Sjećanja prijatelja, učenika i suputnika na čovjeka koji je živio sport. Neki se životi ne mogu ispričati kroz titule i funkcije. Njihov se trag prepoznaje u ljudima koje su oblikovali i u zajednici koju su promijenili. Miro Brežan bio je jedan od takvih.
Za Karlovac i sport kojem je posvetio cijeli život bio je više od trenera, suca ili sportskog djelatnika. Bio je pokretač i učitelj, čovjek koji je taekwondo shvaćao kao misiju, a ne samo kao sportsku disciplinu. O sebi nikada nije govorio, uvijek je gledao naprijed – prema radu, novoj generaciji i novom izazovu.
Zato ovaj In memoriam nije popis postignuća, nego zapis sjećanja onih koji su ga poznavali i s njim dijelili put.
„Kad smo dan-dva uoči Božića nekolicina nas, njegovih prijatelja iz zajedničke sportske mladosti, došli k njemu u posjet i zabrinuto ga upitali kako je, odgovorio je: ‘Nikad bolje!’“, prisjetio se Boško Rupčić, njegov dugogodišnji prijatelj i član Hall of Fame taekwondoa.
Bio je to Miro Brežan – prkosan, duhovit i uspravan do kraja, čak i onda kada je riječima više pokušavao umiriti druge nego sebe.
O „Ferdi“, kako su ga zvali njegovi najbliži prijatelji, mnogo je toga izrečeno i zapisano. Njegov život i djelovanje postali su dio sportske povijesti Karlovca, Hrvatske i svijeta. No još je više onoga što nikada nije sustavno zabilježeno, dijelom i zato što sam Brežan, uvijek okrenut radu i drugima, nikada nije imao potrebu zbrajati vlastite uspjehe.
Dragan Šipka (prijatelj)
„Miro i ja bili smo susjedi, školski kolege i prijatelji od najranijeg djetinjstva. Išli smo zajedno u osnovnu školu i gimnaziju, sjedili u istoj klupi, studirali u Zagrebu. Kod Nikole Pečka počeli smo s karateom, a kasnije prešli na taekwondo. Već tada se vidjelo da mu je taekwondo ‘sjeo’ kao rijetkome – imao je talent, radnu etiku i glad za znanjem. Postigao je nevjerojatno mnogo, više nego itko od nas. Bio je istinski promicatelj taekwondoa u Karlovcu, Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji i u svijetu. Proputovao je 65 zemalja, a u Južnoj Koreji bio je iznimno cijenjen.“
Boško Rupčić (prijatelj i član Hall of Fame taekwondoa)
„Sedam desetljeća Miro je u sebi nosio taj prkosni stav – stav koji ne priznaje poraz i ne potpisuje predaju, čak ni onda kada su šanse minimalne. Takav je bio, pokušavajući nas zaštititi od straha. Na Kotaru, preko puta Žitne kuće, ostavio je komad gradskog asfalta koji je za nas bio puno više od mjesta okupljanja. ‘Dečki s Kotara’ bili su simbol jedne generacije, ali i zajedništva iz kojeg je izrastao Taekwondo centar Karlovac – prvi službeno registrirani taekwondo klub u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe. Trenirali smo u podrumima, vlažnim dvoranama i uz karlovačke rijeke, a završavali na obalama dalekih mora i oceana. Zahvaljujući Miri Brežanu, Karlovac je po taekwondou stajao uz bok svjetskim metropolama.“
Zdenko Pomoravec (prijatelj)
„Miroslava sam upoznao 1966. godine, u gimnaziji. Okupljali smo se na Kotaru, a dolaskom taekwondoa to se druženje dodatno učvrstilo. Ta je generacija ostavila dubok trag, i nažalost, mnogi danas više nisu s nama. Miro je bio srce tog kruga.“
Marijeta Čelić (predsjednica Taekwondo saveza Karlovačke županije i najbolja sportašica Hrvatske u izboru HOO-a)
„Prijatelji smo bili 36 godina. Od mene je napravio sportaša i čovjeka. Naučio me kako se pobjeđuje, kako se gubi i kako ostati skroman. Dijelili smo puno više od sporta – razmišljanja o ljudima i životu. Bila mi je čast i privilegija poznavati ga”.
Momo Vusson – Vukašinović (prijatelj)
„Nenadoknadiv gubitak za obitelj, grad i sport. Poznavao sam Miru od mladosti i cijenio ga cijelog života. Slava ti i hvala, dragi Miro”, napisao je na svom Facebook profilu.
Goran Cvitak (trener i predsjednik TKD Prana)
„Cijeli je život radio na popularizaciji taekwondoa, što je snažno utjecalo na masovnost i kvalitetu tog sporta. Njegovi turniri, seminari i kampovi povezivali su ljude iz cijelog svijeta. TKD Karlovac pod njegovim vodstvom uvijek je bio zdrava konkurencija i poticaj svima nama.“
Dario Keča (trener Karate kluba Karlovac 1969)
„Veliki majstor i doajen taekwondoa, kreativac i pokretač mnogih akcija. Živio je taekwondo do posljednjeg daha i uvijek bio spreman pomoći.“
Miro Brežan nije bio samo trener, sudac ili sportski djelatnik. Bio je učitelj i graditelj, čovjek koji je iz karlovačkih dvorana, podruma i prostora uz četiri rijeke stvorio priču svjetskih razmjera. Iz Kotara i Zrinjskog trga, iz grada koji je uvijek nosio sa sobom, odveo je taekwondo daleko, ali se njemu uvijek vraćao. Njegov odlazak ostavio je prazninu u karlovačkom sportu, ali i nasljeđe koje se ne briše – u klubovima koje je stvarao, u ljudima koje je odgajao i u generacijama koje će tek doći. Karlovac je njime izgubio jednog od svojih tihih, ali trajnih stupova.
Posljednji ispraćaj bit će u petak, 2. siječnja 2026. u 12 sati, na Katoličkom groblju na Dubovcu.