Prije 30 godina napustio nas je Frane Smojver – sportski novinar, nastavnik, dragovoljac domovinskog rata … Rođen je 18. prosinca 1941. u Cesarici kod Karlobaga podno Velebita. Na kraj svoga ovozemaljskog životnog puta stigao je 6. travnja 1995. godine.
Danas su na njegovo trajno počivalište na Katoličkom groblju Dubovac zapalili lampione nećaci Dino i Damir Prezelj, prijatelji Mate Crkvenac i Zdravko Štefančić i sin Dario Smojver.
Sport je bio njegova velika ljubav pa tako završava Pedagošku akademiju u Zagrebu. Predavao je tjelesni odgoj u OŠ Mahično gdje je osnovao SD Vihor, kasnije, do početka domovinskog rata u OŠ Banija. Za vrijeme svog rada kao nastavnik tjelovježbe učio je, izgradio i vodio mnoge generacije karlovačkih đaka – sportaša. Svu svoju energiju usmjerava u odgoj mladih sportaša, kao i razvoj sporta te za svoj rad dobiva brojna priznanja.
U mladosti se bavio sportom gdje ostvaruje uspjehe u biciklizmu, košarci, rukometu i nogometu. Bio je savezni nogometni sudac i u bivšoj državi pomoćnik na Drugoj ligi te delegat HNS i nadzornik. Jedan je od osnivača Rukometnog kluba Dubovac. Bio je košarkaški sudac, sudjelovao je u organizaciji Europskog košarkaškog prvenstvu (PEK) u Karlovcu. Kao međunarodni atletski sudac sudio je na JUBAI (1975.) i na AKE (1979.) u Karlovcu.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća postaje sportski novinar i fotoreporter, karlovački dopisnik Večernjeg lista i još nekoliko sportskih listova u bivšoj državi.
- Povjerenik je bio Hajduka za ovu regiju. Jedini Hajdukovac za kojeg je Ćiro rekao da ga vole i Dinamovci – kaže njegov sin Dario Smojver
Dolaskom nove vlasti i stvaranjem mlade hrvatske države vidi ostvarenje svojih domoljubnih težnji. Kao dragovoljac među prvima, od lipnja 1991., uključuje se u borbu za hrvatsku državu i demokraciju. U 110. brigadi HV ostavio je neizbrisiv trag, a svoje logističke dužnosti ispunjavao je časno. Prošao je sva bojišta od Topuskog do Dubrovnika. Nažalost nije dočekao Oluju koju je toliko priželjkivao.
