Ono što je dobro jest da se tradicionalno danas ponovno smatra modernim. Prije smo u proizvodnji kobasica imali primat industrije, a sada su se trendovi okrenuli na korist domaćih proizvođača kobasica. U tome su, naravno, najviše profitirali kušači.
Kvaliteta pristiglih uzorka na 1. Rukometnu kobasijadu (nakon natezanja i rasprave DA ili NE održati) na koncu ipak održane nakon posta na Veliki petak u prestižnom karlovačkom Caffe baru Le Paon u Senjskoj ulici kod Karića (predsjednika u sjeni) karlovačkog ženskog rukometnog kluba, okupio se respektabilan broj kušača kojih je naravno bilo više od natjecatelja, a neki su zbog toga potegli čak i iz Mađarske. U svemu tome su, dakako, najviše profitirali kušači. Borba natjecatelja za svaki poen, a kušača za svaki komadić kobasice, bila je žestoka, nesmiljena i ujednačena. Pristigli su kvalitetni uzorci, ali ipak premalo što pripisujemo natjecateljima – njima na dušu.
Imena članova žirija neka ostane u tajnosti zato što je bio promjenjiv sastav, sve iz razloga kako se na njih ne bi moglo utjecati (čitaj: kupiti ih kobasicama), a jedino je predsjednik poput mijene – vječan (čitaj: nepotkupljiv).
Dakle žiri – predsjednik i iskusan zamjenski član, jer su izabrani članovi (poznati u društvu kao Darko&Darko) otišli na more – profesionalno je pregledao sve pristigle uzorke, ocjenjivao na osnovi vanjskog izgleda, potom konzistencije, izgleda presjeka, koji je pokazao odnos mesa, masnog tkiva i začina. Naposljetku, za ukupnu ocjenu važni su bili okus i miris.
Za pismeno priznanje koje im je na kraju dodijeljeno valjalo je prikupiti pokoji bod više. Svi nazočni su mogli glasovati i rezultat je na kraju bio neriješen pa je konačnu presudu donio, a tko drugi nego objektivni predsjednik žirija.
O pobjedniku su odlučivale finese i nijanse. Odluka je konačna a rezultat – 1. i 2. mjesto na 1. Rukometnoj kobasijadi podijelili su kobasičari – Stipe i Dževad.
Na kraju je donijeta jednoglasna odluka da ova rukometna kobasijada MORA postati tradicija. Ako tako ne bude kriv je Đani. A tko drugi!
