MIX

Dinamova zlatna generacija početkom šezdesetih, Dugorešani Perušić i Cvitković u plavom dresu

KAŠ-ev VREMEPLOV: Početak šezdesetih bio je vrijeme kada je Dinamo Zagreb živio svoje zlatne godine. Maksimir je nedjeljom disao zajedno s tribinama, a plavi dres nosili su majstori igre koji su svojim potezima mamili uzdahe publike i punili sportske rubrike širom bivše države. Klub je tih godina stvarao temelje za generaciju koja će nekoliko godina kasnije osvojiti i Kup velesajamskih gradova, a svaka nova utakmica bila je praznik nogometa.

Kad je netko kapetan u takvoj konkurenciji, jasno je kakav je igrač i kakav autoritet bio. Josip Šikić, legenda Dinama, nosio je kapetansku traku, bio jedan od najtrofejnijih igrača u povijesti kluba, B reprezentativac i više puta na pragu ulaska u najbolju reprezentativnu selekciju bivše države.

Na fotografiji je jedna od najjačih momčadi Dinama s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća. Stoje slijeva: Šikić, Irović, Marković, Šantek, Jerković i Matuš. Čuče slijeva: Dugorešani Željko Perušić i Ivica Cvitković – današnji vlasnik karlovačkog hotela Europa – zatim Haraminčić, Lipošinović i Zambata.

Vrijedi se prisjetiti da su Perušić i Cvitković potekli iz skromne, ali strastvene nogometne sredine. Duga Resa tih godina živjela je za nogomet – nedjeljna popodneva na igralištu uz rijeku Mrežnicu bila su obavezna stanica za sve, od djece s loptom pod rukom do starijih zaljubljenika u igru. Tamo su se brusili prvi potezi i stvarala prijateljstva koja su trajala cijeli život.

Iz tog malog grada uz Mrežnicu, s prašnjavih igrališta i utakmica koje su često trajale dok se sunce ne sakrije iza brežuljaka, dvojica mladića otišla su u Zagreb i obukla plavi dres Dinama. Danas, njihova priča nije samo sportska crtica iz prošlosti – to je podsjetnik da veliki snovi uvijek počinju negdje blizu nas, u tišini malih mjesta, gdje se upornost i ljubav prema sportu pretaču u povijest.

I možda baš zato, kad pogledamo ovu fotografiju, nije teško zamisliti sve one klinace iz Duga Rese kako, s loptom trče prema igralištu, vjerujući da je svijet nogometa i života dovoljno velik i za njih.