Sport je sastavni dio društva i u njemu se reflektiraju mnoge dobre i loše stvari tog društva, kao i društveni odnosi moći u njemu. Žene u sportu često se nalaze u nepovoljnijem položaju od muškaraca. Izložene su različitim kriterijima, teže dostupnoj infrastrukturi i neravnopravnoj zastupljenosti na upravljačkim mjestima u sportskim savezima i zajednicama.
SPORTAŠICE U SVIJETU žale se poglavito na uvjete u sportu i nedostupnu aktivnosti ženama od najranije dobi. S obzirom na to da kasnije od muškaraca počinju profesionalno sudjelovati u sportu, a neke grane ionako podliježu zastarjelim pravilima, u startu imaju težu poziciju pa je problem zapravo u onom dijelu koji još nije ni dotaknuo slavu i veliki novac – na što se ipak sve svodi. Da ne spominjemo napomene kako je žena koja se intenzivno bavi sportom “muškobanjasta”, a muškarac je jednostavno “bog”. Sport se nažalost i dalje pretežito tretira kao mušku aktivnost.
Recimo i to da je poanta sporta zabava i razonoda pa tko ponudi veći spektakl više će i zaraditi. Žene se očito trebaju potruditi u toj domeni. No da bi to mogle, moraju prvo imati iste polazne osnove. Statistike pokazuju da u Americi muškarci dobiju 179 milijuna dolara više od žena u sportskim stipendijama, dok “ženski sportovi” na fakultetima dobiju tek 24 posto sredstava namijenjenih sportu. Da žene u startu imaju uvjete poput muškaraca, možda bi i njihov “spektakl” društvu bio interesantniji.
ZA VEĆU VIDLJIVOST ŽENSKIH SPORTOVA Važno je da mediji koji imaju veliku moć i snagu predstavljaju različite vijesti iz područja i ženskog i muškog sporta podjednako, a sve s ciljem da se izbjegnu stereotipi koji mogu dovesti do predrasuda prema ženskom sportu. Veća vidljivost u medijima zasigurno bi predstavljala snažan zamašnjak razvoju ženskog sporta i uključivanju većeg broja djevojčica u sportske aktivnosti.
Na temelju kontinuiranih istraživanja Agencije uočena je podzastupljenost ženskih sportova u programima nacionalnih televizija, a posebno u informativnim programima. U 370 analiziranih priloga samo 14 su bili o ženskom kolektivnom sportu. O potrebi ravnopravnijeg praćenja ženskog kolektivnog sporta najviše govori podatak da su od 17 posto registriranih sportašica u odnosu na 83 posto registriranih sportaša, 50 posto uspješnih plasmana u olimpijskim sportovima postigle hrvatske sportašice.
Vidljivost ženskog sporta izrazito je mala u emisijama i prijenosima. Nema ravnopravnog tretmana između sportaša i sportašica, žene igraju na lošijim terenima, a postoji i problem upravljanja u sportskim organizacijama. Drugi problem je obrazovanje nakon sportske karijere, budući da se žene nakon završetka sportske karijere ne vraćaju sportu, jer nemaju dovoljno obrazovanja da bi zauzele određene pozicije u upravljanju sportom. Interes sportaša je i da sportašice budu vidljivije kako bi rezultat sporta kao cjeline popravio standarde u hrvatskom društvu. U promociji se očekuje suradnju svih medija.
U KARLOVCU 300 REGISTRIRANIH SPORTAŠICA U sustavu natjecanja članica Karlovačke športske zajednice (KŠZ) koje se aktivno natječu, sveukupno je oko 1200 sportaša, bez škola odnosno neregistriranih sportaša. Od toga je oko 300 sportašica. Većina klubova ima muške selekcije a ženski pogon imaju ŽKK Karlovac (košarka), ŽOK Kelteks (odbojka), ŽNK Karlovac 1919 (nogomet), Kuglački klub Karlovac i RK Škola rukometa Karlovac, IHK Karlovac. Najviši rang igraju odbojkašice, potom kuglačice te rukometašice. Od pojedinačnih sportova najbrojnije su sportašice u borilačkim sportovima, osvajačice su europskih i svjetskih medalja, gimnastičarke, atletičarke…
Najbrojnija u karlovačkom ženskom sportu je RK Škola rukometa Karlovac koja u svom pogonu ima 96 djevojčica od kojih se tri ekipe mlađih dobnih skupina natječu u redovitom ligaškom natjecanju (1.MKHRL ,1. HRLD, MRL).
