„Svi oni koji su ostali u trčanju našli su neki svoj razlog ostajanja u tom sportu. Vjerujem da su u tome našli dio sebe, dio koji ih ispunjava, ljubav prema trčanju. To je način života!“, kaže Gabrijela Šalković.
Obično sličan tekst započinjemo odnaprijed, ovaj započnimo odostraga, od sportskog SV-a Gabrijele Šalković, ovotjedne sugovornice u KAŠ-evom intervjuu tjedna. Ovako, godine 2015. dobila je nagradu gradske i županijske sportske zajednice za sportskog djelatnika godine. U najviše slučajeva, kroz period od 14 godina, bila je u ukupnom poretku utrka na kojima je nastupila među prve tri žene ili u kategoriji.
Od rezultata izdvajamo:
• Treviso maraton 2015. – 3h 23 min
• Najbolji rezultat na 10 km – 41.56min
• Najdraže postolje – 1. mjesto žene Karlovački cener 2017.
• Najbolja utrka – jako ih je puno, svaka je posebna.
• Od prošle godine orijentirala sam se samo na trail utrke.
O trčanju kaže da je ono njen način života i da si nikako ne bi mogla zamisliti kada svakodnevno ne bi trenirala, trčala i išla na natjecanja.
– Ne vidim smisao trčati, a ne ići na utrke. Utrke su mi strašno stresne. S druge strane me ispunjavaju, pozitivno naravno. Maratonka Mirjana Kolar jednom je rekla da će trčati dok bude mogla. Eto, to mogu i za sebe kazati.
Što te privuklo u trčanje?
– Hm… teško je za reći jer od kad znam za sebe trčim. Već sam kao mala išla na razna natjecanja. Sjećam se da mi je to bilo jako dobro, prvo otrčati a onda otići s prijateljima na igru. Tako dobro se osjećam i dan danas nakon trčanja!
Zaista, zadnjih 10 puta kada sam negdje usput slučajno sreo Gabrijelu, od toga je najmanje 9 puta bila trčala.
Hodaš li ikada?
– Zanimljivo pitanje! Sad si me malo iznenadio hm, hm … Naravno da hodam, više hodam nego trčim, ali to se ne vidi – kaže kroz smijeh Gabrijela i dodaje:
– Trčanjem se bavim zadnjih 14 godina. U tom sam razdoblju imala karcinom štitnjače što sam uspješno preboljela i dalje nastavila trčati. Vozila sam i bicikl nekoliko godina u kombinaciji s trčanjem pa sam nastupala i na duatlon i biciklističkim natjecanjima.
S nekoliko prijatelja koji se isključivo bave trčanjem 2015. pokrenula je udrugu radi projekta škole trčanja. Kroz Školicu je do danas prošlo oko 200-tinjak polaznika. Od ove godine kreću i s Ljetnom školom traila s kojom su zadovoljni i kažu da će je nastaviti jer je odaziv odličan.
Eto, to je bio samo kratki uvod kako bi čitatelj bolje upoznao sugovornicu Gabrijelu Šalković-Gaby, predsjednicu karlovačke Udruge RaN 047 Dodir prirode.
A sad krenimo redom …
Reci koliko se dugo, onako službeno, baviš tim sportom?
– Trčanjem sam se počela službeno baviti s nekih sedam godina kad me ujko doveo u AK Karlovac, tada jedini atletski klub u gradu. Trener mi je bio Slavko Kurja. Trenirala sam nekih 2-3 godine aktivno a onda sam imala operaciju želuca i prisilno sam morala prestati. Nakon oporavka krenula sam ponovo, vrlo oprezno i kratko. Nisam se više vidjela u klubu s Foginovog. Nije mi to više bilo to. Zaista ne znam zašto. Onda je počeo rat i neka druga životna priča. Trčanju sam se vratila s 29 godina. Od tada pa do danas sam aktivna.
Koliko vas ima u Karlovcu, Udruzi RaN 047 Dodir prirode?
– Kao sportska udruga postojimo nekih 5 godina. Kroz nju je do sad prošlo oko 200-tinjak trkača i trkačica, većinom početnika kroz naš program Zajednička trčanja RaN 047 iliti Školu trčanja. Trenutno nas ima 30-ak vrlo aktivnih i stalnih članova i 99 posto nas je veteranske skupine.
Vaša Udruga zove se RaN 047 Dodir prirode, ima li to veze sa zdravljem?
– Udruga Dodir prirode primarno je bila udruga koja se bavila zdravljem pojedinca, shiatsu masaže, prehrana … U jednom trenutku se poklopilo da se javila potreba za sportskom udrugom i jednostavno je to bio logičan put; proširiti djelovanje i postati sportska udruga. Ime je bilo ok, nije bilo razloga mijenjati ga. Svi mi volimo prirodu i trčimo puno po prirodi. Od ove godine orijentirali smo se puno više na trail trčanje (trčanje po prirodi op.a.), imamo Ljetnu školu trail-a po prvi puta. RaN 047 je ustvari skraćenica od Run and Nordic jer smo prve dvije godine imali i grupu za nordijsko hodanje. Odlaskom voditeljica u Zagreb morali smo grupu ukinuti, ali ime je ostalo jer smo po njemu već prepoznatljivi; Sportom do zdravlja – uvijek !
REZULTAT IH POTIČE DA BUDU BOLJI
Tko su najuspješniji trkači?
– Da, to je dobro pitanje. Ima nekoliko varijanti koje bi mogle poslužiti kao odgovor, ali ja bih rekla da svaki trkač koji ostvari svoj trkački cilj je najuspješniji.
Cijela ta tvoja ekipa je čini se opčinjena trčanjem?
– Ha,ha, ha … a ne bi ja to tako rekla. Mi samo volimo trčati. Kao i u svakom drugom sportu ne možeš se nečim baviti ako to ne voliš. Većinu članova u Udruzi čine oni koji su došli u školu trčanja iz nekoga svoga razloga. Nekome je trebala disciplina, netko je htio društvo, netko skinut kile, nekima je trebalo maknuti se od svakodnevice …Svi oni koji su ostali u trčanju našli su neki svoj razlog ostajanja u tom sportu. Vjerujem da su u tome našli dio sebe, dio koji ih ispunjava, ljubav prema trčanju. To je način života! Oni koji nisu ostali, nisu se u tome pronašli.
Što je kod vas trkača presudno, rezultat ili rekreacija?
– I jedno i drugo. Bez treninga nema rezultata. Rezultat je ono što nas potiče da idemo dalje, da budemo bolji od sebe nego što smo to bili jučer.
OVE GODINE IMA 1.750 KILOMETARA I 177 TRKAČKIH TRENINGA
Čini mi se da to nije nimalo lagan sport?
– Naporno je obavljati i liječničke preglede! Dapače, trčanje je svakako jedan od težih sportova. Mi u pravilu nismo dužni obavljati liječničke preglede ako ne nastupamo na državnim prvenstvima ili nekim drugim utrkama van države koje to zahtijevaju. Ipak, oni koji imaju HAS-ovu iskaznicu smatraju se ozbiljnijim natjecateljima i oni u pravilu odlaze na liječnički pregled. On bi se trebao obaviti dva puta godišnje, svakih 6 mjeseci. Mene recimo jedne godine nisu odmah pustili na liječničkom jer imam bradikardiju, ili tzv. sportsko srce. Nisu bili sigurni da li je izazvano sportom ili nekom bolešću pa sam morala na kompletan pregled srca. Ustanovilo se da je od sporta i sve je ok. Savjetujem svakome da svakako obavi liječnički radi sebe.
Koliko dnevno pretrčiš kilometara?
– U trčanju imamo periode kada trčimo puno kilometara i periode s manje kilometraže. Zimi se radi zimska baza i tada trčimo puno. Ove zime sam recimo imala i po dva treninga dva puta tjedno u jednom danu, vikendom dužine. Imala sam 3-4 dana u mjesecu kad nisam trčala. To je u pravilu jedan puta tjedno. Znalo se nakupiti cca 380 km mjesečno. To je neki minimum ako želim imati dobru trkačku sezonu. Uz sve obaveze to je pak bio maksimum koji sam mogla napraviti. Ljeti se trči manje, ali intenzivnije. Ove godine do danas imam točno 1.750 km i 177 trkačkih treninga. Bilo je godina kad sam imala i puno više.
Koliko je to u satima treninga?
– Čekaj da izračunam; 173 sata i 22 minute veli Garmin, pa ti sad podijeli.
ŠTO SMATRA SVOJIM NAJVEĆIM USPJEHOM?
- U rezultatima?
- U maratonu 3h 23 minute sa 38 godina. To je ujedno i najbrži maratonski rezultat u županiji u toj dobnoj skupini i više
- Pobjeda u svom gradu na Karlovačkom ceneru s 40 godina
- Sve ostale pobjede i postolja, a i one utrke gdje sam podbacila. I one uče
- U Udruzi?
- Škola trčanja. Puno ljudi smo motivirali tim projektom na način da su ili samostalno nastavili trčati ili trče i dalje u klubu, a neki su i ostali polaznici Školice
- U životu?
- Težiti boljemu u jednom segmentu života manifestira se kroz sve segmente života. Djeca su mi bila i još su uvijek veliki životni motiv
Koji je tvoj rezultatski cilj?
– Do nedavno sam imala cilj spustiti vremena nekih svojih rezultata. Imala sam neku povredu zbog koje sam morala pauzirati i sada kada sam ponovno počela trčati jedini cilj koji imam je trčati, a rezultati će doći sami po sebi. Ove godine nemam rezultatski cilj.
Koliko dobro poznaješ karlovački sport?
– Dobro pitanje. Dovoljno je otići na dodjelu godišnjih priznanja sportaša i sportašica. Tamo se najbolje vide rezultati karlovačkog sporta i uspjeha pojedinih sportaša.
Foto: Privatna arhiva/Facebook
