Janko je volio je sport, ljude i bio omiljen od svih, a njegove i gđe Vere kćerke bavile su se sportom, prije svega gimnastikom. Živjeli su na katu u stanu Fiskulturnog doma (Partizana).
Jedan je zanimljiv detalj iz vremena kad je RK Dubovac igrao u Primorsko-goranskoj ligi. Prvenstvene utakmice igrale su se u “Partizanu” jer su se utakmice mogle igrale i na vanjskom igralištu. Na Dubovcu još nije bilo izgrađeno rukometno igralište na Bastijančićevom polju (iza INE) na kojem je kasnije Dubovac igrao prvenstvene utakmice. Gospon Janko je pripremao teren koji još nije bio asfaltiran, već zemljani, pa ga je trebalo označiti. Nas dubovačku djecu koji smo dolazili na utakmice Dubovca obavezno je zaposlio tako što smo lajnali (označavali) igralište gipsom, prije i u poluvremenu utakmice.
“Ajde mali uzmi tu lajnaricu i prođi s njom po cijelom igralištu. Požuri jer bi uskoro utakmica mogla započeti”, govori je Janko, legendarni domar karlovačkog “Partizana”.
