
Kada je Čajkovski 1963. preuzeo Bayern, on nije bio prvi ni u Münchenu, a kamoli u čitavoj Njemačkoj. U to vrijeme Münchenom su suvereno vladali „zehcigeri“, odnosno TSV 1860 München, dok je Bayernova navijačka baza bila uglavnom u okolici grada i širom Bavarske. Priča kaže da je politika (CSU) odlučila od Bayerna napraviti najveći njemački klub u relativnom kratkom roku. U Bayern se polako počeo slijevati ozbiljan novac, a Bayernov predsjednik Wilhelm Neudecker odlučio je stvaranje momčadi dati u ruke Čajkovskom, koji je bio poznat i po nadimku Čik, koji je najvjerojatnije dobio zbog omalenog rasta (163 cm), pa ga je nepoznati tvorac nadimka, kako priča kaže, usporedio s opuškom cigarete.
Čajkovski je u to vrijeme važio za jednog od najboljih trenera u Bundesligi. Godine 1962. postao je prvak Njemačke s Kölnom, tada divom njemačkog nogometa, a ipak se odlučio prijeći u tada drugoligaški Bayern, koji se nije našao među klubovima osnivačima jedinstvene savezne lige, Bundeslige, a koja je startala u jesen 1962., jer je svaki grad mogao dati samo jednog prvoligaša i Bayern nije imao šanse pokraj velikog gradskog rivala. Zašto je Čajkovski napustio Köln i prihvatio se posla u Bayernu i nije tako teško odgonetnuti ako se vratimo na priču o ulasku značajnog kapitala u minhenski klub. Teško da je slučajnost što je Beckenbauer, koji je tada važio za velikog talenta, iznenada prešao iz „zehcigera“ u Bayern.
VUČKOV PRVI HRVATSKI IGRAČ U BAYERNU
Da je priča o pozamašnim svotama novca koji su ušli u Bayern točna, govori i nikad potvrđena priča da je Čajkovski odbio lukrativnu ponudu Barcelone, a sve zbog, zamislite, suprugine želje da ostane u Njemačkoj, jer u Barceloni, eto, nema ”ćevapa i ražnjića”.
Naravno da ova urbana legenda, koju su plasirali neki njemački mediji, nema previše veze s istinom, koliko god supruga Rada u nogometnim kuloarima važila za autoritativnu ženu koju je Čik iz zezancije pred novinarima zvao ”Komandant”. Čajkovski je ubrzo po dolasku u Bayern pokazao raskošan trenerski talent. Nije mu dugo trebalo da prepozna tada mladce Beckenbauera, Seppa Maiera i Gerda Müllera te ih ubaci u prvu momčad.
Čajkovski je doveo u Bayern i prvog hrvatskog nogometaša, Antu Vučkova, centarfora zagrebačke Trešnjevke, tadašnjeg jugoslavenskog prvoligaša koji je čak igrao i europskim kupovima. Vučkov je došao u Bayern za tada ozbiljne novce, u debiju je zabio pogodak, no nije imao sreće, ubrzo je slomio nogu i nikada se nije vratio u staru formu. Prvi Hrvati koji su nakon njega zaigrali za Bayern bili su braća Kovač 36 godina poslije. Dvije godine po dolasku na Grünwalder, stari stadion na kojem su igrali Bayern i 1860 München, Čajkovski je uveo Bayern u Bundesligu. Već iduće godine po ulasku u Bundesligu osvojio je njemački Kup, a 1967. donio je Bayernu i prvi europski naslov, Kup pobjednika kupova, te još jedan domaći Kup.
Iduće godine Čajkovski je napustio Bayern i otišao u Hannover, a na njegovo mjesto došao je Branko Zebec, bivši suigrač iz Partizana i čuvene momčadi jugoslavenske reprezentacije 50-ih godina.
Čajkovski i Zebec rođeni su Zagrebu, igrali su za HAŠK i Građanski, a nakon rata spletom okolnosti i političkih (ne)prilika otišli su u Beograd igrati za Partizan.
ZEBEC PRIPREMIO BAYERN ZA NAPAD NA VRH EUROPE
”Nije bilo druge, moralo se”, jednom prilikom kazivao nam je što se događalo tih godina Željko Čajkovski, Čikov brat, također sjajan nogometaš, koji je ostao u Zagrebu i karijeru nastavio u Dinamu, a igrao je značajnu ulogu i u jugoslavenskoj reprezentaciji.
Zebec je digao Bayern na još višu razinu, u sezoni 1968./1969. doveo ga je do prvog naslova prvaka otkako je Bundeslige, trećeg ukupno, te prve dvostruke krune, jer su iste sezone osvojili i njemački Kup. Zebec se zadržao samo dvije godine u Bayernu, ali ostavo je veliki trag i danas ga se smatra jednim od najboljih stručnjaka koji su ikad vodili Bayern. Sličan status ima i Čajkovski.
Zebec je krajem 70-ih preuzeo HSV i od njega napravio njemačkog prvaka i finalistu Kupa prvaka. I u Hamburgu je formirao momčad koja se kasnije popela na krov Europe, baš kao što je to napravio u Bayernu sredinom 70-ih. Beckenbauerova generacija osvojila je sve što se može u nogometu osvojiti, ta generacija sačinjavala je udarnu snagu njemačke reprezentacije koja je osvojila najprije europsku pa i svjetsku titulu prvaka.
Iz tog kuta gledano Čajkovski i Zebec su u bitnom utjecali i na rezultate njemačke reprezentacije.
”Njih dvojica jako su važni za povijest njemačkog nogometa. Veliku su stvar učinili za Bayern, pa onda i njemačku reprezentaciju. Imam veliki respekt prema obojici, uvijek ih se rado sjetim, oni su neizostavan dio mog mladenaštva i nogometnog odrastanja”, kazivao nam je Beckenbauer dodavši da je oduvijek imao sjajne odnose s Hrvatima.
Jedan od najboljih nogometaša svih vremena govorio je s takvim ushitom i respektom prema Čajkovskom i Zebecu da tek u razgovoru s njim možete do kraja dokučiti veličinu dvojice hrvatskih trenera.
Izvor: Gol.hr Foto: Profimedia,