Nema više Jamesa Bonda, voljenog špijuna, simbola elegancije, zavodljivosti, muževnosti i snage. Sean Connery umro je u 91. godini. Špijun u službi Njezina Veličanstva bio je spoj fizičke snage i baratanja brojnim vještinama, pa i nekim sportskim. Jer, Bond je imao sve “diplome”: plivačku, ronilačku, karate, boksačku, skijašku. I, naravno, urođeni talent za brzu vožnju i upravljanje luksuznim automobilima, uključujući i čuveni Aston Martin … – piše Mladen Miletić, novinar VL.
Malo ljudi zna da je Sean Connery, u vrijeme kad mu je dodijeljena uloga, zamalo postao nogometaš. Bio je to sport njegova djetinjstva u Edinburghu, a igrao ga je prvo ispred kuće u jednoj otužnoj ulici, a zatim u dobrotvornom timu FetLorCluba od kojeg je dobivao i topli obrok. Nogomet nije zapostavio ni kad je ušao u svijet glume, a tada se već počeo baviti i boksom i bodibildingom budući da je bio premršav. Igrao je krilo u Bonnyrigg Rose Athletic Clubu, ponosno noseći njihov crveno-bijeli dres.
VELIKI FAN RANGERSA
Prva prekretnica u Conneryjevu životu dogodila se još pedesetih …
Dobio je ulogu u mjuziklu “Južni Pacifik”. Jednom prilikom kad su ga izvodili u Manchesteru, nije mogao odoljeti da svojoj glumačkoj ekipi organizira utakmicu s lokalnim klubom. Među gledateljima našao se i Matt Busby, legendarni šef Manchester Uniteda. Bilo je to puno prije nego što će mu dobar dio momčadi izginuti u avionskoj nesreći u Münchenu. Mladom je glumcu ponudio da odigra probnu utakmicu za United, ali Connery ga je odbio iako je na stolu bilo obećanih 25 funti po utakmici. Poslije je postao zvijezda i blizak prijatelj Alexa Fergusona, još jednog legendarnog menadžera Uniteda. Svojim dubokim glasom Connery će jednom prilikom objasniti:
– Zaista sam htio prihvatiti ponudu jer volim nogomet. Ali sam ipak stao i promislio te zaključio da se profesionalni nogometaš nakon tridesete već polako povlači. A meni su već bile 23. Najveći glumci tog vremena poput Burta Lancastera ili Clarka Gablea već su bili prošli tridesetu. I tako sam odlučio postati glumac. Pokazat će se da mi je to bila jedna od najpametnijih odluka u životu.
Ali ljubav prema nogometu nikad ga nije napustila. U listopadu 1995. godine, zbog štrajka kontrolora leta, vozio je osam sati da bi gledao utakmicu Juventus – Glasgow Rangers. Bio je veliki fan Rangersa, a nije propuštao ni utakmice škotske reprezentacije koju je posebno pratio na Svjetskim prvenstvima. Bio je i narator u dokumentarcu posvećenom Denisu Lawu i njegovu nastupu na SP-u 1974., nakon kojeg će Zlatna lopta iz 1964. objaviti kraj svoje karijere. Iako je pred kraljicu Elizabetu II., primajući 2000. godine odlikovanje, došao u kiltu, svoju čežnju za škotskom neovisnošću potisnuo je jednog srpanjskog dana 1966. godine, i to zbog nogometa.
U vrijeme SP-a u Engleskoj u studiju Pinwooda u Londonu, gdje je snimao film “Samo dvaput se živi”, svog petog Jamesa Bonda, ugostio je i zajedno s Yulom Brynnerom počastio pivom kapetane engleske reprezentacije Bobbyja Moorea i Jimmyja Greavesa.
Strast prema golfu otkrio je u vrijeme snimanja “Goldfingera”. U tom filmu on prepredenom kriminalcu nudi partiju golfa u velike uloge. Kad shvati da Goldfinger vara, kao što je i prije na kartama, Bond mu zamjenjuje lopticu i prisiljava ga na poraz.
PUCATI UČIO OD ASA FORMULE 1
U intervjuu za Golf Today priznao je da do snimanja tog filma nikad nije ni poželio igrati golf, iako je rođen u Škotskoj.
– Zarazio sam se golfom. Prvo sam počeo uzimati satove i odjednom mi je ta igra zaokupila gotovo cijeli život.
Duge šetnje i igra na travi donijeli su i bezbrojna druženja s Jackiejem Stewartom, još jednom škotskom ikonom. Veliki as formule 1 ispričao je 2013. za L’Équipe da je 1968. zajedno sa Seanom pokušao naučiti skijati u Flaineu u francuskim Alpama.
– Na kraju nismo naučili skijati ni ja ni Sean. Ali tada sam ga naučio pucati. Ja, trostruki prvak formule 1, učio sam pucati Jamesa Bonda!
Dugo se tome smijao.
PRENOSIMO Večernji list FOTO Karen Dunn/SWNS-com
