Dobro je, barem smo sigurni tko će biti momčad godine u svim izborima koji nam ovih dana slijede. Isto tako, sad znamo kome sigurno ne bismo dali da nam vodi bilo kakvu priredbu, a ponajmanje doček brončane reprezentacije nogometnog prvenstva na glavnom zagrebačkom trgu. Ni u ludilu. Onaj tko je odabrao ovu ekipu, bolje da se pokrije ušima preko glave.
I baš zato se možemo početi baviti drugim stvarima. Na primjer kad će se i gdje zakopati prva lopata nekakvog novog „nacionalnog“ nogometnog stadiona. Tri medalje iz 6 nastupa na svjetskim prvenstvima to svakako zaslužuju. Ili da se, na primjer, očisti Jarun od lopoča zbog svih medalja koje su samo Sinkovići donijeli u Hrvatsku. To je u desetak godina 8 svjetskih i tri olimpijske medalje. Samo Sinkovići, bez Martina, Skelina, osmerca itd. Dakle ne da se gradi novi veslački centar, nego da se postojeći očisti od lopoča. Mislim, kad se već gradi, radi i čisti, a novi zakon, navodno, predviđa užurbanu infrastrukturnu akciju…?
Pozabaviti se drugim krucijalnim problemima hrvatskoga sporta nemoguće je, jasno, preko noći. Čak i novom, navodno najboljem na svijetu, Zakonu o sportu. Pa smo zato odlučili da se problemima nećemo baviti ni preko dana? Svejedno, čini mi se da se nešto jako važno, a da toga još uopće nismo svjesni, pokrenulo baš ovoga vikenda, na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu. Naime, ima već neko vrijeme da je osnovan hrvatski Centar za izvrsnost sporta. Nedavno su u Savjet istoga imenovani i neki vrhunski treneri. Na primjer Rudić, Kostelić, Spahija, Dalić, Bralić, Červar, Rak, Krce, Jakelić. Ima ih još, možda ne baš svi u top trenerskoj klasi, ali ima ih. I sjeli su oni u nedjelju ujutro i iznjedrili su, barem ja tako mislim, povijesnu misao – da u Hrvatskoj treba što prije ukinuti praksu, a samim time i rad trenera koji od kadeta i općenito mlađih uzrasta silom rade svjetske prvake, a klinci potom jednostavno nestanu iz sporta. Izgore, preforsiraju se, zamrze sport. Hrvatskom sportu prijeti umiranje, naglo, poput udara meteora, ako ga baš ovi koji su ga stvorili i koji su ga digli na visine na kojima jest ne počnu štititi. I izgleda da su počeli. Ta vijest, ta rečenica izgovorena tijekom godišnje konferencije Hrvatskog olimpijskog odbora gotovo pa je najjača rečenica o hrvatskom sportu izgovorena zadnjih 30 godina!
Znam , netko tko je slušao Konferenciju će me silom htjeti usmjeriti u predstavljanje Zakona o sportu kao najbitnijeg, ili će mi predložiti za top temu zanimljivu ideju da je motivacija sportaša izravno povezana s fiziologijom sportaševog tijela, a da ne govorim o činjenici iskazanoj u jednom doktoratu da bi se malo manje od 25% hrvatskih vrhunskih sportaša dopingiralo, ako bi imali garanciju osvajanja olimpijskog zlata i garanciju da ih nitko neće uhvatiti. Sve je to i mnogo više rečeno na konferenciji na KIF-u. Ma jest, sve je to super i sve je za pet, ali povijesna rečenica da nam sport umire…to je za mene misao sportske Hrvatske od osamostaljenja! Čestitam grupici dokazanih sportskih neimara, koji su imali hrabrosti to reći. Ipak je drugačije kad skupina vrhunskih hrvatskih trenera to glasno kaže, nego kad to godinama čitate po mojim blogovima. Slažem se. Sad još samo već spomenuti zakon mora locirati očito uznapredovali kukolj u trenerskim redovima, ali i gnoj u sustavu koji jedino na taj način zna dodatno financirati debelo potplaćene trenere i tako spriječiti da Hrvatska postane zemlja isključivo umjetnih kadetskih prvaka, ali bez ikakve kvalitete, a možda i bez sportaša u seniorskim kategorijama.
E, i to da vidim.
www.sptv.hr peJURAtivno