Jovan Đan Tomić (Yukon, SAD, 28. listopada 1913. – Zagreb, 26. srpnja 1989.) bio je jedan od onih sportskih svestranjaka kakvih danas gotovo više nema. Po struci inženjer šumarstva, a po životnom opredjeljenju – čovjek sporta.
U mladosti i kasnije bavio se nizom disciplina: atletikom, bejzbolom, hokejom na ledu i na travi, košarkom, nogometom, plivanjem, rukometom, skokovima u vodu, gimnastikom i vaterpolom. Bio je član brojnih klubova u Karlovcu i Zagrebu, uvijek u pokretu, uvijek u dresu nekog kolektiva.
Nosio je boje državne reprezentacije u čak pet sportova – atletici, hokeju na ledu, košarci, odbojci, sportskoj gimnastici i vaterpolu. Nastupio je na svjetskim prvenstvima u hokeju na ledu 1951. i 1955., a 1938. godine odigrao prve dvije utakmice košarkaške reprezentacije Jugoslavije, u Rimu i Pragu.
Kasnije je znanje prenosio drugima: bio je izbornik jugoslavenske studentske vaterpolske reprezentacije i reprezentacije u hokeju na ledu, te trener i sudac u desetak sportskih grana. Svoje iskustvo i ljubav prema sportu pretočio je i u knjigu „Hokej na ledu“, objavljenu 1963. godine – jedno od prvih domaćih djela posvećenih toj igri.
Ime Jovana Đana Tomića danas se rijetko spominje, no njegov trag ostaje duboko utkan u povijest hrvatskog sporta i u sjećanja Karlovca, grada u kojem je sport oduvijek bio način života.