Nakon kraha Šanca, Roling ulazi u seniorsku košarku i najavljuje preuzimanje vodeće uloge. Pitanje više nije samo što će biti sa Šancem, nego tko će i kako voditi karlovačku košarku u budućnosti.
Nakon što je klub odustao od natjecanja u Drugoj muškoj ligi, a istodobno ostao i bez seniorske momčadi i praktički bez svih mlađih dobnih kategorija, teško je izbjeći zaključak da se jedan od važnijih klubova u povijesti karlovačke košarke nalazi u vrlo ozbiljnoj situaciji. I tu zapravo više nije najvažnije zašto Šanac neće igrati sezonu koja je pred nama. Mnogo je važnije kako je klub koji je prošle sezone osvojio Drugu ligu Zapad i izborio kvalifikacije za viši rang došao u situaciju da nekoliko mjeseci poslije nema nijednu prijavljenu mlađu kategoriju i ne može okupiti seniorsku momčad za nastavak natjecanja. Takav pad ne događa se preko noći i teško ga je objasniti jednim događajem, jednom odlukom ili jednim nesporazumom.
Problemi u Šancu, prema svemu što se posljednjih godina moglo vidjeti i čuti u karlovačkim košarkaškim krugovima, očito su se gomilali dugo. Ovoga su ljeta samo došli do točke u kojoj ih više nije bilo moguće prikrivati. Nakon dugogodišnjeg nezadovoljstva, koje je kulminiralo u kvalifikacijama za Prvu ligu, klub su napustili svi igrači seniorske momčadi. To je samo po sebi bio ozbiljan udarac. No kada su nakon seniora počela odlaziti i djeca, postalo je jasno da nije riječ samo o uobičajenoj rekonstrukciji momčadi ili promjeni generacije, nego o puno dubljem problemu. Kada iz jednog kluba istodobno odlaze gotovo svi seniori i gotovo sve mlađe kategorije, teško je više govoriti samo o sportskom rezultatu. Tada je riječ o funkcioniranju kluba. A upravo se na tom području posljednjih godina očito nije napravilo dovoljno.
Kada problemi više nisu mogli biti skriveni
Posebno zabrinjava činjenica da KK Šanac, navodno, o odluci da odustaje od natjecanja nije službeno obavijestio ni Košarkaški savez Karlovačke županije. Savez je status seniorske momčadi morao provjeravati kod Hrvatskog košarkaškog saveza, a istodobno je utvrđeno da za novu sezonu nije prijavljena nijedna mlađa dobna kategorija. Za klub koji je korisnik gradskih sredstava i jedan od gradskih prioritetnih sportskih kolektiva to nije samo administrativni propust. To je ozbiljan pokazatelj stanja u kojem se klub nalazi. I zato će se, osim pitanja što će biti sa Šancem, morati otvoriti i pitanje odgovornosti. Ne samo odgovornosti ljudi koji su posljednjih godina vodili klub, nego i odgovornosti svih onih koji su imali mogućnost i obvezu reagirati dok su problemi još bili rješivi. Nije dovoljno danas konstatirati da se klub našao u ovakvoj situaciji. Ako su nezadovoljstvo, sukobi i organizacijski problemi trajali godinama, onda se mora postaviti pitanje zašto se reagiralo tek kada su igrači otišli, kada su djeca otišla i kada je klub odustao od natjecanja.
U tom smislu bilo bi prejednostavno cijelu priču svesti na dva čovjeka – predsjednika i trenera – i reći da je Šanac njihovom zaslugom ili krivnjom došao do kraja. Oni svakako moraju preuzeti svoj dio odgovornosti, jer svatko tko vodi sportski klub odgovara i za način na koji ga vodi, ali ovakav rasplet istodobno govori i o slabosti sustava koji je dopustio da problemi toliko dugo traju. Klub ne može ovisiti o tome hoće li se dvojica ljudi uspjeti dogovoriti. Pogotovo ne klub koji bi trebao biti važan dio gradske sportske infrastrukture i koji godinama koristi javna sredstva i gradske termine. Ako je interes djece, igrača i karlovačke košarke iznad interesa pojedinaca – a trebao bi biti – onda je interes sustava da se takva situacija spriječi prije nego što postane nepopravljiva.
Najvažnije je sačuvati djecu i košarku
Najtužniji dio ove priče upravo su djeca. Seniori će pronaći nove klubove. Većina ih, srećom, neće morati napustiti Karlovac. Dio igrača već je pronašao nove sredine, a mnogi će, prema svemu sudeći, nastaviti igrati u klubovima s područja Karlovačke županije. No djeca su trebala biti posljednja koja će osjetiti posljedice bilo kakvih neslaganja odraslih ljudi. Tu se otvara i možda najvažnija činjenica cijele priče: Karlovcu ne nedostaje interesa za košarku. Dovoljno je pogledati što se posljednjih mjeseci događa na Šancu. Ljetna liga ponovno je okupila igrače, publiku i generacije karlovačkih zaljubljenika u košarku. Tribine su pune, košarka se igra i gleda, a duh koji je desetljećima bio sastavni dio sportskog identiteta grada ponovno je živ.
Dakle, problem nije u tome što Karlovac više ne želi košarku. Upravo suprotno. Interes postoji. Igrači postoje. Djeca postoje. Publika postoji. Problem je očito u tome kako taj interes pretvoriti u stabilan i ozbiljno organiziran sustav.
ROLING ULAZI U SENIORSKU KOŠARKU
Dobra vijest za karlovačku košarku: KK Roling od ove sezone ima seniorsku momčad, koja će se natjecati u Trećoj ligi – Centar.
Kako je za Kaportal novinaru Darku Liscu potvrdio osnivač i trener Rolinga Vedran Benić, momčad će uglavnom činiti mladi igrači kojima je Roling matični klub, uz nekoliko igrača pristiglih iz Šanca. Benić pritom ne postavlja nerealne ciljeve – prioritet je stabilizirati momčad i mirno odraditi prvu sezonu, a tek potom krenuti prema višim ambicijama.
Izvor: Pročitajte cijeli intervju na Kaportalu
U tom kontekstu Rolingova odluka dobiva puno veće značenje od samog ulaska u seniorsko natjecanje. Ako je Šanac dosad bio neupitno središte karlovačke klupske košarke, sada se očito događa preslagivanje. Hoće li Roling doista postati novi nositelj karlovačke košarke, pokazat će vrijeme, ali činjenica je da je upravo on u ovom trenutku taj koji okuplja djecu, stvara seniorsku momčad i preuzima sve veću odgovornost.
Roling već nekoliko godina sustavno radi s mlađim kategorijama, a sada je napravio i korak prema seniorskoj košarci. Dio mladih igrača koji su napustili Šanac upravo je tamo nastavio trenirati. Ako se ta priča nastavi razvijati, Roling bi mogao postati temelj nove, zdravije faze karlovačke klupske košarke.
Sada je vrijeme za poteze
No za to će trebati reagirati brzo. Karlovačka športska zajednica sada mora odlučiti što će biti sa sredstvima i terminima koji su dosad bili namijenjeni Šancu. Nema smisla da sredstva namijenjena radu s igračima i djecom ostanu vezana uz klub koji više nema ni seniorsku momčad ni prijavljene mlađe kategorije. Ako postoji klub koji je spreman preuzeti dio tog posla, onda sredstva i uvjeti moraju pratiti djecu i sport, a ne formalno ime kluba.
To, međutim, ne znači da treba izbrisati Šanac iz karlovačke košarkaške priče. Naprotiv. Njegova povijest, tradicija i činjenica da je izravni nasljednik nekadašnjeg Željezničara obvezuju sve koji danas odlučuju o budućnosti karlovačke košarke da ovu situaciju shvate ozbiljno. Tradicija sama po sebi ne može održavati klub na životu, ali može biti temelj na kojem će se jednom izgraditi nešto novo i bolje. Možda je upravo to jedina pozitivna stvar koja se iz ove situacije može izvući. Šanac je došao u vrlo tešku situaciju, ali karlovačka košarka nije nestala. Igrači su tu, djeca su tu, publika je tu, interes je tu. Ono čega očito nije bilo dovoljno jest organizacije, odgovornosti i spremnosti da se problemi rješavaju prije nego što postanu nerješivi.
Zato sada više nije vrijeme za međusobna prebacivanja krivnje niti za čekanje da se stvari nekako same poslože. Ako KK Šanac više nije u stanju funkcionirati na način na koji je funkcionirao dosad, onda treba otvoreno razgovarati o njegovoj budućnosti. Ako će drugi klubovi preuzeti njegovu djecu i igrače, treba im osigurati uvjete za rad. Ako su Šancu bila namijenjena javna sredstva i termini, treba ih usmjeriti tamo gdje će od njih imati koristi oni zbog kojih ta sredstva i postoje – djeca, sportaši i karlovačka košarka. Jer nije najvažnije hoće li preživjeti jedan naziv. Najvažnije je da preživi i nastavi rasti – karlovačka košarka.
A nakon svega što se dogodilo sa Šancem, bilo bi neodgovorno dopustiti da se ista priča jednog dana ponovi s nekim drugim klubom. Istodobno, bilo bi pogrešno iz ove priče izvući samo crne zaključke.
Karlovac i dalje ima ljude koji vole košarku, djecu koja žele trenirati, igrače koji žele igrati i publiku koja želi gledati. To je temelj na kojem se može graditi. Možda je zato ovo, koliko god trenutak bio težak, i prilika da se karlovačka košarka ponovno posloži na zdravijim osnovama – s više suradnje, odgovornosti i sustavnog rada s mladima.
Karlovac očito još uvijek voli košarku. Sada samo treba pokazati da zna njome i upravljati. A onda budućnost karlovačke košarke, unatoč svemu, može biti puno bolja nego što se danas čini.
Foto: R. Fajt / Kaportal