KAŠ-ev OSVRT: Grad Karlovac posljednjih je godina značajna sredstva uložio u sportske objekte koji su u njegovu vlasništvu, a predani su na korištenje sportskim klubovima i drugim korisnicima
Obnovljeno je nogometno igralište na Turnju, uređena je kuglana, odnosno Sportsko-rekreacijski centar Mostanje, uređeni su travnjak i igralište u Ilovačkoj šumi, a ranije je obnovljen i objekt s klupskim prostorijama NK Ilovac. Ulagalo se i u teniske terene u Vrbanićevom perivoju te u druge sportske sadržaje diljem grada. Grad i Županija ulažu znatna sredstva i u izgradnju sportskih dvorana pri školama. Uređen je i moderni sportsko-rekreacijski park u Grabriku itd., itd., …
Sredstva su uložena i u izgradnju Sportsko-rekreacijskog centra Dubovac, u kojem se nalaze veslački i rukometni klub, odbojkaško igralište na pijesku i sprave za rekreaciju. Saniran je povijesni Veslački dom, uređene stepenice koje od novog hangara preko nasipa vode do splavi na Kupi, uređeno rukometno igralište, postavljene nove tribine i izgrađeno igralište za odbojku na pijesku.
Sve su to objekti koji su nakon ulaganja predani na korištenje klubovima i drugim korisnicima. Od korisnika se pritom očekuje da o toj imovini odgovorno skrbe i koriste je na način koji je u skladu s njezinom namjenom. Pitanje je, međutim, vodi li se o toj imovini dovoljno računa nakon što je obnovljena i predana na korištenje.
Uloženi milijuni – a što nakon toga?
Na primjeru Veslačkog kluba Korana na neke smo probleme već ukazivali u ožujku ove godine. Uz novi klupski hangar mjesecima je bio parkiran kamion, dok je reklama jednog od sponzora otpala s mreže i ostala na zemlji. Kamion je i dalje tamo. Teniska je blenda u međuvremenu vraćena na ogradu, ali postavljena je vrlo nisko, praktički uz razinu zemlje, i još k tome naopačke. Možda će netko reći da je riječ o sitnici. No upravo takvi primjeri otvaraju pitanje koliko se sustavno vodi računa o prostoru, gradskoj imovini i opremi koja je postavljena u sklopu sportskih sadržaja.
Važnije od pojedinačnog propusta jest pitanje postoji li sustav kojim se takvi problemi uočavaju i rješavaju.
Teniski tereni izvan funkcije, a rješenja nema
Još je veći problem što su teniski tereni na Dubovcu već duže vrijeme izvan funkcije i vidljivo zapušteni. Riječ je o terenima koje su građani i teniski rekreativci rado koristili. Smješteni su praktički u središtu grada i nisu zauzeti nekim drugim sadržajem. Njihovo ponovno uređenje danas bi zahtijevalo nova ulaganja, što otvara pitanje može li ih klub sam financirati.
I tu se vraćamo na početak priče – što s gradskom imovinom koju korisnik više nije u mogućnosti održavati? Nije dovoljno samo utvrditi da se neki teren više ne koristi. Ako klub nema financijske mogućnosti za njegovo održavanje ili obnovu, potrebno je vidjeti može li mu Grad pomoći ili pronaći drugi model kojim bi se sportski sadržaj ponovno stavio u funkciju.
Uostalom, cilj ne bi trebao biti kažnjavati klub zato što nema dovoljno novca, nego sačuvati gradsku imovinu i omogućiti građanima da je ponovno koriste.
Tko kontrolira korištenje sportskih terena?
Slična pitanja nameću se i kod rukometnog igrališta na Bastijančićevom polju. Susjedi su nam ukazali na problem rasvjete koja, prema njihovim navodima, zna ostati upaljena tijekom cijele noći. Postavlja se jednostavno pitanje: tko tada snosi trošak nepotrebne potrošnje električne energije i postoji li kontrola korištenja rasvjete?
Još je važnije pitanje korištenja igrališta u kasnim noćnim satima. Sportsko igralište treba služiti sportu i rekreaciji, ali njegovo korištenje ne bi smjelo značiti da stanovnici okolnih kuća moraju trpjeti glasnu glazbu, buku i okupljanja koja traju duboko u noć. Takvo ponašanje treba jasno osuditi, neovisno o tome tko je korisnik igrališta. Pravo na korištenje javnog sportskog prostora ne može biti iznad prava susjeda na mir i normalan život.
Zato je legitimno pitati: je li takvo korištenje igrališta u skladu s pravilima i odlukama Grada? Tko je odgovoran za nadzor? Postoje li jasna pravila korištenja i tko reagira kada se ona ne poštuju?
Grad treba ulagati – ali i brinuti o onome što je izgradio
Nitko ne bi trebao osporavati ulaganja u sportsku infrastrukturu. Upravo suprotno. Dobro je da Grad obnavlja igrališta, sportske domove, terene i druge objekte te da ulaže u sport i rekreaciju svojih građana.
Ali kada Grad uloži novac i obnovi neki sportski objekt, njegova briga ne bi smjela završiti danom kada ga preda na korištenje. Klubovi i drugi korisnici kojima su ti objekti povjereni trebaju ih odgovorno koristiti i održavati. Ako se pojavi problem, on se treba na vrijeme uočiti i riješiti. A ako klub nema dovoljno novca da sam održava objekt, treba razgovarati o tome kako mu Grad može pomoći.
Zato bi Grad, kao vlasnik, trebao imati pregled nad svojim sportskim objektima – u kakvom su stanju, kako se koriste i postoje li problemi koje treba riješiti. To ne znači da Grad treba preuzeti brigu o svakom detalju, nego da ne bi smio čekati da gradska imovina propadne prije nego što netko reagira. Jer u protivnom se može dogoditi vrlo jednostavan, ali skup scenarij: Grad uloži novac, objekt se obnovi, preda na korištenje, s vremenom se zapusti i ponovno propadne – a onda se iz gradskog proračuna ponovno mora ulagati u njegovu obnovu.
Sportskim klubovima treba pomagati, a u sportsku infrastrukturu treba ulagati. Ali jednako tako treba brinuti i o onome što je već izgrađeno. Nije dovoljno objekt obnoviti – treba ga nakon toga i sačuvati. To je odgovornost Grada kao vlasnika, ali i svih onih kojima je ta imovina povjerena na korištenje.