Pobuna igrača KK Šanac otvorila je pitanja o načinu vođenja jednog kluba, no stvarni problem daleko je širi. Karlovac je nekad bio ozbiljna košarkaška sredina, a danas se bori za opstanak seniorskog pogona. Istodobno, hrvatska košarka prolazi kroz najdublju krizu od osamostaljenja pa je legitimno zapitati se koliko je lokalna priča zapravo samo odraz nacionalnog stanja
Petnaest igrača protiv uprave, zahtjev za izvanrednom skupštinom te otvorene optužbe za nerad, lošu organizaciju i izostanak bilo kakve vizije razvoja kluba posljednjih su dana ponovno doveli karlovačku košarku u središte pozornosti. Nažalost, ne zbog sportskog uspjeha, pune dvorane ili nekog novog talenta koji je izrastao na gradskim parketima, nego zbog sukoba koji je dugo tinjao i sada je napokon izbio na površinu.
Kriza koja odavno nije samo karlovačka
O tome su već opširno izvijestili kolege iz lokalnih medija, prenoseći stavove igrača, bivših trenera i ljudi koji godinama upozoravaju da stvari u KK Šancu ne funkcioniraju kako bi trebale. Sigurno je da i druga strana zaslužuje priliku iznijeti svoje argumente, a vrijeme će pokazati kako će završiti ova priča. No možda je važnije postaviti jedno drugo pitanje – je li problem doista samo u KK Šancu?
Jer ako jest, kako objasniti da hrvatska košarka već godinama prolazi kroz krizu kakvu ne pamti od samostalnosti države? Nekada smo raspravljali može li Hrvatska osvojiti medalju na europskom ili svjetskom prvenstvu. Danas raspravljamo može li se uopće plasirati na velika natjecanja. Nekada su hrvatski klubovi igrali značajnu ulogu u europskoj košarci, a danas se bore za goli opstanak. Nekada su djeca masovno birala košarku, dok se danas mnogi klubovi bore da uopće popune mlađe kategorije.
U takvom okruženju nije realno očekivati da će Karlovac biti izolirani otok uspjeha. Naprotiv, Karlovac je postao ogledalo problema koji su godinama prisutni u cijelom sustavu, možda i jedan od najboljih primjera koliko se duboko kriza hrvatske košarke uvukla u lokalne sredine koje su nekad živjele za ovaj sport.
Od pune dvorane do borbe za opstanak
A Karlovac je grad koji ima košarkašku tradiciju. Grad koji je iznjedrio igrače, trenere i sportske djelatnike koji su ostavili trag daleko izvan njegovih granica. Grad u kojem se košarka pratila sa strašću i u kojem su pune tribine bile sasvim normalna pojava. Nije bilo tako davno kada su košarkaške utakmice bile važan dio sportskog života grada. Karlovac možda nije živio samo za košarku, ali je košarka imala svoje mjesto, svoju publiku i svoju težinu. Danas se, nažalost, mnogo više govori o problemima nego o samoj igri.
Danas se govori o odlasku djece iz omladinskog pogona, o generacijama koje ne igraju natjecateljske utakmice i o mogućnosti da gotovo cijela seniorska momčad napusti klub. To nisu problemi koji nastaju preko noći. Oni su rezultat godina i godina propuštenih prilika, pogrešnih procjena, nedostatka ljudi, novca, energije ili svega pomalo.
Najvažnije pitanje tek dolazi
Možemo se danas baviti pitanjem tko je za to odgovoran i treba se njime baviti, jer svaki sportski kolektiv mora imati odgovornost prema svojim članovima, sportašima i javnosti. No jednako je važno postaviti pitanje što dalje. Jer ako se sva rasprava svede samo na smjenu jednih i dolazak drugih ljudi, a da pritom nitko ne ponudi odgovor kako vratiti djecu u dvoranu, kako stvoriti nove trenere, kako podići kvalitetu rada i kako ponovno učiniti košarku važnim dijelom sportskog života grada na osam obala, onda će se za nekoliko godina voditi ista rasprava. Možda s drugim imenima, ali s istim problemima.
U cijeloj ovoj priči posebno zabrinjava činjenica da se sve manje govori o košarci, a sve više o preživljavanju. Koliko danas djece trenira košarku u Karlovcu? Koliko ih ostaje u sportu nakon osnovne škole? Koliko ih sanja da jednoga dana zaigra za seniorsku momčad? Koliko ih dolazi gledati utakmice? To su pitanja na koja bi svaka ozbiljna košarkaška sredina morala imati odgovor, jer klubovi postoje zbog sporta, a ne sport zbog klubova.
Zato aktualna događanja u Šancu ne bi smjela ostati samo još jedna epizoda lokalnog sportskog sukoba. Ona bi trebala biti povod za ozbiljan razgovor o budućnosti karlovačke košarke. Karlovac zaslužuje imati košarku koja će biti tema zbog rezultata, pune dvorane i mladih igrača, a ne zbog izvanrednih skupština, optužbi i prijetnji odlascima.
No da bi se to dogodilo, neće biti dovoljna samo promjena jedne uprave, jednog predsjednika ili jednog saziva skupštine. Potrebna je jasna vizija, strpljiv rad i povratak povjerenja u sport koji je desetljećima bio jedan od simbola grada. U protivnom će Karlovac i dalje biti tek još jedan dokaz onoga što se posljednjih godina događa hrvatskoj košarci.
Foto: R. Fajt / Kaportal