Stvarno, a što bismo mi da nam nema tih naših sportaša? U prošlom smo tjednu i tugovali i radovali se, plakali i navijali, kako koji dan – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
Kolega Tomislav Cvitković mi je u razgovoru za „Tribinu“ Al Jazeere Balkans zadao nekoliko vrlo teških i emotivnih pitanja o onima koji više nisu s nama, koji su nas tog tjedna napustili, ali odmah potom i najavio nove izazove koji su ispred hrvatskih sportaša, čak ni ne razmišljajući o onima koji su se baš ovih dana dogodili. I onda dođe vikend u kojem Hrvatska pospremi dva srebra u džudu, Matić i Prodan, broncu u atletici Mihaljevića plus najbolji hrvatski rezultat Bjeljac na 10 kilometara, iz Kaira se strijelci vraćaju s dva zlata, Cibona pobjeđuje Partizana, malonogometaši čvrsto koračaju prema EP, domaća prvenstva u gotovo svim sportovima postaju napetija, dakle život nam se nameće u punoj svojoj veličini. I onaj donekle taman i neugodan, ali i onaj svijetli, veseliji, radosniji. A to je samo vezano uz sport i sportaše, unatoč i usprkos koroni, netreniranju, izolaciji, problemima s putovanjima, svim i svačim…
Nenad Bjelica je, meni neuobičajeno, dosta digao glas na VAR i odluku koje je njegovom klubu izbila pobjedu u srazu s Goricom. Kad pogledam, a ono mi se čini da je Bjelica skroz u pravu, no s druge strane, ako su nogometaši pristali na VAR i ako je toliko novaca u njega utrošeno, plus obuka i sve ostalo – spora zapravo ne bi trebalo biti. Odluka VAR-a je konačna i jedina ispravna. U malo manjem okružju džudaša isto je tako primijećeno da su suci odjednom jako ubrzali borbe, sudeći tzv. „neaktivnost“ puno brže nego do sada. Ako je to u svrhu ubrzanja natjecanja, vjerujem zbog televizije, onda pozdravljam, iako je i do sada TV vrijeme bilo dosta precizno određivano. U svakom slučaju, pravila nisu tu da se krše, nego da se poštuju, ali ne kako kome odgovara, nego kako svima odgovara ili ne odgovara. Znam, naravno, da će sad osvanuti neka teorija zavjere Dinama i Rijeke, a valjda onda i Hajduka protiv Osijeka, ili samo Dinama i Rijeke protiv Osijeka i Hajduka, ili tko zna kakva, ali sigurno će se pojaviti, čim Bjelica tako žustro reagira izravno u mikrofone, svjestan da bi mogao dobiti i nekakvu kaznu. Dakako da će uvijek biti nesretnika ili nezadovoljnika, kao nedavno na vaterpolskom turniru u Rotterdamu. Ivica Tucak čak je uzeo nekoliko dana odmora od medija prije nego je iznio čistu istinu, da hrvatska vaterpolska vrsta sasvim sigurno nije zaslužila da se na njoj isprobavaju suci iz vaterpolski potpuno nezrelih zemalja, na turniru na kojem se vade vize za olimpijske igre!
Što sad sve to ima jedno s drugim, nogomet s vaterpolom, atletika s džudom? Ima, jer i dalje su pravila, a ako postoji nezadovoljstvo postojećim stanjem, postoje procesi s kojima se takve stvari mogu i moraju mijenjati. Dobro, u vaterpolu je ovakvo očajno stanje već višegodišnje, pa i desetljetno, jer se u trenucima kad treba nešto reći ili napraviti jednostavno nema snage reagirati. Što je također pogrešno, naravno. Kao što bi pogrešno bilo da Bjelica ili ostali treneri ne reagiraju na nepravde koje su primijetili. Bolje bi i logičnije bilo da isto to naprave i kad se to dogodi protivnicima, no neću cjepidlačiti. Očekujem teoriju nogometne zavjere, ako već i nije negdje objavljena, samo još nisam vidio?
I da, najveći dio ovih događaja koje sam spominjao na sportskim terenima napokon je bio vidljiv i na ekranima u Hrvatskoj. Stvari se događaju i pokreću, napokon se sport vraća među ljude.
A jedino to je bitno….
SPTV www.sptv.hr peJURAtivno