Košarkaški klub Željezničar Karlovac osnovan je 1964. godine pod imenom Udarnik, a već godinu dana poslije mijenja naziv u Željezničar. Od samih početaka klub je imao važnu ulogu u razvoju i afirmaciji košarke u Karlovcu, ali i znatno šire, u tadašnjem jugoslavenskom sportskom prostoru.
I prije ulaska u svoje najslavnije razdoblje, Željezničar je desetljećima bio prepoznatljiv i respektabilan sudionik saveznih natjecanja. Sve do 1980. godine klub je kontinuirano igrao važnu ulogu u jugoslavenskoj košarci, ostavljajući trag koji je nadilazio lokalne okvire. Upravo su u tim godinama dres Željezničara nosili igrači koji su obilježili jednu sportsku epohu i zauvijek ostali upisani u kolektivno pamćenje grada: Slobodan „Boco“ Kolaković, Živko Kasun, Boris Križan i drugi. U usporedbi s tim vremenima, današnja karlovačka košarka, nažalost, nije niti približno na razini kakvu je imala u razdoblju najveće snage Željezničara.
Prije 1970-ih: temelji jedne košarkaške tradicije
Još prije 1970-ih godina Košarkaški klub Željezničar bio je već afirmirano ime jugoslavenske košarke. Tijekom 1950-ih i 1960-ih, pod nazivima Udarnik i Željezničar, karlovački je klub bio redovit sudionik saveznih natjecanja, uključujući i najviši rang tadašnje lige. U vremenu kada je jugoslavenska košarka bila među najjačima u Europi, Željezničar je imao status čvrstog i respektabilnog protivnika, osobito na domaćem terenu.
U tom razdoblju stvoren je snažan identitet kluba i kontinuitet koji je Karlovac dugoročno držao na košarkaškoj karti Jugoslavije. Upravo tada afirmirali su se igrači koji će kasnije postati simboli jedne epohe, poput Slobodana „Boce“ Kolakovića, Živka Kasuna i Borisa Križana, ali i niz drugih koji su nosili igru i ugled Željezničara. Sezone koje su slijedile, uključujući i onu 1971./72., nisu bile iznimka, nego logičan nastavak već izgrađene košarkaške tradicije.
Posebno mjesto u klupskoj povijesti zauzima sezona 1971./72., kada Željezničar nastupa u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije. Karlovačka momčad tada osvaja 11. mjesto uz omjer od sedam pobjeda i 15 poraza. Momčad je vodio trener Milenko Mamula, a za Željezničar su te sezone nastupali: Ivan Maslak, Zlatko Kauzlarić, Slobodan Krivokuća, Stevica Kosanović, Boris Križan, Željko Dokman, Ivan Galović, Damir Rukavina, Branko Kosanović, Nikola Slavujević, Tomislav Pavletić i Vladimir Đukić.
Novo snažno uzlijetanje kluba dolazi početkom 1980-ih. U sezoni 1980./81. Željezničar, kao prvak Hrvatske, ulazi u II. saveznu ligu – zapad, u kojoj nastupa četiri sezone. Vrhunac klupske povijesti ostvaren je u sezoni 1983./84., kada osvaja prvo mjesto u II. saveznoj ligi – zapad i izbori plasman u I. saveznu ligu, tada najviši rang jugoslavenske košarke.
U elitnom društvu Željezničar se zadržava dvije sezone. U sezoni 1984./85. zauzima 9. mjesto, dok u sezoni 1985./86. ispada iz lige te se ponovno vraća u II. saveznu ligu – zapad. Iako vremenski kratko, to razdoblje ostalo je trajno upisano kao potvrda dugogodišnje kvalitete, kontinuiteta rada i sportskog ugleda kluba.
Sličice iz albuma KOŠ
Da sjećanje na te generacije ne ostane samo u zapisnicima i tablicama, svjedoči i legendarni album KOŠ, u kojem su sačuvani vizualni tragovi jedne košarkaške epohe. Među sportašima čije su se sličice našle u albumu bili su Željko Dokman, Vladimir Đukić, Ivan Galović, Zlatko Kauzlarić, Branko i Stevica Kosanović, Slobodan Krivokuća, Boris Križan, Ivan Maslak, Tomislav Pavletić, Damir Rukavina i Nikola Slavujević.
Sve su to djelići vremena u kojem je Željezničar bio mnogo više od sportskog kolektiva – bio je simbol grada i dokaz da je Karlovac nekoć imao košarku koja se po kvaliteti, imenu i značaju mjerila s najboljima.
KAŠ-ev vremeplov ovom se pričom vraća upravo u to vrijeme, kada je Željezničar bio mjera košarkaške vrijednosti, a Karlovac grad u kojem se igrala ozbiljna košarka.