Najavili smo da šlag dolazi na kraju a naš šlag za kraj predstavljanja dobitnika nagrada i priznanja Karlovačke športska zajednica (KŠZ) za prošlu godinu završavamo predstavljanjem sportskog djelatnika i našeg kolege sportskog novinara s Hrvatskog radija Karlovac Branka Obradovića – Kine.
Podsjetimo da je DJ Kina u Hrvatskom domu 1979. oborio Guinnessov rekord u neprekidnom puštanju glazbe, 77 sati je od četvrtka do nedjelje puštao rock’n’roll. Uz to je odradio i “bonus” od pet sati da potvrdi rekord. Naravno da u ovom prilogu nije riječ o glazbi već o sportu.
Branko Obradović je dobitnik KŠZ-ove Nagrade za dugogodišnji rad u sportu, ili kako je još popularno zovu „nagrada za životno djelo“. Da postoji natjecanje u praćenju sportskih događaja Kina bi možda i u toj „sportskoj disciplini“ oborio Guinnessov rekord. Naime, gotovo nikad ne propušta niti jednu utakmicu u gradu – izvještava, fotografira, spikira … Marljiv poput mrava! Da postoji nagrada za marljivost on bi je sigurno zaslužio.
Koji su bili argumenti za dodjelu tog najvišeg priznanja KŠZ-a?
-Što se tiče sportskog novinarstva više od trideset godina pišem o sportu i upoznajem ljude s dostignućima karlovačkog sporta. Živim s karlovačkim sportom, radujem se njegovim uspjesima i tugujem zbog njegovih neuspjeha. Djelujem i kao sportski djelatnik u nekim klubovima, pokušavam dati svoj doprinos.
Možeš nam prokomentirati svoju izjavu „Sport mi je dao puno, a nadam se i ja njemu“?
-Sport mi je dao puno jer sam veći dio svog života bio u zdravoj okolini, među sportašima. Zahvaljujući sportu puno sam putovao, pratio sam sportaše na brojnim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Svaki tjedan veselio sam se vikendu kojeg sam provodio na sportskim terenima. Trudio sam se vratiti sportu što sam više mogao. Pratio sam klubove i sportaše u našoj sredini i prezentirao njihov rad. Pobornik sam one teze o kontinuiranom učenju, pa ja i sada u ovim godinama učim.
Što tebi znači ovo priznanje?
-Znači mi puno! To mi je za sada druga nagrada za životno djelo, prva je bila od Hrvatske udruge radijskih nakladnika (HURIN). Ova nagrada Karlovačke sportske zajednice mi je posebno važna jer sam se kao Karlovčanin uvijek trudio dati što više svom gradu. Sada je taj moj rad prepoznat ovom nagradom i ja sam sretan i ponosan.
Predsjednik si STK Aquaestil. Zar nije logičnije da ti onda priznanje dodijeli dugoreška sportska zajednica?
-Iako sam godina pratio rad tog kluba, prekratko vrijeme sam tamo da bih konkurirao za takvo priznanje. Moram priznati da sam prije nekoliko godina dobio godišnje priznanje od Sportske zajednice Duga Resa. Član sam i Izvršnog odora dugoreške sportske zajednice. Drago mi je da kao Karlovčanin mogu pomoći i dugoreškom sportu.
Misliš da je članstvo u nekom klubu, ili skupštini, dovoljan razlog za priznanje?
-Naravno da nije i ne vjerujem da tako nešto može proći kod onih koji odlučuju o priznanju. Kada sam bio pozvan da sudjelujem u radu nekog kluba onda sam to prihvatio od srca i odradio sve zadatke.
Pretpostavljam da ti je poznato da za izvještavanje sa svjetskih, europskih, olimpijskih i raznih sličnih međunarodnih natjecanja treba imati akreditaciju. Od koga si dobio akreditacije?
-Već sam kazao da sam zahvaljujući sportu obišao mnogo zemalja; gotovo cijelu Europu, bio sam u Kairu, Sydneyu, Harbinu u Kini, Geelongu u Australiji i San Franciscu. Naravno, za svaku akreditaciju inicijativa je krenula od mene i moje redakcije. U Sydneyu sam bio 2000. godine na Paraolimpijskim igrama. Akreditaciju je riješio Hrvatski paraolimpijski odbor a čekala me u press centru u Olimpijskom selu. Na to veliko natjecanje išla su samo dva novinara iz Hrvatske, jedan kolega iz HTV-a i ja. Mi smo praktički bili dio našeg tima na Paraolimpijskim igrama. Smještaj sam si sam sredio, bio sam kod članova Hrvatskog karlovačkog društva Sydney. Na svjetskim i europskim prvenstvima u stolnom tenisu akreditacije su išle preko Hrvatskog stolnoteniskog saveza.
Ako imaš kakvo izvješće s tih natjecanja objavit ćemo ga?
– Ne znam morao bih ga potražiti.
Obrazloženje Karlovačke športske zajednice
„Branko Obradović – Kina (rođen 12. rujna 1956. u Požegi). Kako je otac Karlovčanin, a majka Slavonka, nakon 10-ak dana doselili su u Karlovac i tu živi cijeli život.
Cijeli njegov život ustvari je sport, jedno natjecanje. Njegovi početci bili su u nogometu, kod legendarnog “Čavleka”, a zatim se posvetio tenisu i svakodnevno „visio“ u Vrbanićevom perivoju.
Kao novinar, prati sport više od 30 godina. Izvještavao je s brojnih velikih natjecanja, s Paraolimpijskih igara u Sydneyu 2000. godine, svjetskih juniorskih prvenstava u stolnom tenisu u Kairu 2007. godine i San Franciscu 2008. godine. Godine 2002. pratio je karlovačke bejzbolaše na turneji po Americi, a s karlovačkim rukometašima i dugoreškim stolnotenisačicama prošao je gotovo cijelu Europu. Sa stolnoteniskom reprezentacijom Hrvatske bio je mjesec dana u Kini i na Otvorenom juniorskom prvenstvu Australije.
Dok je radio na TV 4 rijeke vodio je Sportsku emisiju Kineski zid, a već 20 godina piše istoimenu kolumnu u Karlovačkom tjedniku, uređuje i radijsku emisiju “Sport ponedjeljkom”.
Član je skupštine Hrvatskog rukometnog kluba Karlovac, tajnik CEIK ‘Braća Seljan’, član Planinarskog društva Karlovac i predsjednik Stolnoteniskog kluba Aquaestil iz Duga Rese. Godinama bio je i član skupštine Nogometnog kluba Karlovac 1919.
Svoj doprinos sportu daje i kao spiker na sportskim događajima već 30 godina na nogometnim i rukometnim utakmicama, nizu utakmica rukometne reprezentacije Hrvatske, a bio je i spiker na svim važnijim međunarodnim događajima u Karlovcu.
Član je Hrvatskog zbora sportskih novinara od kojeg je prije 10 godina nagrađen za trud i rad na Televiziji 4 rijeke. Četiri godine glavni je urednik Hrvatskog radio Karlovca.
„Sport mi je dao puno, a nadam se i ja njemu“, rekao je jednom prilikom Branko Obradović.
Foto: Privatna arhiva
