„Sve u taekwondou postigao sam mukotrpno. Ništa preko reda ili kakvom muljažom, bez da sam se nekom ‘uvlačio u dupe’. Nisam pristajao da igram po pravilima onih koji su si umišljali da nešto znače. Brzo sam ih skužio. Upornim i strpljivim radom dolazio sam do ostvarenja svojih ciljeva“.
Miroslav Brežan nije nepoznat karlovačkoj javnosti, Štoviše, znaju ga i izvan granica Lijepe Naše. Po mnogima kontradiktoran, ali uspješan kao prosvjetni djelatnik, nastavnik, odgajatelj, profesor tjelesnog odgoja i ravnatelj doma 10 godina. Radeći 32 godina u Učeničkom domu kao odgajatelj dobio niz gradskih, županijskih i državnih priznanja, zahvala i nagrada, kao i nagradu za humanitarni.
U sportskim okvirima postigao je značajne uspjehe, prvo kao aktivni sportaš, trener-stručnjak, sudac i sportski djelatnik. Natjecao se na dva svjetska prvenstva (ITF Montreal 1974. i WTF Seul 1975.) i dva europskih prvenstava (ITF Stuttgart 1975. i ITF Rotterdam 1976.). Višestruki je reprezentativac i prvak bivše Jugoslavije i Hrvatske osvajajući prve nacionalne i međunarodne medalje. Trenirao je sve nacionalne taekwondo selekcije i olimpijsku ekipu 1988. godine.
DRAMA, KOMIKA I TRAGEDIJA ZA 100 SERIJA
– Sugerirali su mi da godišnjicu proslavimo svečano u Gradskom kazalištu. Smatrao sam da to nikako nije mjesto za nas. Previše truda i znoja je proliveno da bi nešto glumili. Je, bilo je drama, komika i tragedija za 100 serija! Proslavili smo je u radnoj atmosferi tradicionalnim velikim međunarodnim natjecanjem u hramu karlovačkog sporta. Pedeset godina je to aktivnog, ali teškog i mukotrpnog rada i postojanja. Svaki natjecatelj, voditelj i trener dobio je na poklon majicu s logom natjecanja. Sponzor je bio DM g. Mirko Mrakužić. Svi bivši predsjednici su dobili plakete kao i zaslužni članovi i prijatelji kluba. Ovo je zapravo bila i 50 godišnjica taekwondoa u Hrvatskoj i u Europi. Posebno priznanje dodijelio nam je WTE, njezin dugovječni predsjednik Sakis Pragalos. Naš klub je rasadnik svih tekvondaša u Karlovcu, instruktora, trenera, sudaca, sportaša s europskih i svjetskih prvenstava i olimpijskih igara. Pokretač je mnogih aktivnosti u sportskom, kulturnom i političkom životu. Ponosni smo što smo sudjelovali u uspostavljanju diplomatskih odnosa Croatia i Koreje, a i prije ex Jugoslavije i Koreje – Miro Brežan poduže odgovara na pitanje kako je TKD Karlovac obilježio ovogodišnju 50-tu obljetnicu postojanja.
Jeste li zadovoljni?
– Preživio sam, ali pun ožiljaka. Bilo je tu svega i svašta, osim suza. Jedni su dolazili drugi odlazili, ali ostala je tvrda jezgra mojih najdražih prijatelja s kojima sam i dan danas, gotovo svakodnevno. Već dugo nisu aktivni, niti eksponirani, ali su tu kad zatreba. I da odgovorim na vaše pitanje, naravno, da sam zadovoljan.
POČETAK I KRAJ
Koji dio iz 50-godišnje povijesti bi posebno istaknuli?
– Početak i kraj! Početak, 1960/1970-tih godina, bila je zanimljiva društveno politička klima u zapadnom svijetu kao i kod nas u Hrvatskoj pa tako i u Karlovcu. Pogodovala je razvitku istočnjačkih borilačkih vještina, ali i zapadnjačke muzike. Bile su to godine pokreta mladih na zapadu, demonstracije u Pragu i Budimpešti, događanja u Parizu, romantično doba rock kulture i hipija ‘Djeca cvijeća’, protesti protiv rata u Vijetnamu ‘Vodimo ljubav a ne rat’. Taj put je bio pun trnja, bodljikave žice, posut staklom i čavlima, žeravicom …
Govorite o društvenom životu?
– Da, zajednički s rock sastavima prolazili smo faze nerazumijevanja sredine. Njih su šišali po haustorima a nama zabranjivali korištenje dvorana. Srećom, gotovo svi smo išli u gimnaziju pa smo tako ujedinili snage. Sviralo se po karlovačkim punktovima: Gaj, Hrvatski, Autokamp, Švarča, Plavo nebo, Stari grad, Partizan, Supova menza …Uspjeli smo se utrpati u tradicionalni malonogometni turnir predvođeni legendarnim Vladimirom Baršićem-Barcem i u ‘krvavom boju’ s gotovo nogometnim profesionalcima, odnijeti pobjedu, što je odjeknulo u čitavoj Jugoslaviji. Taekwondo pobjednik najvećeg malonogometnog turnira u Jugoslaviji! Poslužilo nam je to kao najveća reklama za širenje taekwondoa.
Dobro, po čemu pamtite taekwondo?
– Samo malo, budem vam odgovorio. Svjesno ili nesvjesno trenirajući i popularizirajući taekwondo romantično smo iskazivali svoje slobodoljubive težnje ka demokraciji. Zašto budem pamtio i kraj 2020. godine. Organizacija 8. Europskog klupskog prvenstva u Zagrebu održana je pod visokim pokroviteljstvom Vlade RH, Ministarstva turizma i sporta, gradonačelnika Grada Zagreba. Bilo je to sjajno iskustvo. To mi je dalo dodatni polet za jedan novi početak. Ali ne na način kao do sada.
Tko vas je razočarao?
– Nitko! Ne znam dali sam ja nekoga? Ako jesam, neka se javi. Svakog mogu pogledati u oči.
KROZ ČIČKE DO CILJA
Koje su bile „zlatne godine“ taekwondoa?
– Ne bih baš govorio i izdvajao zlatne godine. Meni osobno svaka godina je zlatna. Ali svakako mogu govoriti generacijski. Mnogo, jako puno se generacija promijenilo. Svaka je na svoj način ostavila neki trag. Bila zlatna, bilo ‘štemerski’, rezultatski, organizacijski … Neki su dali doprinose na sportskim borilištima, neki na bojištima. Kao što sam prije rekao put koji sam odabrao svih ovih godina bio je stvarno pun nerazumijevanja obrastao trnjem, obavijen bodljikavom žicom, posut staklom i čavlima, žeravicom i lavom. Kroz čičke do cilja ali cilj još nije postignut. Sad tražimo još zlatnije godine!
Koliko ste zadovoljni današnjim TKD Karlovac? Koje pojedince/ke smatrate perspektivnima, ne samo iz vašeg kluba već uopće iz karlovačkog taekwondoa?
– Više ni sam ne znam definiciju što je to ‘perspektivni’. Dođe-prođe, redovit-neredovit, predispozicije ima-nema, marljiv-manje marljiv … Za mene postoje samo najuspješniji! Ako najbolji izostanu s nekog natjecanja, dajem im prednost. Pod najboljima podrazumijevam redovitost na treninzima, predanost, marljivost, iskrenost, požrtvovanost i lojalnost, fanatičnost. Ima ih i takovi će uspjeti.
Po rezultatima?
– Ako je suditi po rezultatima onda najperspektivniji su trenutno osvajači europskog zlata na turniru u Zagrebu – naš kadet Đorđe Bunčić i kadetkinja Lea Oparnica. Za vratom im pušu kadetkinja Magdalena Ljubić, reprezentativka s dva europska natjecanja, i kadetkinja Dalija Bunčić.
SUDBINSKI POVEZANI
Kakva je budućnost TKD Karlovac?
– Kakvu će budućnost imati grad Karlovac i karlovački sport takvu budućnost imati će i naš klub. Sudbinski smo povezani.
Cijenjena je vaša inicijativa što ste pod okrilje kluba primili azilante?
– Očito mi je tako suđeno. Čitav rat sam skrbio o prognanicima. U Oluji sam skrbio o osobama pogođenim ratnim djelovanjem s područja Korduna. Surađivao sam s mnogim humanitarnim organizacijama iz Hrvatske, Europe i svijeta. Skrbio sam o osobama s posebnim potrebama (Rajska ptica op.a.) i invalidima. Sada to isto radim s azilantima. Stručni sam suradnik projekta ‘Sportska edukacija za novi život’ koji vodi TKD Jastreb iz Zagreba, moja bivša učenica Tamara Pradegan. Iskreno se držim tih načela, živim s tim i vjerujem u to. Nada koju pruža sport je bezgranična, ne poznaje granice i ne priznaje slabosti, ne favorizira niti jedan spol i ne diskriminira niti jednu dob. Taekwondo je istinski sport za sve, on inspirira i osposobljava sve koji ga iskušaju.
Kako to da su oni članovi TKD Jastreb iz Zagreba a nastupaju za TKD Karlovac?
– Čuo sam za tu priču. Oni su djeca, azilanti. Trenutno, ili za stalno, građani Republike Hrvatske i stanovnici Karlovca. Želim da imaju sve. Da žive slobodno i ponašaju se kao i sva naša djeca, da se osjećaju sigurni i veseli u mojem gradu i našoj Domovini. To bi trebala biti briga i drugih. Oni su uključeni u jedan vrijedan projekt ‘Sportska edukacija za bolji život’ koji provodi TKD Jastreb iz Zagreba s kojim smo u partnerskim odnosima. Vjerujem da je to od velike koristi za karlovačke azilante jer zajednički se brinemo o njima. I da zaključim, oni su članovi zajedničkog projekta, početnici su u sportu, vole sport, nogomet, igrati graničara, trčati, vole se igrati, valjati u snijegu, grudati, sanjkati … Granice su izmislili ljudi, one ne postoje. Što više sanjaš, više i dostižeš. Želim ih naučiti da je ‘prepreka’ samo obična riječ. Kad će biti tehnički spremni nastupiti će i za Karlovac i za Jastreb. Možda jednoga dana i u nekom loptačkom sportu.
SVATKO GRABI SEBI NE MISLEĆI NA TAEKWONDO KAO SPORT
Prije par godina izgubili ste status prioritetnog kluba u KŠZ. Kako se to dogodilo?
– Nisam primijetio, osim financijski. To je valjda prvoaprilska šala. Netko se slatko našalio, neka mu je. Ima jedna narodna izreka ‘tko se zadnji smije najslađe se smije’.
Činjenica je međutim da je podosta bivših vaših članova napustilo klub i danas je aktivno u drugim karlovačkim taekwondo sredinama. Kako to, zašto su otišli?
– Rekao bih ništa novo. Vrata našeg kluba široko su otvorena svima, svatko tko želi može doći i otići. Nemam zbog toga nekog straha. Nikoga ne vežem nikakvim ugovorima ni obećanjima, svatko treba biti ‘svoga tijela gospodar’. Ali, kako su nastali novi taekwondo klubovi svatko misli samo o sebi, zadovoljava svoj ego. Svatko grabi sebi ne misleći na taekwondo kao sport.
Cijene li vas vaši bivši učenici?
– To pitanje ipak treba postaviti njima. Koliko ih je prošlo kroz klub proteklih godina. Sigurno svaki treći anketirani prolaznik na Korzu, ili placu, ili u trgovačkim centrima, može vam odgovoriti na to pitanje.
TKD Prana sve više skreće pozornost svojom aktivnošću i nastupima svojih članova?
– Najviše hvalospjeva u medijima, a tu mislim na Karlovački tjednik, svakako je dat TKD Banija Pandas. Sad se trude dati veću pozornost da TKD Prani. Zaboravili su da i mi postojimo. Ili nas stavljaju na stranice lista gdje se piše o institucijama, ali ni tamo nas nema. Valjda netko tako želi da bude?
Jeste za ujedinjenje svih taekwondo klubova u Karlovcu?
– Jesam. Neka se spoje Banija Pandas, Prana, Hrvatski orao i Tigar u jedan klub, ali Taekwondo klub Karlovac ostaje samostalan.
Kakav je odnos vašeg kluba s Hrvatskim taekwondo savezom?
– TKD Karlovac jedan je od glavnih osnivača Hrvatskog taekwondo saveza (HTS). To je bilo 1971. i prije toga od 1968. godine. Dugi niz godina poslije bio je glavna logistička i pokretačka snaga širenja i unapređenja taekwondoa u Hrvatskoj, Jugoslaviji i šire. Do 1975. trenirali smo taekwondo koji nam je prezentirao majstor Sun Jae Park tz. ITF. Poslije 2. SP-a u Koreju 1975. u WTF-u je došlo je do tehničkih, a izgleda i ideoloških nesuglasica u klubu, pa su tada iz kluba otišla nekolicina istaknutijih članova. Od tada su nastupile neviđene razmirice koje su se proširile na čitav taekwondo. Došlo je čak do tuda da su tadašnji tajnik Saveza i drugi, režirali skupštinu i izbacili WTF taekwondo klubove iz saveza. Između ostalih i TKD Karlovac. Nepoštena i prljava borba trajala je više od deset godina. Olimpijski vjetrovi i Olimpijske igre ispravili su ‘krive Drine’ i taekwondo WTF postao je službeni sport IOC i HOO. I da zaključim, osamostaljenjem Hrvatske pojedinci koji su lažno predstavljali taekwondo suspendirani su sa svih funkcija u HTS u. Konačno je zavladao demokratski razvoj taekwondoa kao olimpijskog sporta koji smo dugo očekivali. Po prvi puta osigurani su stalni prihodi od HOO, pa je tako započela nova era ‘tko je bliže vatri, bolje se grije’. Pustimo to na stranu, taekwondo je tih 90-ih godina doživio renesansu, procvat. HTS-u je naglo skočio ugled u svijetu, a hrvatski natjecatelji svojim sjajnim rezultatima dali dodatni zamah.
DOMAĆE JE DOMAĆE
U tijeku je rasprava o novoj Strategiji sporta Karlovca. Pratite li što se predlaže?
– Pozvan san na intervju i kao đačić iznio sam neka svoja razmišljanja. Ne znam kako sam ocijenjen. Drugi puta u Zorin domu sam bio spriječen doći i to je sve što znam o Strategiji. Negdje sam pročitao da je elaborat na više od 350 stranica. Čestitam dečkima koji su ponudili sportsku strategiju gradu Karlovcu.
Mislite li da KŠZ, Grad Karlovac i sportska obitelj mogu „izgurati“ ovu novu Strategiju?
– Sudjelovao sam i na intervjuu koji su sprovodili stručnjaci iz Zagreba prikupljajući podatke iz svih sportova. Za dalje ne znam, ali već samim time što je povjereno da nam Strategiju radi netko drugi, a pritom je još i debelo platili, nisam siguran da itko od naših može izgurati. Time ne želim podcijeniti angažman i stručnost onih koji je rade. Stava sam za ‘domaće je domaće’. Karlovac je bio grad sporta i mnogočega dobroga, ali je izgubio duh. Svaka sportska grana karlovačkog sporta stvorila je puno vrhunskih stručnjaka, počevši od profesora tjelesne i zdravstvene kulture do trenera tih sportova. Tko god je donio tu odluku da nam Strategiju rede drugi koji nisu iz našeg grada. Sve nas je ponizio!
Što vas tako dugo drži u sportu?
– Inat me drži. Ljubav je bila u romantično vrijeme razvitka taekwondoa, od vještine do sporta i od sporta do olimpijskog sporta. Poslije se je sve materijaliziralo. Sve se vrti oko novca. Članarine, stipendije, dotacije, sponzorstva … Netko se drži sporta zbog novca, moći, ugleda i pozicija, a meni je ‘zlatni rudnik’ ljubav spram sporta. Sada kada se pokrenula izrada Strategije razvoja sporta grada nepravdu bi trebalo hitno ispraviti. TKD Karlovac je oduvijek bio, i biti će, nosilac razvoja, unapređenja i kvalitete taekwondoa u Karlovcu i Županiji, dozvoljavam reći i u Hrvatskoj. To će ostati i u budućnosti.
SVE POSTIGAO MUKOTRPNO
Kako ocjenjujete karlovački sport danas?
– Iskreno rečeno ne pratim ga pa ne mogu nešto pametnog reći. Isključivo sam se posvetio svom sportu da ga proširim i unaprijedim, učinim barem ravnopravnim svim ostalim sportovima. Stoga sam se potpuno posvetio svom klubu i ne opterećujem se previše drugima. Kao dokaz mojeg angažmana su i dvije zlatne medalje sa nedavnog međunarodnog natjecanja 8. Otvorenog Europskog klupskog prvenstva u Zagrebu, a biti će toga i više.
Postoji li nešto što ste htjeli učiniti u taekwondou, a niste uspjeli?
– Sve u taekwondou postigao sam mukotrpno. Ništa preko reda ili kakvom muljažom, bez da sam se nekom ‘uvlačio u dupe’. Nisam pristajao da igram po pravilima onih koji su si umišljali da nešto znače. Brzo sam ih skužio. Upornim i strpljivim radom dolazio sam do ostvarenja svojih ciljeva. Bio sam početnik, polagao sve učeničke pojaseve, sve po redu. Zatim crne pojaseve, asistent 1,2,3, DAN, pa instruktora 4,5,6 DAN, majstora 7,8 DAN i na kraju velemajstora GM 9 DAN Kukkiwon. Prilikom reorganizacije saveza (HTS) WTF preuzeo sam ulogu direktora za suce. Prošao sam sve faze, od nacionalnog suca P,3,2,1 klase za borbe i forme. Taj postupak prošao sam kroz napredovanje za međunarodni sudac (IR) 2,1 klasa i naposljetku S klasa s kojom sam se oprostio od aktivnog suđenja. Kao što sam već spomenuo sudio sam i mnoga značajna natjecanja kod nas, europi i u svijetu.
A kao trener …?
– Kao trener karlovačkog kluba trenirao sam niz sportaša koji su nastupali na najvećim međunarodnim natjecanjima uključujući i Olimpijske igre. Kao sportski dužnosnik obnašao sam mnoge funkcije na nacionalnom i međunarodnom nivou. To mi više znači i od mog usporednog školovanja na fakultetima. Tvrdim da je puno teže doći do toga, nego do zlatnih medalja na Olimpijskim igrama.
… a kao natjecatelj?
– Kao natjecatelj nastupao sam na svim do tada natjecanjima po različitim pravilima ITF i WTF domaćim i međunarodnim. Teško mi je bio uskladiti ritam jer sam bio i trener, natjecatelj i sudac. Bio sam višestruki prvak Hrvatske i Jugoslaviji u borbama, razbijanju, doprvak u formama. Kao reprezentativac nastupio sam na dva svjetska i dva europska prvenstva te na nekoliko međudržavnih mečeva. Time sam dobio status vrhunskog sportaša Hrvatske od 1973. do 1977. godine. U namjeri da proširim svoje znanje, završio sam Pedagošku akademiju, potom i Fakultet za fizičku kulturu, magistrirao sam na Kineziološkom fakultetu. Nisam doktorirao, skupo je i ne dam novac za papir jer sam uvidio da se maše s diplomama s tečaja u trajanju od nekoliko mjeseci te izjednačuje fakultetima.
Što bi se još moglo više od toga?
– Možda sam, zapravo siguran sam, da sam mogao više. Bio sam i ostao svoj, a ne njihov. Teško da bi se sada u svijetu mogla naći osoba u sportu, dakako u taekwondou, da ima takove tehničke kvalitete. Na kraju kratki odgovor na vaše pitanje – da učinio sam puno za sebe, ali vrlo teško. Puno više učinio sam za druge. Mogao sam i više ali oni nisi bili spremni nastaviti mojim putem. Posustali si i izgubili korak, pa dah.
MIROSLAV BREŽAN
Miro Brežan je već zarana zavolio je sport pa gotovo i nema sportske aktivnosti kojom se nije bavio: aktivnije veslanjem i stolnim tenisom, od 1967. karateom a od 1968. taekwondoom. Jedan je od utemeljitelja taekwondoa u Karlovcu, Hrvatskoj i u ex Jugoslaviji. Zatim, u Makedoniji, Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu, Italiji i Albaniji i šire. S preko 1500 seminara i demonstracija prikazivao, propagirao i širio taekwondo vještinu radeći na tome da postane olimpijski sport. Osnivač je TKD Karlovac gdje je odgojio niz vrsnih, i vrhunskih sportaša: Marijeta Željković (najbolja sportašica Hrvatske za 1994. u anketi HOO), Dražen Perković (seulski olimpijac 1988.), Robert Tomašević u Sydney 2000.), Roman Livaja (nastupao za Švedsku u Ateni 2004.), Zoran Prerad (nastupao za BiH) …
Kao međunarodni sudac sudio je sva najjača i najveća međunarodna prvenstva: svjetska i europska prvenstva, europske kupove, svjetska vojna prvenstva, studentska svjetska prvenstva i svjetske i kontinentalne kvalifikacije za Olimpijske igre. Stekao je velemajstorsko zvanje crni pojas GM 9 Dan Kukkiwon i postao međunarodni sudac S Klase WT (svjetska taekwondo federacija). Istovremeno i kao međunarodni ETU sudac 1. klase za tehnička prvenstva (forme).
Član HOO (2000.-2004. i 2010.-2012.), član Upravnog odbora KŠZ u tri mandata i Upravnog odbora ZŠKŽ. Bio je član ETU (Europske taekwondo unije – sudačkog i marketinškog odbora), dugogodišnji dopredsjednik HTD, dugogodišnji predsjednik Hrvatske sudačke taekwondo organizacije, predsjednik Županijskog taekwondo saveza, član Odbora međunarodne organizacije Europa black belt federation, sportski direktor i predsjednik TKD Karlovac, osnivač i prvi predsjednik Judo kuba Karlovac, osnivač i predsjednik Mačevalačkog kluba Karlovac te član UO i dopredsjednik Hrvatskog Mačevalačkog saveza, osnivač je i predsjednik Korfball kluba Karlovac i glavni tajnik Hrvatskog Korfball saveza …
Nagrađivan za doprinos i razvoj sporta od strane HOO-a, Svjetske taekwondo federacije (WT) i Europske taekwondo unije (ETU) kao i od strane HTS-a, KŠZ i ZŠKŽ. Dobitnik i zlatne plakete ETU, zlatnog odličja WSM (Svjetske športske misije).
Razgovarao Marijan Bakić Foto/Privatna arhiva