Muhammad Ali napustio je svijet 3. lipnja 2016. godine, nakon duge borbe s Parkinsonovom bolešću, trajno je promijenio boks, sport, ali i svijet
Jedna od najfrekventnijih rasprava u boksačkim krugovima jest ona o najboljem teškašu svih vremena. Sukladno ukusima i osobnim preferencijama, jedni će se opredijeliti za Rockyja Marciana ili Joea Luisa, drugi za Georgea Foremana ili Larryja Holmesa, a treći za Mikea Tysona, Lennoxa Lewisa ili Evandera Holyfielda. Konkurencija je iznimno jaka i svaki od navedenih ima svoje argumente da se baš njega poima najboljim, najsnažnijim ili najubojitijim no kada govorimo o najvećem ikada, na vječnom tronu ima mjesta samo za jednog – Muhammada Alija.
Pored toga što i on, svojim rezultatima i napose čudesnom boksačkom vještinom, pokretljivošću i elegancijom pokreta, a ukorijenjenima u antologijsku devizu: “Float like a butterfly, sting like a bee”, pripada najužem krugu kandidata u “best of the best” izboru, njegova je ostavština toliko velika i značajna da smo je obvezni promatrati i debelo izvan okvira konopaca boksačkog ringa.
Ali, naime, nije bio “samo” jedan od najboljih boksača kraljevske divizije kojeg je svijet ikad vidio, već i aktivist, humanitarac, borac za ljudska brava, ikona pop kulture, “showman”, te nevjerojatna, 191 centimetar visoka i stotinu kilograma teška, pojava s gotovo mesijanskom karizmom. Njegova aura je plijenila, energija okupljala, a retorika oduševljavala. Zbog svega navedenog, on, kako rekosmo, polaže apsolutno legitimno pravo na nadimak “Najveći”.
Služenje drugima i empatija za svakoga
A srce “Najvećeg” prestalo je kucati upravo 3. lipnja 2016. godine u bolničkom krevetu u Scottsdaleu (Arizona, Sjedinjene Američke Države), nakon duge borbe s Parkinsonovom bolešću. Tim povodom Aliju se ovog tjedna, a poglavito danas, u njegovom rodnom Louisvilleu, u prostorijama memorijalnog centra koji nosi njegovo ime, odaje počast.
- On je nadišao boks i došao do svakog prostora koji možete zamisliti. Živio je po mantri: “Služenje drugima je najamnina koju plaćamo za svoj boravak na Zemlji. Svaki se dan pojavljivao s ljubaznošću i empatijom za sve ljude kojima je pomoć bila potrebna – izjavila je Alijeva udovica Lonnie za Al Jazeeru, a potom je za ESPN dodala:
- Imao je beskonačno strpljenje i nije sudio drugima, bio je majstor u tome. Bez obzira odakle su ljudi dolazili, kakvu su prtljagu nosili i kamo su išli, on je svejedno imao ljubavi za njih.
Empatija i osjećaj za druge Aliju su vjerojatno usađeni od ranog djetinjstva, budući da je i sâm bio dijete iz skromne afroameričke obitelji, a koje je rođeno (kao Cassius Clay) usred rastuće rasne segregacije na američkom jugu.
Njegov otac, Cassius Marcellus Clay Stariji, bavio se oslikavanjem reklamnih natpisa i panoa, dok je majka, Odessa Grady Clay, bila kućanica i vrlo religiozna žena. Imao je legendarni boksač i mlađeg brata, Rudyja Claya, koji je kasnije promijenio ime u Rahman Ali, baš kao što je i Cassius Clay, nakon pridruživanja organizaciji Nation of Islam, odbacio ime koje je dobio po rođenju (ocijenivši ga robovskim) i nadjenuo si ovo po kojem ga pamti cijeli svijet.
Olimpijski i trostruki profesionalni prvak
Ta i takva promjena imena dogodila se 1964. godine, neposredno prije nego je Ali, s 22 godine i 39 dana, pobijedio Sonnyja Listona prekidom u šestoj rundi te postao svjetski profesionalni WBA, WBC, NYSAC prvak u teškoj kategoriji. Imao je u tom trenutku 20 pobjeda iz isto toliko profi mečeva, kao i sjajne reference iz svojih amaterskih dana, što se poglavito odnosi na zlatnu medalju s Olimpijskih igara u Rimu 1960., gdje je trijumfirao u poluteškaškoj konkurenciji.
Što se tiče spomenutih profesionalnih “heavyweight” titula, obranio ih je u novom okršaju s Listonom, a potom je do 1967. uslijedilo upisao osam novih obrana naslova, uključujući i one protiv Floyda Pattersona, Georgea Chuvala i ostalih istaknutih “heavyweight” imena toga doba. No, onda, su mu, upravo 1967., oduzeti WBA i WBC naslovi prvaka, odnosno izrečena mu je suspenzija zbog toga što je odbio biti regrutiran u američku vojsku i sudjelovati u vijetnamskom ratu.
Tri i pol godine proveo je izvan ringa, a nedugo nakon što mu je vraćena licenca, početkom ožujka 1971., Joe Frazier servirao je Aliju ozbiljne batine u “Meču stoljeća” (njihova prva borba u Madison Square Gardenu), te mu nanio prvi poraz u profesionalnoj karijeri i rasplinuo njegova nastojanja da vrati titule.
Ubrzo je Ali vezao deset novih pobjeda, a onda, krajem ožujka 1973. doživio novi poraz, ovoga puta od Kena Nortona. Pola godine kasnije revanširao se Nortonu, krajem siječnja 1974. i Frazieru (druga borba, opet u MSG-u) i došao do prilike da protiv Georgea Foremana još jednom pokuša vratiti pojaseve koji su mu prethodno oduzeti. Djelovao je, međutim, ranjivije nego ikada prije, dobrano je zagazio u tridesete, u njegovim su izvedbama bile vidljive posljedice trogodišnje suspenzije, a velike slabosti je prikazao u prethodno spomenutim (prvim) mečevima s Frazierom, koji ga je propisno prebio i poslao u “knockdown” u 15 rundi, odnosno s Nortonom, koji mu je, pak, slomio vilicu.
“Rumble in the Jungle” i “Thrilla in Manilla”
Unatoč svim otegotnim okolnostima, kao i činjenici da je protiv sedam godina mlađeg i dotad neporaženog Foremana u ring ušao kao potpuni “underdog”, iz grmljavine u džungli (“Rumble in the Jungle”), najznačajnijeg boksačkog meča svih vremena, s podignutom je rukom na koncu izašao upravo Ali, uvrstivši pritom u boksačke udžbenike “rope-a-dope” lekciju, odnosno zabetoniravši svoju poziciju u boksačkom panteonu. Ali je, dakle, u osmoj rundi šokirao boksački globus i “ugasio” vjerojatno najrazornijeg nokautera svih vremena te vratio pojaseve svjetskog prvaka po WBA i WBC verzijama u svoje vlasništvo. Sve ostalo je povijest.
U razdoblju od 1975. do 1977., nadalje, Ali je svoje titule obranio deset puta, a učinio je to, među ostalim, i 1. listopada 1975. u još jednom epskom meču, odnosno završnom činu svoje trilogije s Frazierom, u boksačkim almanasima zapisanim pod imenom “Thrilla in Manila”. Sredinom veljače 1978. izgubio je od Leona Spinksa, a onda mu se i revanširao sedam mjeseci kasnije te vratio WBA titulu. Uslijedili su potom porazi od Larryja Holmesa i Trevora Berbicka, a bili su to ujedno i posljednji mečevi koje je Ali odradio u karijeri.
Ukupno je Muhammad tijekom svoje veličanstvene profesionalne karijere odradio 61 borbu, te upisao 56 pobjeda (isporučio 37 nokauta) i pet poraza. Tri je puta osvajao prijestolje kraljevske divizije, pobijedio sve najveće boksače svoje generacije i brojne članove Međunarodne kuće slavnih, a čiji je član i 1990. i sâm postao. Devet godina ksnije, Sports Illustrated i BBC proglasili su ga sportašem stoljeća.
Ali je, sve u svemu, trajno i nepovratno promijenio boks, sport općenito, ali i svijet kao takav. Ispunio je sva svoja “proročanstva” i dokazao svijetu da je doista – “Najveći”. Neka mu je vječna slava.
Izvor. Fightsite Foto: Bna Photographic/Alamy/Topfoto/Bert Brown/afp/Profimedia