Slučaj dugogodišnjeg glasnogovornika NK Osijek Marija Mihića otvorio je pitanje kamo vode uprave koje umjesto odgovora na kritiku biraju obračun s ljudima koji su desetljećima gradili ugled svojih klubova. Karlovac, nažalost, već ima vlastiti primjer
Ima li još mrvice razuma na Opus Areni? Nakon onoga što se ovih dana dogodilo u Osijeku, mnogi će odgovoriti – teško.
Mario Mihić, dugogodišnji glasnogovornik NK Osijek i čovjek kojeg navijači odavno smatraju jednim od simbola kluba, prema informacijama objavljenim u medijima dobio je opomenu pred otkaz. Navodni razlog zvuči gotovo nevjerojatno – predsjednica kluba Alexandra Vegh smatra da je radio protiv interesa kluba.
Govorimo o čovjeku koji je, prije nego što ga je bolest nakratko udaljila s tribina, gotovo 26 godina pratio Osijek na svakoj utakmici, službenoj ili prijateljskoj, domaćoj ili gostujućoj. Više od tisuću utakmica bez prekida. Mijenjale su se uprave, treneri, igrači i vlasnici, ali nikome nije palo na pamet dovoditi u pitanje njegov profesionalizam i odanost klubu. Sve do danas.
Ako je istina da je razlog opomena objava rezultata zatvorene prijateljske utakmice protiv mađarskog Paksija, onda problem nije Mario Mihić. Problem je shvaćanje da se loše vijesti mogu sakriti, a da će stvarnost zbog toga postati ljepša. U sportu to nikada nije funkcioniralo.
Kada kritika postane problem
Ova priča nije zanimljiva samo Osječanima. Ona otvara puno šire pitanje – kako se uprave sportskih klubova odnose prema ljudima koji desetljećima grade njihov ugled, ali se usude javno reći da nešto nije dobro.
Karlovac je, nažalost, već doživio sličan obrazac.
Upravni odbor Veslačkog kluba Korana 13. svibnja ove godine prijavio je Novinarskom vijeću časti vašeg novinara zbog, kako su naveli, niza negativno intoniranih tekstova objavljenih na KAportalu i KAŠonlineu. U prijavi su ustvrdili da mu je cilj kompromitirati odgovorne ljude u klubu i stvoriti negativnu sliku o Korani.
U toj prijavi, međutim, nisu posebno naglasili širi kontekst – da je riječ o novinaru koji više od pedeset godina prati i promovira veslanje te da je gotovo dvadeset godina bio jedan od najaktivnijih članova uprave upravo toga kluba.
Još su dalje otišli odlukom da informacije o radu kluba više neće dostavljati pojedinim medijima jer ih, kako su obrazložili, ne objavljuju “po njihovoj volji”.
Istodobno su zaboravili javnosti reći da je Novinarsko vijeće časti nedavno, sa sedam glasova “za”, jednim “protiv” i jednim suzdržanim, odbacilo kao neosnovanu njihovu prijavu protiv KAportala.
Zaključak Vijeća bio je jasan – Kodeks časti hrvatskih novinara nije prekršen. Prijava se odnosila upravo na tekst kojim je popraćena regata povodom 90. obljetnice kluba, uz kritički osvrt na stanje u Korani te njezino organizacijsko i marketinško funkcioniranje.
Naravno, Osijek i Korana nisu ista priča. Ne treba ih ni izjednačavati. Ali obrazac ponašanja zabrinjavajuće je sličan.
Umjesto odgovora na pitanja, problem postaje onaj tko pitanja postavlja. Umjesto rasprave o činjenicama, pokušava se diskreditirati glasnik. Umjesto otvorenosti, bira se zatvaranje. A to nikada nije put kojim su rasli veliki sportski klubovi.
Veliki klubovi ne boje se kritike. Oni iz nje uče. Mali postaju onda kada počnu vjerovati da će prijavama, opomenama, zabranama ili uskraćivanjem informacija ušutkati ljude koji su desetljećima stvarali njihovo ime.
Povijest sporta pokazuje da tada ne gube novinari, glasnogovornici ili kritičari. Tada gube klubovi.
Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu. Ali jedno iskustvo sport uvijek iznova potvrđuje – klubovi nikada nisu izgubili ugled zbog kritike. Gubili su ga onda kada su pokušavali ušutkati one kojima je do njih istinski stalo.
Foto: R. Fajt /Kaportal