Dok u Hrvatskoj već 33 godine osvaja naslov za naslovom, hrvatski rukometni prvak u Ligi prvaka sve teže prati europski ritam, a teški poraz u Barceloni (46:26) samo je ogolio probleme o kojima se godinama govori
Bilo je gotovo mučno gledati kako se rukometaši FC Barcelona Handbol poigravaju sa Zagrebom, kao da igraju protiv momčadi iz nekog školskog prvenstva. Završilo je 46:26, utakmicom koja je više nalikovala demonstraciji snage nego ravnopravnom dvoboju. Nije, međutim, problem samo u jednom teškom porazu. Problem je što takve večeri više nisu iznimka.
Dok u domaćoj ligi već 33 godine drži gotovo potpuni monopol na naslov prvaka, Zagreb u Ligi prvaka sve češće gubi korak s europskim vrhom. Ono što je nekad bio klub kojeg su se protivnici pribojavali, danas je sve češće protivnik na kojem se skupljaju sigurni bodovi. Da to više nije samo naš dojam, pokazuju i reakcije iz Španjolske. Tamošnji sportski dnevnik Marca u najavi utakmice nije štedio riječi.
„Nije mnogo ostalo od nekadašnjeg balkanskog diva“, napisali su, podsjećajući na slavna vremena kada je klub pod imenom RK Badel 1862 Zagreb početkom devedesetih osvojio dvije uzastopne titule prvaka Europe (1992. i 1993.), a potom još četiri puta igrao finale. Danas je slika drukčija.
Španjolski novinari podsjetili su kako je Zagreb u jedanaest kola Lige prvaka upisao čak deset poraza te da Barcelona, barem na papiru, ne bi smjela imati većih problema. Trener Barcelone Antonio Carlos Ortega pritom je pokušao zadržati dozu sportskog poštovanja.
- To je utakmica s velikom tradicijom – rekao je Ortega, podsjećajući na tri uzastopna finala Lige prvaka krajem devedesetih u kojima su se sastajali Barcelona i Zagreb.
No u istoj je izjavi vrlo precizno detektirao i problem koji Zagreb prati već godinama.
- To je klub koji toliko često mijenja trenere da je vrlo teško stvoriti stabilan projekt. U posljednjih deset godina sigurno su imali više od 15 ili 20 trenera. To je suludo – rekao je.
Ni ova sezona nije iznimka. Zagreb je već promijenio trojicu trenera: momčad su prije Boris Dvoršek vodili Andrija Nikolić i Nenad Šoštarić. Takva nestabilnost teško može donijeti kontinuitet, a bez kontinuiteta nema ni ozbiljnog rezultata. Zato je i ovaj poraz više od jedne loše večeri u Barceloni. On je tek simptom dubljeg problema.
Govori se već neko vrijeme o rekonstrukciji momčadi i dolasku novog kapitala, čak i o kineskim investitorima koji bi trebali omogućiti velika pojačanja i povratak Zagreba u eliminacijsku fazu Lige prvaka. Nakon ovakvih večeri to zvuči gotovo kao bajka. Možda bi, međutim, rješenje trebalo potražiti i bliže kući. Jer ovo više nije samo problem Zagreba. To je sve očitije i problem hrvatskog rukometa. Liga u kojoj jedan klub tri desetljeća gotovo bez konkurencije osvaja naslov prvaka možda dobro izgleda u statistici, ali sport rijetko napreduje u takvim uvjetima. Bez ozbiljnih domaćih utakmica teško je očekivati da će se europski ritam uhvatiti tek u Ligi prvaka.
Ne bi bila nikakva tragedija kada Zagreb jedne godine ne bi bio prvak Hrvatske. Katkad upravo poraz pokrene promjene koje dugotrajna dominacija uspije uspavati. A hrvatskom rukometu promjena bi, čini se, dobro došla.
Foto: Cropix