NEOČEKIVANI PRVAK: Mladić koji je dio djetinjstva proveo u Zagrebu, trenirao nogomet s Dominikom Prpićem, danas je najbolji sveučilišni kicker u američkom nogometu u cijelom SAD-u
Hrvatski košarkaški fanovi će dio uskrsnog vikenda provesti i prateći hoće li blizanci Tomislav i Zvonimir Ivišić postati NCAA prvaci, ali vrlo malo naših ljubitelja sporta zna da smo u 2026. godini već dobili jednog sveučilišnog prvaka u loptačkim sportovima.
Nicolas Nico Radičić (22) je kicker (igrač koji izvodi nogom udarce vrijedne tri ili jednog boda) sveučilišta Indiana University. Najbolji u Americi na svojoj poziciji.
Rođen u Kaliforniji, živio u Zagrebu pa se vratio u SAD…
- Malo mi fale neke riječi, pa možda ubacim, ali… I think that ide dobro – nasmijali smo se obojica kada smo se na početku telefonskog razgovora dogovarali hoćemo li na hrvatskom ili engleskom jeziku. I odmah usuglasili.
“Za sad zvuči odlično. Ionako mladi ovdje svako malo ubacuju nešto na engleskom, tako da… Nema razlike”, odgovorili smo…
Nakon kratkog upoznavanja priču smo započeli kronološki s predstavljanjem sugovornika kojem se proriče ozbiljna karijera u NFL-u.
- Rođen sam u Kaliforniji, u Santa Clari, a nakon što su se mama i tata počeli osjećati ‘homesick’, vratili smo se u Zagreb u kojem smo živjeli do kraja mojeg petog razreda. Od šestog razreda živimo ovdje u Dallasu, točnije u Coppellu. Obitelj je i dalje tamo, a ja sam otišao na koledž u Indianu.
Selidba se dogodila 2016. godine, a razlog odlaska iz Hrvatske je toliko čest i potpuno razumljiv…
- Roditelji su shvatili da je za sestrin i moj život bolje školovati se i živjeti u Americi. Sestra Anamarija je tada baš kretala u srednju školu. Stari je dobio posao ovdje, radi u informatici. Mama je imala problema s očima pa sad ne radi, ali je dobro.
Nico svojim hrvatskim domom smatra Zagreb. Majka Vesna je iz Zadra, otac Tomislav iz zagrebačkog Trnja, ali podrijetlom s Jelse na otoku Hvaru. Kasnije ćemo za tatu Radičića saznati: “veliki sam Dinamovac sve dok ne igra protiv Hajduka; ipak su jelšanski geni nadjačali zagrebačko odrastanje”.
Dakle, Hajduk ispred Dinama?
- Meni i tati Hajduk, a mama je za Dinamo. Ponekad ima zadirkivanja, ali pokriveni smo na svim stranama.
Junak priče mogao bi biti i “bijeli anđeo” da je nogometni klub njegove mladosti još uvijek na prijašnjoj razini. Ali nije…
- Iz tog vremena mi je dobar prijatelj ostao Dominik Prpić. ‘Center back’, sad u Portu, a prije je igrao za Hajduk. Dobar lik – nasmijao se Radičić.
S Petrom Musom, golgeterom FC Dallasa, se još nije sreo i upoznao.
- Dallas ima sedam milijuna stanovnika, kao dvije Hrvatske, nije to baš tako jednostavno.
Pogotovo jer, otkako je sveučilištarac, Radičić ne živi u Teksasu nego u Bloomingtonu u američkoj saveznoj državi Indiani.
- Kad će reprezentacija igrati u Dallasu na Svjetskom prvenstvu, ja ću biti u Indiani. To je vrijeme naših priprema za novu sezonu.
Sport je odmalena bio njegov razvojni put, što nije nimalo čudno jer je cijela obitelj sportska.
- Stari je igrao vaterpolo, bio je golman, i prvi put je u Ameriku došao na punu školarinu za sveučilište Pepperdine. Mama se bavila skokovima u vodu, sestra Anamarija je bila plivačica.
Nico Radičić studira sportski marketing i menadžment i preostale su mu još dvije godine ako će ostati na sveučilištu do kraja. Prve godine nije igrao zbog teže ozljede.
Iako je, kad se zbroji, veći dio života proveo u SAD-u, prvi izbor je bio naš, a ne američki nogomet. Naravno…
- Da, igrao sam za NK Zagreb, bio i u Prečkom jednu godinu. Kad smo došli ovdje, igrao sam za FC Dallas dvije godine. To je onaj klub iz MLS-a, bio sam u njihovim mlađim kategorijama. ‘Center mid’, ‘attacking mid’ i ‘attacker’ su moje pozicije. Bio sam dobar, ali nešto mi je falilo. Dečki iz škole su me i ranije nagovarali da probam ‘football’ pa sam napokon pristao. Naravno da sam ja tamo odmah počeo udarati loptu nogom i izgledao sam jako dobro pa su mi rekli da moram ostati. Bilo mi je teško odustati od ‘soccera’, nisam znao što napraviti, a prije odluke sam i puno pričao s mamom i starim.
Rođeni kicker, reklo bi se. Iako se okušao i na poziciji hvatača.
- Nakon prve godine u srednjoj školi odustao sam od wide receivera i ostao samo u kickingu.
S pravom. Pohvale i priznanja samo su se nizali. I to se nije promijenilo do dana današnjeg.
- Već nakon prvog kampa na kojem se ocjenjuju igrači, stavili su me na poziciju broj jedan u Americi i tada smo definitivno odustali od ‘soccera’. Zaključak je bio da moram ‘run with it’ i da je to najbolje za mene. Treneri iz FC Dallasa nisu htjeli dati da odem, ali morao sam jer je to moj život. Do kraja srednje škole uvijek sam bio u top 3 u SAD-u,
dobio sam i školarinu.
Niz sveučilišta se zanimalo za mladog Nica, a on je izabrao program koji mu je najviše odgovarao. Danas se zna da je to bio dobar potez.
- Nije mi bilo važno koji koledž ima reputaciju da je najbolji, nego koji će biti najbolji za moj razvoj. Došao je i novi trener i uskoro smo postali jedni od najboljih programa u NCAA-u. Na domaćim utakmicama bude i više od 50.000 gledatelja.
I tako, malo-pomalo, Indiana University i Nico Radičić došli su ove sezone do finalne utakmice protiv sveučilišta iz Miamija. Na stadionu NFL momčadi Miami Dolphinsa, dakle, na gostovanju. Kako bi trijumf bio još slađi. Radičić je svojoj momčadi donio devet od ukupno 27 poena.
S obzirom na to da je na kraju bilo šest razlike (27-21), svaki njegov udarac bio je zlata vrijedan.
- Pogodio sam dva field goala i tri ekstra poena za tih devet poena. Bez promašaja. Uh, kakvo je to slavlje bilo poslije kada smo se vratili. Dočekali su nas već na aerodromu, a temperatura je bila -20. Sad kad smo prvaci, narasla nam je popularnost na kampusu. Nekada primijetim i da nam se drugi studenti boje prići, meni je sve to neobično. No, druge stvari se ne mijenjaju. I dalje imamo ‘class’ dvaput dnevno, a prije toga trening u šest ujutro.
Stopostotnim učinkom u finalnoj utakmici samo je potvrdio priznanja koja je dobio. Nagradu za najboljeg kickera u Big Ten konferenciji, a izabran je i u najbolju momčad svoje konferencije. I treneri i novinari su ga nagradili, birao se samo jedan kicker. I sad Hrvatska ima najboljeg sveučilištarca na jednoj poziciji u cijeloj Americi.
I to u sportu koji je tamo praktički religija. Ili jedna od sportskih religija.
- Je, je. Svjestan sam da u Hrvatskoj poznavanje američkog nogometa nije još na visokoj razini pa mi je nekada to teže objasniti, ali ovdje je to ‘big deal’.
Već smo napisali da je Radičićev plan ostati još dvije godine na koledžu, a sportski san u ovom dijelu karijere postaviti novi rekord u postotku realiziranih field goalova, biti najbolji u povijesti…
- U obje sezoni sam promašio po jedan field goal. Ukupno sam na 29 pogođenih iz 31 pokušaja, što je 93 posto, a sveučilišni rekord je 89 posto. Zasad imam taj rekord, ali imam još dvije sezone za odraditi, što znači da ga mogu i izgubiti. Extra point nisam nikada promašio, imam ih 158 u ove dvije godine.
Brojke su impresivne jer pozicija kickera je takva da u igru ulaze samo u trenucima kada treba šutirati. Pauze znaju biti prilično duge, a koncentracija ne smije opasti…
- Možda udarim loptu pet do šest puta, a utakmica traje i više od tri sata. Nije lako stalno biti spreman jer se može dogoditi da je taj peti ili šesti udarac jako važan. Za pobjedu ili za preokretanje rezultata. Uz teren imam mrežu za udarce i svakih pet minuta udarim loptu deset puta kako bi mi noga ostala topla. Da, kad uvjerljivo pobjeđujemo, može mi biti dosadno, ali bez obzira na to moram ostati spreman.
Zanimale su nas i njegove rekordne udaljenosti…
- U koledžu nisam dobio priliku šutirati s udaljenosti veće od 46 jardi, ali na treningu sam udario i sa 67. S obzirom na to da smo jako dobra momčad i često dođemo do end zone, jednostavno nemam ni priliku pucati s većih udaljenosti.
Zasad, ali tko zna. Možda se s dolaskom u NFL i to promijeni.
- Na draftu obično izaberu jednog ili dva kickera, nekada i manje, pa su najvažniji mini-kampovi na koje nas zovu klubovi. Očekujem da ću nakon još dvije godine na koledžu imati veliki ‘shot’ da budem draftiran. Ako ste izabrani na draftu dobijete bolji ugovor i status nego kad potpisujete kao ‘free agent‘.
Nico nam je u nekoliko navrata spominjao koliko mu je važna bila, i još uvijek jest, podrška obitelji. Gleda se svaka utakmica, na stadione dolazi kada god su u prilici. Otac Tomislav se na društvenim mrežama brine da cijela obitelj zna kako se Nicina karijera razvija…
- Želimo da familija zna što se ovdje događa. Roditelji svako ljeto dolaze u Hrvatsku, ja zbog škole ne uspijevam svaki put. Ovo ljeto neću, ali ono poslije dolazim i u Zagreb i na Hvar. U meni teče hrvatska krv, tako da ljudima uvijek govorim da sam iz Hrvatske, da sam Hrvat. Ali rodio sam se ovdje, Amerika mi je dala ‘opportunities’, imam i državljanstvo, tako da sam i Amerikanac. Nekada se osjećam i da sam 50:50.
Hrvatska je dosad ostavila ozbiljan trag u američkom nogometu i NFL-u. I igrački i trenerski. Bill Belichick, David Diehl, Rob Ninkovich, Nick Saban, Frank Sinkwich (Sinković)… Vjerujemo da će se tom nizu priključiti i Nico Radičić. S jednim dodatkom. Nitko od navedenih nije živio u Hrvatskoj nego ovaj mladić. Sveučilišni prvak SAD-a i najbolji kicker u Americi.
Izvor: SN Foto: Privatna arhiva