U Donjem Mekušju nogomet nikada nije bio samo igra. On je ritam sela, razlog da se ljudi okupe, povod da se susjedi druže i da se, barem na trenutak, zaboravi svakodnevica. Tako je bilo i ovoga ljeta, kada je NK Kupa proslavila svoj veliki 75. rođendan uz 41. tradicionalni turnir „Kupa 2025.“ – na blagdan Velike Gospe, baš onako kako priliči.
Turnir je danas sportski simbol, ali njegovi počeci bili su puno skromniji. Pokrenut je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, s idejom da se na blagdan Velike Gospe okupi selo i zaigra lopta na livadi, bez velikih ambicija, ali s puno srca. U međuvremenu su generacije prošle kroz Kupu i turnir je postao više od natjecanja – postao je tradicija koju pamte i oni koji više ne igraju, nego na tribini bodre svoje sinove i unuke.
Ovogodišnji turnir započeo je prošle nedjelje, a već tada se znalo da će kraj biti veličanstven. Vatrogasac iz Gornjeg Mekušja svladao je Frankopan, domaća Kupa bila bolja od Draganića i time je zacrtano finale koje nosi posebnu težinu.
No prije toga, treće mjesto pripalo je Frankopanu koji je uvjerljivom pobjedom 5:1 nadigrao Draganić. Ilko Gagula, Mario Matijašić, Dominik Stipetić i dvostruki strijelac Matej Petrović donijeli su veselje svojim navijačima, dok je za Draganić počasni pogodak postigao Toni Čađavčan.
A onda finale. Derbi dva Mekušja, susret koji u sebi nosi simboliku više od nogometa. Prvo poluvrijeme bilo je oprezno, s rezultatom 0:0, kao da se igralo na živce, na strpljenje publike. U nastavku je Vatrogasac pokazao zašto godinama stoji pri vrhu višeg ranga i s pet pogodaka zatvorio priču. Strijelci Ivan Šako, Ivan Blažević, Vito Dujmović i dvaput Marko Magdić ostavili su domaću Kupu bez šanse, ali i bez srama jer sama činjenica da je slavlje nosila njihova 75. obljetnica bila je pobjeda za sebe.
No prava utakmica možda se igrala tek nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Ispred doma DVD-a Donje Mekušje održana je vrtna zabava koja je, kako kažu domaćini, „nadmašila sva očekivanja“. Pjesma tamburaškog sastava Merak nosila je publiku do ranih jutarnjih sati, a između plesnih koraka i nazdravljanja vrtila se i bogata tombola. Jedan od starijih navijača sa smiješkom je rekao: “Na ovakvim večerima vidiš da nogomet nije samo teren. On je isprika da svi zajedno budemo skupa, da selo diše kao jedno.“
Pehari i priznanja bili su šlag na torti. Najbolji igrač – Ivan Šako, najbolji strijelac – Marko Magdić (odlučeno po golovima u finalu, iako ih je šestero igrača imalo po dva pogotka), a najljepša gesta došla je od trenera Vatrogasca Antonija Valentića. Umjesto očekivanog izbora, odlučio je nagradu za najboljeg golmana prepustiti mladom – Luki Cvitkoviću, vrataru Kupe koji je tek ovog ljeta zakoračio u seniorski nogomet. Bio je to trenutak koji je pokazao da ovaj turnir, i nakon 41 godine, nije izgubio dušu.
Jer, u Donjem Mekušju nogomet traje onoliko koliko traje i zajedništvo. A sudeći po svemu viđenom ovog kolovoza – trajat će još dugo.
Foto: Andriana Bačurin