„Sada kojekakvi hadezeovci organiziraju koncerte, a mi smo napravili pod uzbunom s najvećim glazbenim imenima od kojih su neki pišali u gaće”, kaže 70-godišnji tekvandoist. – razgovarao Marin Bakić.
Četvrtak u podne, “Brix bar”, bivši Green, čekamo sportsku legendu Slobodana Martinovića – Cocu na šanku. Najavio se poručivši da nam ima nešto za ispričati vezano za međunarodno priznanje Republike Hrvatske 1992. godine. Pristali smo, naravno, jer se višestrukog prvaka Hrvatske i Jugoslavije u tekvandou, osvajača četiriju medalja na svjetskim i europskim prvenstvima, nositelja crnog pojasa peti dan rođenog 1. srpnja 1952. godine u Podravskoj Slatini, jednog od osnivača Tekvando kluba Jugoturbina 1976., voditelja Centra borilačkih sportova Ban Jelačić, profesionalnog trenera, međunarodnog suca i izbornike prve hrvatske reprezentacije u borilačkim sportovima, koji je 1991. godine okupio najvažnije hrvatske sportaše u prosvjedu pred zgradom Ujedinjenih naroda protiv agresije na Hrvatsku, ne odbija. Dolazi i sjeda za šank.
Što Vas muči?
- Muka po Mati. Neki, kojekakvi hadezeovci, organiziraju koncerte povodom međunarodnog priznanja Hrvatske od 15. siječnja 1992. godine, odnosno na obljetnice. Na koncertu imaju stotinu posjetitelja, a šest dana nakon međunarodnog priznanja Hrvatske sam s Vitom Majolijem, Tončijem Kraljevićem i Brankom Obradovićem-Kinom te s Operativnom zonom Karlovac, Centrom borilačkih sportova Ban Jelačić i Savezom samostalnih sindikata Hrvatske, kojega je tu vodio Vitomir Begović, organizirao u Karlovcu koncert “Suverena i samostalna Hrvatska”. Doveli smo u grad pod uzbunom u 21 sat najpoznatije pjevače. U Domu oružanih snaga Hrvatske vojske Zrinski je tada bilo osam stotina vojnika. Nastupali su Jasmin Stavros, Severina, Aki Rahimovski, Ivana Banfić, Hrvoje Hegedušić, Ksenija Erker i drugi. Nastupili su i glumac Danko Ljuština, pjesnik Enes Kišević, violinisti, operne pjevačice … Program su vodili Slavko Cvitković i Branko Uvodić, koji je kasnije radio najbolje emisije na Hrvatskoj radioteleviziji. Imali smo i sportski dio programa s demonstracijama u tekvandou, a tu su bili i Leonard-Leno Šoštarić, atletičari, Saša Ljubojević … Dosta je ovih koje nabrajam već preminulo u međuvremenu. Imali smo i jednog čovjeka iz Sjeverne Koreje u programu. Bio je tu i Anto Nobilo, tekvandoist i uspješni odvjetnik. U organizaciji su bili najbolji Zdenko Barjaković, Majoli, Kraljević i Obradović. Pjevače smo pod uzbunom doveli. Poslali smo po njih 20 specijalaca.
To se zaboravilo?
- Zaboravlja se. Tko su ovi da nakon 30 godina organiziraju koncerte? Trebalo je platiti večere i druge troškove, što smo i učinili. Kasnije smo organizirali vojne igre.
Jesu li Vas trebali zvati na ovu proslavu?
- Nisu. Ovo je bezvezna proslava. Doveli smo najveće pjevače pod uzbunom. Neki od njih su se upišali u gaćice. Karlovac je bio u mraku. U dvorani je bilo minus 40 stupnjeva Celzija. Dom HV je bio pogođen granatom prije toga.
Što radite danas?
- Izdajem knjigu o prvim sportskim igrama vojne policije. Sve sam pripremio. Bio sam angažiran u dijelu manifestacije. Radim na programu o Nikoli Tesli. Izumitelju Marku Vukoviću sam rekao da će biti pravi, ako uhvati munju, jer je Tesla rekao da će uhvatiti munju i da će cijeli svijet imati besplatnu struju, a onda su ga sjebali. Diljem Hrvatske smo radili advente. Druga knjiga koju ću izdati se zove “Moja borba za Hrvatsku” u kojoj opisujem borbu sportaša s kojima sam se družio, od Dražena Petrovića nadalje, za prekid rata u Hrvatskoj. Gotovo!